Jednom davno, još u prošlom mileniju, na jednom koncertu čula sam violinu. To je bio najljepši zvuk, to je bilo ostvarenje želja za koju nisam ni znala da imam, to je bio moj ‘šaptaj srca’.
U novom mileniju, kojih 28 godina kasnije, taj šapat, pretvorio se u biznis. No, ajde da popunim malo ovu rupu između.
Putovanje
2015. godine diplomirala sam na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, smjer violina. Kao pravoj violinistici orkestar mi je bio prva želja, a škola sporedna pomisao. Orkestar se nije dogodio, a htjela sam se osamostaliti, imati svoje novce, svoj život, pa sam tako iz Zagreba odselila u Našice kako bih se zaposlila u glazbenoj školi.
Tamo sam se zapravo prvi put upoznala s pedagogijom, kakav je to osjećaj kada ispred mene stane dijete koje nema pojma, a ja ga trebam nešto naučiti. To je zastrašujući osjećaj. Naučila sam osnove i krenula se zanimati za svijet violinske pedagogije. Pomalo me i privlačio.
Zatim sam dobila priliku zaposliti se u Rijeci, koja je veći grad, glazbena škola je osnovna i srednja, više iskustva, veća plaća – odlično!
Za vrijeme rada u Rijeci, otkrila sam par bitnih stvari:
- Meni se sviđa ovaj posao
- Dobra sam u ovome što radim
- Meni se ne sviđa raditi u školi
Rad u orkestru pao je u drugi plan, tu i tamo upala je neka svirka, i to mi je bilo dovoljno. Našla sam prijatelje, gradila svoju reputaciju, gradila život, no nešto nije bilo baš kako treba.
Tada je došla 2021. godina kada sam upisala programe Rani i Osobni razvoj. To je promijenilo cijeli moj pogled na pedagogiju, način mog rada, što, kako, zašto.
To je zapravo promijenilo mene.
Mislila sam da imam sve posloženo, da je normalno biti nezadovoljan, pa šta, malo pregrizeš, ideš dalje, ali… Od posloženog nezadovoljstva došao je kaos.
Taj kaos sam prekinula davši otkaz i otišavši na Camino de Santiago. Fala lepa, meni i mom tijelu treba odmora.
Vratila sam se u Zagreb i uzela odmor. Kada sam bila spremna za novi posao, došao je – i to u Zaboku. Kao, ne moram preseliti, ali opet putujem.
A putovanje nikad ne završava
Nakon te zamjene, počela sam tražiti novi posao. Slala sam molbe na sve, i tamo gdje sam imala uvjete, gdje nisam, s preporukom… Od svega imala sam samo jedan razgovor za posao. Neuspješan.
Zatekla sam se u trenutku – nit imam posao, nit me zovu, nit imam novaca… Ako me nitko drugi neće zaposliti, zaposlit ću samu sebe! I odlučila sam otvoriti svoj obrt – RiRi.
Bavim se individualnim poukama iz violine za sve uzraste i glazbenim radionicama za djecu. Radim na svoj način, primjenjujem svo znanje stečeno u glazbenim školama, s edukacija, usavršavanja, predavanja, ali najljepše je da nemam kurikulum, plan i program za pratiti, već radim onako kako je najbolje za učenika. Koliko puta sam čula od ljudi starijih od 20 godina ‘Jooooj, ja sam htjela, pa nikad nisam svirala…’ – e ta osoba, koliko god joj je godina, ima priliku doći kod mene i ostvariti tu želju.
A na glazbenim radionicama mogu raditi na cjelokupnom razvoju djeteta, a ne samo na njegovim violinističkim vještinama. To znači da koristim puno igre, kretanja, različitih instrumenata, i rekvizita, kako bi djeca mogla osvijestiti svoje tijelo, svoje mogućnosti, što im se sviđa i ne sviđa, kakvi su oni sami sa sobom, kakvi su oni u odnosu na svijet. I to sve povezujem svojim ‘šaptajem srca’ – glazbom i violinom.
Stoga, ako je violina tvoja tajna ljubav, ili je tvoje dijete izrazilo želju – javi se na obrt.riri@gmail.com 😊
A za radionice i ostali sadržaj zaprati me na mom:
Instagramu – https://www.instagram.com/riri_glazba_pokret_igra/
Facebooku – https://www.facebook.com/profile.php?id=61577321515730
I za kraj jedna motivacijska, za sve nas 🙂
