U nešto više od godinu dana bavljenja poduzetništvom, i sama sam prošla kroz mnogo ograničavajućih uvjerenja. Od iskrene želje, osjećaja svrhe, zadovoljstva i ispunjenja nakon rada sa klijenticama zastranila sam u strah, sumnju i blokadu, dopuštajući im da mi zamagle namjeru i energiju stvaranja te onoga za što sam osjećala (ne mislila!) da trebam raditi. Naravno da sam zahvalna i strahu i sumnji, štitili su me od greške i neuspjeha i testirali svaki dan iznova. Ono što je napravilo razliku je da sam ih mogla primjetiti i svjesno se odvojiti od njih razumijevajući njihovu svrhu, i ne dopustiti da me oboje i preuzmu.
Neka od ograničavajućih uvjerenja koja sam imala bila su:
Ne znam kako prenijeti to što radim na način da svima bude jasno
Popikavala sam se sa objašnjavanjem prvo samo coachinga, pa onda terapijskog coachinga. Mislila sam da klijentice ne zanima koje su tehnike koje koristim, sve dok im pomažem. Ipak, meni se činilo da je važno spomenuti da radim i sa tijelom, da nije sve samo razgovor. Na kraju sam odlučila fokusirati se na probleme koje rješavam / rezultate koje postižem, navodeći i ovaj poseban način rada koji me čini drukčijom.
Ne mogu pronaći dovoljno klijentica da živim od toga što radim
Ovo je jedan od najvećih strahova svake poduzetnice. Kod mene se radilo zapravo o tome da se nisam do kraja posvetila razradi idealne klijentice, nudeći coaching za vrlo široke probleme, misleći da će mi to donijeti više klijenata i više posla, u čemu se zapravo nitko nije mogao pronaći. Kako mi je lijepo rekla prijateljica: “Jedan dan je gore, drugi dan je već bolje, i onda mi ne treba coaching”. Ili kako je rekla klijentica: “Vidim da nudite coaching, ja zapravo ne razumijem što radite, možete mi objasniti?” Ili kako mi je rekao bratić: “Coaching? Pa to riješiš sa prijateljicom na kavi, tko treba coacha?” Sve ovo mi je reklo da ljudi zapravo ne znaju dovoljno da im mogu pomoći, stručno, dubinski i trajno. Suzila sam područje rada i krenula jasno komunicirati što radim, kroz profil idealne klijentice.
Do sad je moj biznis već trebao krenuti (i raditi uspješno)
Svaki biznis traži vidljivost, vrijeme, jasnu namjeru, potpunu posvećenost i trud. Važno je da se identificiramo sa tim biznisom, da smo to mi, ali opet, da ne ostanemo u zamci da smo samo to mi. Mi smo i osobe, i duše, i imamo brojne druge uloge i odnose u ovom životu koje treba održavati, od koje je najvažniji odnos sa sobom. Ako nismo u kontkatu sa onime što nam treba – odmor, odmak, zabava, i bičujemo se i kritiziramo svaki dan da nismo napravile što i kako treba, nećemo napraviti ništa, osim biti iscrpljene i frustrirane, što se dogodilo i meni, jer sam mislila da ako ne sjedim i ne radim, neću ništa napraviti, i da ništa drugo nije toliko važno. A zapravo mi je trebalo i ono drugo da bih mogla raditi “ozbiljan” posao. Slažem se sa tvrdnjom da je poduzetništvo pozornica osobnog rasta kojeg smo – svjesno ili nesvjesno – same izabrale, jer izazivamo same sebe svaki dan na to. Podrška pri tome je potrebna i dobro došla.
Moram biti savršena u tome što radim, a još nisam dovoljno dobra
Ne, ne trebaš još edukacija, razloga i izgovora. Sindrom uljeza je vrlo čest kod žena perfekcionistica i onih koje su imale stroge roditelje (= jakog unutarnjeg kritičara). Ima klijentica koje trebaju točno ono što i koliko im možeš dati u ovom trenutku. Jasno je da se i ti razvijaš, rasteš, napreduješ. To je i cilj. Radimo najbolje što možemo sa onime što imamo, svaki dan iznova. Razvoj biznisa je proces jednako kao što je to i naš unutarnji proces rasta, investiranja i vjere u sebe. Svaka od nas ima svoj put i svoje vrijeme, ali važno je da se krećemo naprijed u procesu i napredujemo svaki dan. Rast se neminovno događa, čak i ako je još nevidljiv. Savršenstvo nikad neće doći jer ne postoji, ali “dovoljno dobro” je – dovoljno. Dobra formula je: idi na konkretne korake i uratke. Ja sam radila planove, to do liste, strategije, ali sam se bojala napraviti nešto konkretno i izaći sa time. Najvažnije je da radiš ono što funkcionira za tebe. Ako to nije video, možda je blog. Ako to nisu društvene mreže, možda je newsletter. Ako to nije grupni rad, možda je 1:1. Razgovarajući sa sobom, poznavajući sebe, slijediš prave korake i ne lutaš “jer bi to tako trebalo”. Možeš dati puno na mjestu na kojem si sada, a to što si nesavršena daje ti snagu, povjerenje i mogućnost poistovjećivanja drugih sa tobom i ono najvažnije – ljudskost, jer tu smo jedni zbog drugih, i jedni za druge.
Sve sam napravila, i možda ovo nije za mene, možda trebam naći novi posao
Ako sumnjaš, to je normalno. Ali vidi što ti ta sumnja želi reći. Čuva li te u zoni komfora, igra na sigurno, što ti želi dati, a što uzeti? Ako je poslušaš, što ćeš izgubiti? Možda ti nedostaje samo jedan korak do velikog uspjeha – a kako ćeš to znati ako odustaneš? Možda treba malo isprobavati, imati vjere i nade, ali s vremenom se sve posloži – znaš što nećeš, što ne funkcionira, i sve si bliže. Traženje novog posla posao je sam po sebi, i iziskuje jednaki trud i vrijeme, čime gubiš fokus i energiju za svoj željeni biznis, pogotovo ako ga misliš raditi “usput” dok negdje drugdje zarađuješ za život. Za neke je idealna formula “low hanging fruit”, lagani, neobvezujući, povremeni site-job koji ti daje sredstva za egzistenciju dok paralelno razvijaš svoj biznis. Za neke je to oslonac obitelji u nekom vremenu dok samo razvijaš svoj biznis. Opcija uvijek ima, samo nemoj dati da te vodi strah i sumnja, nego da te opcije budu tvoji saveznici na putu do onoga što zaista želiš postići.
