Mogu li prepoznati kad me emocija preplavi?
Primjer s nedavne kave
Pričajući nedavno s jednom kolegicom, kaže ona meni ,,joj ja sam ti tako glasna osoba’‘. Izbezumile su me njezine riječi i ostavile u blagom šoku. Naime, nalazile smo se u ugostiteljskom objektu koji je puštao poprilično glasnu glazbu, jedva smo našle mjesto za sjesti – dakle bila je gužva – a ja sam se iz petnih žila trudila da ju čujem. Poštujući sve parametre socijalne distance, nisam mogla da ne približim svoj stolac bliže njoj kako bih ju čula. Opaska, nemam nikakvih zdravstvenih poteškoća sa sluhom. Zaključak koji sam instant donijela bio je da ta osoba ne poznaje samu sebe. Jer, mislila sam, da je ona glasna osoba, ne bih se sada ovako mučila na kavi s njom.
Međutim, njezin odgovor je pokazao pravo stanje stvari. ”Ma ja sam doma glasna. Dok naprimjer suprug i ja kupamo dijete pa on ne vidi da treba zatvoriti vodu,a to je hitno i bitno..e onda sam ti ja glasna. ”
Kao što možete zaključiti, moja kolegica sa početka priča nije glasna sama po sebi, nego burno reagira u određenim situacijama. To je tema o upravljanju emocijama o kojoj želim pričati. Kako ne izgubiti živce kad smo navikli da u određenim situacijama izgubimo živce i nekako smo se pomirili da smo takvi i da to mora tako biti. Nije istina. Ništa od toga nije uklesano u kamenu da baš tako mora biti, nisu naša ponašanja determirnirana okolinom niti drugim ljudima i u apsolutno svakoj situaciji mi imamo mogućnost izbora. Nekad ćemo sami shvatiti tu zakonitost, a ponekad je potrebno potražiti stručnjaka koji će nas tim putem voditi.
Što je normalno?
Da li je normalno ponekad povisiti ton? Naravno.
Da li je normalno gubiti strpljenje i mir svaki put kad dijete prolije malo vode iz kade ili kada ono ne poštuje unaprijed postavljenu granicu? E pa baš i nije.
Ne brinite, imam dobru vijest. Moguće je otkriti koja nas dječja ponašanja ili ponašanja partnera trigeriraju i što se krije iza našeg burnog reagiranja. Idemo krenuti od stvari koje nas živciraju.
Preporuka knjige kliničke socijalne radnice
Autorica knjige Kako prestati šiziti zbog djece (i na djecu), dr. sc. Carla Naumburg navodi u svojoj knjizi nekoliko osnovnih istina o iritantnim sitnicama, a ja ću ih ovdje prenijeti svega par komada.
Prvo, mogu biti univerzalne, ali i jedinstvene. Konkretno bi to značilo da su premorenost, kronična bol ili tuga univerzalne sitnice koje iritiraju svakog živućeg pojedinca. Jedinstvene su sitnice one koje mene iritiraju a mog supruga primjerice ne diraju. Kao što je naprimjer neoprano suđe u sudoperu, od čega se meni zacrni pred očima kad vidim da nije ubačeno u perilicu dok moj suprug s tim nema apsolutno nikakvog problema.
Nadalje, što ste više živčani, lakše vas je naživcirati. Briga o sebi, prepoznavanje da je potreban odmak od zadataka koji su vaša obaveza, odlazak na kratki izlet, sve vam to može pomoći da se opustiti i da se vratite u resursno stanje u kojem ćete biti otporni(ji) na iritabilne sitnice.
Izdvajam i sljedeće od gore spomenute autorice, s čime se potpuno slažem; roditeljstvo može biti problem. Odgajajući vlastitu djecu mi često odgajamo i sebe, uvijek iznova nam se javi osjećaj iz djetinjstva i vidimo kako su naši roditelji prema nama postupili, možda na način koji nije bio ohrabrujući i podržavajući pa ako prepoznamo da smo i samo preuzeli obrazac odgoja svojih roditelja dogodi se da istovremeno liječimo svoje rane i rane koje smo djetetu nanijeli.
Koje konkretne smjernice mogu primjeniti u svom životu već danas?
Prvo i osnovno, budi svjesna da te nešto samo po sebi već živcira ili bi te uskoro moglo naživcirati. Svijest je jako važan alat. Kad svjesno vidiš da se oluja približava možeš pronaći zaklon od nje, ako se varaš da oluja nije tako blizu ili tebe neće dotaknuti, već si u opasnosti.
Pokušaj već danas napraviti listu stvari koje te živciraju ili bi se mogle iživcirati do kraja dana. Pogledaj ih, suoči se s njima i pronađi alternativu. Umjesto vikanja, lupanja, što možeš napraviti da bi spriječila buru emocija i povišene tonove? Možeš li neke poslove/ obaveze podijeliti sa ukućanima? Možeš li im reći da si danas sniženih kapciteta i da trebaš odmora da ne bi eksplodirao/la? Moraš li danas oprati tri mašine veša ili bi jednu mogla ostaviti za sutra?
Probala sam i ne ide.
Ako ne možeš ništa od toga, onda moraš naučiti živjeti s tim. Pitaj stručnjaka za savjet, podijeli svoju priču sa svojim psihoterapeutom,i bit ćeš pozitivno iznenađena, jer su rješenja često bliža i jeftinija negoli mislimo.
