Tvoja najveća konkurencija nije umjetna inteligencija, druga poduzetnica, niti uspješnija tvrtka! Čak ni kad si na samom početku, najveća prijetnja tvom poduzetničkom uspjehu nalazi se tamo gdje najmanje očekuješ: u tvojoj glavi!
Zašto pametne žene donose loše poslovne odluke (i kako to promijeniti)
Svaki put kad čujem jednu od nas (a obično to primijetim kod drugih, a pretvaram se da ne vidim kod sebe!) kako “ništa ne stiže i ne zna kud bi prije”, “gleda u listu zadataka i želi od svega odustati i pobjeći u divljinu”, “ne zna zašto joj je sve ovo trebalo” ili “ne može da odredi svoje prioritete” – znam da to vodi u pogrešne poslovne odluke. Možemo li same sebi pomoći i izbjeći mentalne zamke koje nas skupo mogu koštati?
Ne vidiš etiketu na kutiji ako gledaš iznutra
Baš kao što na drugima primijetimo detalje, greške i propuste puno objektivnije nego na sebi samima, tako će i naše greške, krive odluke i zablude bolje vidjeti objektivan, ali dobronamjeran kolega, prijatelj ili mentor. Puno puta sam bila sretna kad mi se klijenti zahvale za a-ha momente i novi pogled na poznati problem. Baš zato samoj sebi pravim ovu listu klasičnih zabluda i podsjetnika – jer naš um pravi krive spojeve koje nas mogu dovesti do skupih grešaka.
Rizik potonulog troška ili “već sam toliko uložila i ne mogu sad odustati…”
Prvi moji samostalni projekti, ideje i sadržaji imali su jasno definiranu ciljnu pubilku: “mlađu mene”. Moje najveće pogreške u tom periodu bile su – moje strpljenje i upornost. Iako su mi već od početka mnogi sugerirali da mlade žene nisu dovoljno zrele da razumiju, ne mogu da priušte ili nisu voljne da prihvate moj savjet, moj odgovor je bio da sam već toliko uložila i ne mogu sad odustati…
Naučena lekcija, koju prenosim svima koji žele učiti od mene i sa mnom (bili oni mlađi ili stariji od mene!) jeste da svaku ponudu testiraju (znači: monetiziraju) što prije: svakako prije svake veće investicije energije, novca i vremena. Srećom, digitalni proizvodi imaju mogućnost da ta provjera interesa tržišta bude brza i jeftina.
Sindrom “neće mene”
Koliko god ti se čini da ti nedostaje samopouzdanja ili da osjećaš “impostor sindrom”, ne zaboravi o svojim uvjerenjima razgovarati s objektivnim sugovornicima. Kad se tebi čini da će sve biti u redu, ili da je tvoja ideja naprosto sjajna, a tvoja ponuda neodoljiva – možda si propustila čuti objektivna pitanja koja će tvoji budući klijenti sigurno imati. Bez da se baviš predviđanjem budućnosti ili da strahovima dopustiš da te sputaju – pitaj! Postavi pitanja i onima koji rade s tobom i onima od kojih si dobila odbijenice.
Efekat usidrenih očekivanja
Kad klijent kaže da ima budžet od 5.000 EUR nesvjesno ćeš se početi uklapati u tu cifru, čak i ako znaš da ti je takva cijena neprihvatljiva. Isto tako, kad ti na početku razgovora pomeneš brojku koja je mnoooogo veća od cijene tvoje ponude, lakše će im biti da prihvate stvarni iznos kad ga izgovoriš. Ovo jeste trik, ali vrijedi probati, zar ne? Javi dojmove, baš skupljam primjere da ih mogu podijeliti s drugima!
Tražiš li ZAPRAVO potvrdu da si u pravu?
Kad mi klijentice i polaznice mojih radionica kažu kako se slažu sa sadržajem kojeg prezentiram, sjetim se ovog rizika. Naš mozak traži potvrdu da je u pravu, da nešto zna, i želi nove informacije uskladiti sa onim što je odranije poznato. Kad ovo znaš, kako da očekuješ naučiti nešto novo? Ako ne učiš novo, kako da bilo šta promijeniš u svom pristupu? Ako ne mijenjaš pristup i radiš sve “onako kako si navikla”, “po starom” ili “baš u svom stilu” – ne čini li ti se da samo zadržavaš i ojačavaš vlastitu zonu komfora? Odnosno, misliš li dobiti nove rezultate sa starim metodama – i kolike su ti šanse za to?
Rizik zvani “znala sam!”
Sigurno ti se učini da sve ima smisla kad pogledaš unazad – baš kao u poznatom govoru Steva Jobsa – da sve sve kockice poslože upravo kako treba. Ovo je i dobro i loše istovremeno. Ako se trudiš strateški posložiti put unaprijed, velike su šanse da te preplavi strah od neizvjesnosti. Realno, ne možemo predvidjeti budućnost i nema smisla brinuti sutrašnje brige. Ipak, ako previše toga prepustiš sreći, okolnostima i odlukama drugih – još su veće šanse da ćeš se razočarati. Zato: sjeti se što jeste a što nije pod svojom kontrolom. Gledaj visoki cilj i koračaj hrabro malim koracima.
Kako se skloniti sebi s puta?
Ponekad nam se čini da bi bilo najbolje da netko drugi odluči umjesto nas. Da nas netko samo potapša po ramenu i kaže: “To je pravi put.” No život i posao ne funkcioniraju baš tako. Zato su nam potrebni mali alati za velike trenutke.
Tehnika “10-10-10”
Zastani. Udahni. Zapitaj se:
- Kako ću se osjećati zbog ove odluke za 10 minuta?
- Kako ću se osjećati za 10 mjeseci?
- A kako za 10 godina?
Ova tehnika pomaže da maknemo fokus s panike sadašnjeg trenutka i uključimo širu sliku. Jer nije svaka odluka presudna, ali neke jesu, i lakše ih je donijeti kad znaš kamo gledati.
Zamisli što je ZAPRAVO na kraju?
Zamisli da projekt koji želiš pokrenuti propadne.
Što se dogodilo?
Gdje si pogriješila?
Tko ti nije pomogao, a trebao je?
Ovo nije vježba za pesimizam, već za jasnoću. Pomaže ti da vidiš rupe prije nego što u njih upadneš.
Digitalni odmak: kad je bolje prespavati odluku
Ponekad je najpametnije zastati. Daj sebi dan odmaka. Isključi se. Ne zato što si slaba, nego zato što si dovoljno mudra da znaš: ni jedna važna odluka neće pobjeći.
Kad znaš svoje slabosti, igraš u kojoj vrijediš više nego što misliš
Žene u poduzetništvu često nose više uloga nego što stane u jedan dan. I dok balansiraju između sastanaka, djece, klijenata i snova, često podcijene svoju stvarnu moć.
Ne čekaj savršenstvo
Kažu da muškarci apliciraju za posao kad zadovolje 60% uvjeta. Žene? Tek kad zadovolje više od 90%. U biznisu vrijedi isto: ne čekaj da sve bude savršeno. Dovoljno dobro je često sasvim dovoljno za početak. Putem ćeš se korigirati i usavršavati.
“Što bi rekla prijateljici?”
Kad ne znaš što učiniti, zamisli da tvoja najbolja prijateljica ima isti problem.
Što bi joj savjetovala?
E, sad taj isti savjet primijeni na sebe.
Nježnije je često i pametnije.
Nije sve u tvojoj glavi, ali nešto jest
Na moraš sama sve što možeš!
Nađi nekog s kim možeš dijeliti odluke. Nekoga tko će te podsjetiti kad upadneš u zamku sumnje, perfekcionizma, iluzije kontrole. Nismo stvorene da sve donosimo same.
Naš mozak nije neprijatelj, samo ga trebamo upoznati
Bihevioralne zamke nisu tajna, niti problem kojeg treba silom ukloniti. One predstavljaju našu ljudskost. Kad ih naučimo prepoznati, postaju alat. Postaju supermoć.
Zato, sljedeći put kad budeš pred važnom odlukom, pitaj se:
“Što možda ne vidim? Kojom pristranošću sam sad vođena?”
Tvoja prava snaga nije u tome da sve znaš (i sve vodiš sama!), nego u tome da znaš kad i kako stati, pogledati drugačije, i krenuti pametnije. Svakako se javi kad odlučiš da ne moraš sve uvijek sama, bez ičije pomoći, po svaku cijenu!
