Koliko puta si zakoračila prema nečemu što si silno željela – novi projekt, zdraviji stil života, odnos koji te ispunjava – i samo korak prije cilja osjetila blokadu, odustala ili “slučajno” sve pokvarila? Ako ti je ova priča poznata, vjerojatno si se susrela sa samosabotažom.
Samosabotaža nije lijenost, neodgovornost ili nedostatak želje. Ona je mnogo dublji mehanizam koji proizlazi iz nesvjesnog dijela nas – dijela koji vjeruje da ne zaslužujemo, da nije sigurno uspjeti ili da će se nešto loše dogoditi ako se zaista promijenimo.
Uspjeh kao nepoznat teritorij
Mnogi od nas misle da se boje neuspjeha, ali istina je da se često više bojimo uspjeha. Uspjeh znači promjenu. A promjena, koliko god bila pozitivna, uključuje neizvjesnost. Ako postanem uspješna, hoću li znati to održati? Hoće li me ljudi i dalje voljeti? Hoću li izgubiti sebe?
Na nesvjesnoj razini, uspjeh može biti prijetnja identitetu koji smo godinama gradili – identitetu “one koja se trudi”, “one kojoj je teško”, “one koja uvijek daje, ali ništa ne prima zauzvrat”. Uspjeh traži novu verziju nas. A ako tu verziju ne poznajemo, naš unutarnji sustav uzbune aktivira sve moguće kočnice.
Kako prepoznati samosabotažu?
Samosabotaža može biti suptilna. Pojavljuje se kao odgađanje, perfekcionizam, stalna potreba za učenjem umjesto djelovanjem, fizička iscrpljenost baš kad trebaš napraviti važan korak, iznenadna potreba da “riješiš još jednu stvar prije nego kreneš”.
Tvoj um će pronaći tisuću valjanih razloga zašto nešto ne možeš sada, i svi će zvučati racionalno. No iza svakog tog razloga često stoji strah – od toga da ćeš biti viđena, da ćeš se morati zauzeti za sebe, da ćeš izgubiti izgovore koji su ti do sada služili kao zaštita.
Kome više koristi tvoja nemoć?
Ovo pitanje može boljeti, ali često otkriva mnogo. Tvoja nemoć može održavati odnose u ravnoteži, može činiti druge da se osjećaju potrebnima, može opravdavati to što ostaješ u zoni poznatog. No, ono što nas je nekoć štitilo, sada nas koči.
Strah od uspjeha je zapravo strah od odgovornosti za vlastiti život. Jer kad jednom znaš da možeš, nema više opravdanja. Nema više skrivanja iza prošlosti. Uspjeh zahtijeva da budeš autentična, prisutna i odgovorna.
Kako izaći iz kruga samosabotaže?
Prvi korak je svijest. Počni primjećivati gdje, kada i kako sabotiraš samu sebe. Piši, promatraj, budi brutalno iskrena.
Drugi korak je suosjećanje. Tvoj mehanizam nije tu da ti uništi život – on te pokušava zaštititi. Nauči ga slušati, ali mu nemoj dati da upravlja tvojim izborima.
Treći korak je akcija. Male, konkretne akcije koje gradiš dan po dan, i koje potvrđuju: “Ja mogu. Ja smijem. Ja zaslužujem.”
⸻
Uspjeh ne mijenja tvoju vrijednost – on samo dopušta da tvoja unutarnja vrijednost postane vidljiva. A samosabotaža prestaje onda kad odlučiš da više ne želiš živjeti život koji ti ne pripada.
Tada ne postaješ “nova osoba”, već se samo vraćaš sebi – onoj verziji koja zna da može i više se toga ne boji.
