Moje ime je Ana Kutija, po struci sam medicinska sestra, manualna terapeutkinja, trenerica i edukatorica s više od 25 godina iskustva u manualnoj terapiji, kineziterapiji i integrativnoj medicini. Moj rad se temelji na razumijevanju fascije i povezanosti tijela, uma i emocija – kroz sustav PNEI (psihoneuroendokrinoimunologiju). Posvećena sam ožiljcima, ženskom zdravlju, edukaciji o stresu, hormonalnoj ravnoteži i važnosti nježnog, svjesnog pristupa tijelu.
Iza vas je više od 25 godina rada u manualnoj terapiji i kineziterapiji. Kako je izgledao vaš profesionalni put – što vas je dovelo baš do integrativnog pristupa?
Krenula sam kao medicinska sestra, a vrlo brzo me fascinirala moć dodira i pokreta u procesu oporavka. Tada sam krenula se dalje educirati i kroz godine rada s pacijentima uvidjela sam da tijelo ne funkcionira odvojeno od emocija i misli – sve je povezano. Upravo ta povezanost dovela me do integrativnog pristupa: spajanja manualne terapije, kineziterapije, disanja, mentalnog treninga i edukacije. Tijelo nevjerojatno pamti gotovo sve, a kada mu pristupimo s razumijevanjem i svjesnošću, ono se može nevjerojatno regenerirati.
Čime vas je najviše privukla upravo fascija i rehabilitacija ožiljaka?
Fascija je za mene poput emocionalne mape tijela. Ona povezuje sve – mišiće, organe, živčani sustav, ali i našu unutarnju priču. Kada sam počela dublje proučavati fasciju, shvatila sam da upravo ona čuva tragove stresa, trauma i operacija. Ožiljak, fizički ili emocionalni, mijenja tu mrežu. Kroz rad na fasciji i ožiljcima svjedočila sam transformacijama – ne samo u pokretu, nego i u emocionalnom oslobađanju ljudi. To me potpuno osvojilo.
Mnogi ljudi ne razmišljaju o tome da ožiljak može utjecati na cijeli organizam. Možete li objasniti što se zapravo događa u tijelu nakon što nastane ožiljak?
Ožiljak nije samo površinska promjena – on je poput čvora u fascijalnoj mreži. Tijelo, koje uvijek teži ravnoteži, mora se prilagoditi toj novoj napetosti. To može promijeniti držanje, disanje, pa čak i rad unutarnjih organa. Ako ožiljak „vuče“ u jednom smjeru, tijelo stvara kompenzacije, a s vremenom se mogu javiti bolovi, ograničenja u pokretu ili kronični umor. Zato je važno pristupiti ožiljku s razumijevanjem i nježno ga rehabilitirati.
Koje posljedice može imati „zanemaren“ ožiljak, i zašto je važno raditi rehabilitaciju?
Ožiljak je područje u kojem je tkivo izgubilo svoju prirodnu elastičnost i pokretljivost. Kada se ne rehabilitira, može uzrokovati čitav niz fizičkih posljedica – od lokalne napetosti i boli do promjena u držanju i pokretu. Zanemaren ožiljak može dovesti do:
ograničenja pokreta i ukočenosti u okolnom tkivu, promjene posture i opterećenja mišića, smanjene cirkulacije i limfne drenaže, kompresije živaca i osjećaja žarenja, trnaca ili utrnulosti, disfunkcije dijafragme i promjena u obrascu disanja, bolova u leđima, vratu ili zdjelici bez jasnog uzroka.
Rehabilitacija ožiljka vraća kliznost tkiva, elastičnost i normalnu komunikaciju između slojeva fascije. Time se smanjuju kompenzacije, poboljšava cirkulacija i pokret, a tijelo ponovno može funkcionirati u ravnoteži. Ukratko, radom na ožiljku ne „popravljamo samo liniju na koži“, već vraćamo prirodnu dinamiku cijelog sustava.
Zanemaren ožiljak može također utjecati i na cirkulaciju, limfni sustav, pokret, disanje, pa čak i na emocije. Tijelo ga „pamti“. Kod mnogih žena, primjerice nakon carskog reza ili operacija dojki, dolazi do zastoja energije, boli ili osjećaja „odvojenosti“ od dijela tijela. Rehabilitacijom ožiljka vraćamo komunikaciju u tijelu, mekoću i protok – i fizički i energetski.
Često govorite o povezanosti stresa, hormonskog i imunološkog sustava. Možete li pojasniti na koji način su ta tri sustava isprepletena?
Naš mozak, hormoni i imunološki sustav stalno međusobno „razgovaraju“. Taj dijalog se odvija kroz sustav koji se zove PNEI – psihoneuroendokrinoimunologija, a on objašnjava kako misli, emocije i stres utječu na fiziologiju tijela.
Kada doživimo stres, mozak odmah šalje signal nadbubrežnim žlijezdama da izluče kortizol i adrenalin – hormone koji nam pomažu preživjeti trenutnu prijetnju. To je takozvani mehanizam „bori se ili bježi“. Krv se povlači iz probavnih organa u mišiće, srce ubrzano kuca, disanje postaje pliće. To je savršeno kada moramo brzo reagirati — ali problem nastaje kada stres traje dugo, a tijelo nikada ne dobije signal da je „opasnost prošla“.
Tada kortizol ostaje povišen dulje vrijeme i počinje ometati druge sustave: smanjuje lučenje spolnih hormona (estrogena, progesterona, testosterona), narušava funkciju štitnjače, remeti san i cirkadijalni ritam, usporava regeneraciju stanica, slabi imunološki odgovor.
Na imunološkoj razini, kronični stres potiče upalne procese — tijelo se nalazi u stanju blage, ali trajne upale. To može dovesti do češćih infekcija, usporenog zacjeljivanja, alergijskih reakcija, pa čak i autoimunih poremećaja.
Kod žena se taj disbalans često vidi kroz promjene menstrualnog ciklusa, PMS, neredovite menstruacije, valunge, anksioznost ili kronični umor. Hormoni stresa i spolni hormoni dijele iste „resurse“ – pa kada je stres dominantan, tijelo prirodno smanjuje proizvodnju estrogena i progesterona jer preživljavanje ima prednost nad reprodukcijom.
Zato kažem da stres nije samo „u glavi“ – on se fizički utiskuje u svaku stanicu tijela. Kad naučimo svjesno smiriti živčani sustav, kroz disanje, pokret, svjesnost i kvalitetan odmor, vraćamo ravnotežu i omogućujemo hormonima i imunološkom sustavu da ponovno funkcioniraju u skladu.
Upravo zato zdravlje treba gledati cjelovito: nijedan sustav ne djeluje sam, i promjena u jednom uvijek se odražava na sve ostale.
Kako dugotrajni stres može utjecati na hormonalnu ravnotežu žene, posebno u razdoblju perimenopauze?
Perimenopauza je razdoblje kada se žensko tijelo prirodno mijenja – razina estrogena i progesterona počinje oscilirati, a endokrini sustav traži novu ravnotežu. Kada se tome doda kronični stres, tijelo ulazi u svojevrsni „energetski minus“.
U stresu, mozak aktivira nadbubrežne žlijezde koje proizvode kortizol – glavni hormon stresa. Kortizol ima prioritet, jer tijelo pod stresom ne zna da je riječ o poslu, gužvi ili emocionalnom pritisku – ono misli da treba preživjeti. Budući da nadbubrežne žlijezde sudjeluju i u stvaranju spolnih hormona, dugotrajna aktivacija zbog stresa dovodi do smanjenog lučenja progesterona i estrogena.
To objašnjava zašto mnoge žene u perimenopauzi osjećaju: nesanicu (jer kortizol ometa melatonin), valunge i pojačano znojenje (zbog poremećaja termoregulacije u mozgu), promjene raspoloženja i anksioznost (zbog manjka progesterona koji ima smirujući učinak), nakupljanje masnog tkiva osobito oko trbuha (kortizol potiče pohranu energije), umor, osjetljivost i pad libida.
Uz to, kronični stres utječe i na štitnjaču – usporava metabolizam, što dodatno pojačava osjećaj iscrpljenosti i debljanje.
Kad stres traje mjesecima ili godinama, tijelo više ne uspijeva razlikovati dan od noći, napetost od odmora. Cirkadijalni ritam se poremeti, san se pogoršava, a hormonski sustav gubi finu regulaciju.
Zato je u ovom životnom razdoblju posebno važno naučiti smiriti živčani sustav – ne samo „odmarati“, nego aktivno podržavati tijelo
Koje praktične metode ili male svakodnevne promjene mogu pomoći ljudima da bolje upravljaju stresom i podrže svoje zdravlje?
Disanje. Pokret. Pauza.
Zvuči jednostavno, ali to su tri najmoćnija alata koja imamo. Najveći učinak često donose najmanje i najdosljednije promjene. Naš živčani sustav voli sigurnost, ritam i ponavljanje — zato mu redoviti, mali rituali donose smirenje i ravnotežu.
Evo nekoliko jednostavnih, ali vrlo učinkovitih trikova koje preporučujem:
- Jutarnji „reset“ disanjem
Prije nego posegnete za telefonom, odaberite neku od tehnika disanja (ima na mom YT kanalu dosta tehnika disanja) – Time odmah šaljete mozgu poruku da ste sigurni. Već nakon tri minute ovakvog disanja puls i krvni tlak se smiruju. - „Zastani kad osjetiš pritisak“
Stres se često nakupi jer ne prepoznamo trenutak kad prelazimo granicu. Kad osjetite napetost u ramenima, stezanje u trbuhu ili ubrzano disanje – to je poziv na kratku pauzu. Ustanite, prošećite, protegnite se ili samo svjesno dišite – to mijenja kemiju u tijelu. - Mikro-pokreti za fasciju i mozak
Tijelo i mozak vole pokret, ali ne mora to biti trening. Svakih sat vremena napravite neki set kratkih vježbi ili istezanja, može čak i za radnim stolom…mali krug ramenima, blago pomičite zdjelicu ili istegnite vrat. Time aktivirate fascijalne i živčane receptore koji „gase“ stresni odgovor. - „Svjesno hranjenje“
Kortizol i inzulin su usko povezani – stres mijenja apetit i želju za slatkim. Pokušajte barem jedan obrok dnevno pojesti bez mobitela i razgovora, uz mirno disanje. Probava i hormoni tada „prepoznaju“ da nije alarmno stanje. - Hladno – toplo reset- ako želite
Promjena temperature snažno djeluje na živčani sustav. Završite tuširanje 10–15 sekundi hladnijom vodom, može biti i malka, ako ne volite hladno, a zatim se umotajte u topli ručnik. To potiče cirkulaciju, tonus vagusnog živca i otpornost na stres. - 20 minuta bez ekrana prije spavanja
To je vrijeme za regeneraciju mozga i hormona. Svjetlo ekrana blokira melatonin, hormon sna, pa se tijelo ne uspijeva „isključiti“. Umjesto toga – disanje, kratko istezanje ili tehnike opuštanja (imate na mom YT kanalu i vođenih tehnika opuštanja i meditacija) - Opuštanje kroz dodir
Tijelo reagira na nježnost. Kratka samomasaža stopala, vrata ili trbuha prije spavanja aktivira parasimpatički sustav i pomaže tijelu da uđe u duboki san i regeneraciju. Ili se jednostavno naručite na masažu ili tretman
Iza vas su dvije knjige “Perimenopauza” i “Tehnike upravljanja stresom”. Što vas je inspiriralo da ih napišete?
Željela sam spojiti iskustvo iz prakse i znanstvene spoznaje u nešto što će biti razumljivo, primjenjivo i podržavajuće. Obje knjige nastale su iz potrebe da žene bolje razumiju svoje tijelo – da znaju zašto se nešto događa i kako mogu pomoći sebi. Znanje daje sigurnost, a sigurnost smiruje živčani sustav.
Koji je vaš savjet ženama koje prolaze kroz velike životne ili zdravstvene promjene, a žele zadržati ravnotežu i energiju?
Budite nježne prema sebi.
Ne morate uvijek „držati sve konce“. Tijelo zna – samo mu treba prostor i vrijeme da se uskladi. Okružite se ljudima koji vas razumiju, odmarajte, dišite, krećite se i slušajte unutarnje signale. Ravnoteža nije stanje, nego stalno vraćanje sebi.
Kako zamišljate razvoj svog rada u budućnosti – nove knjige, radionice ili istraživanja?
U planu su nove edukacije i radionice koje spajaju neuroznanost, fascijalne tehnike i somatske pristupe. Radim i na novoj knjizi, koja će se baviti fascinantnim svijetom fascije. Paralelno, kroz suradnje sa stručnjacima i znanstvenim ustanovama želim dodatno dokazati učinkovitost metoda koje godinama primjenjujem u praksi.
Gdje vas ljudi mogu pronaći i saznati više o vašem radu?
Najviše kroz moju web stranicu, YouToube i društvene mreže, gdje redovito dijelim edukativne sadržaje, najave radionica i retreat programa. Tamo žene mogu pronaći inspiraciju, praktične savjete i podršku na svom putu prema ravnoteži i boljem zdravlju.
www.anakutija.com
YT https://www.youtube.com/@AnaKutija
FB https://www.facebook.com/anakutijatherapy
IG https://www.instagram.com/anakutija/
