Vodeći se komentarima na prošli članak i odjekom koji je izazvao, odlučila sam ovaj tekst
posvetiti upravo tim reakcijama.
Pitanje koje se prirodno nametnulo glasi: što to uopće znači kada kažemo “red je” ?
Koliko puta smo u životu čuli tu rečenicu?
Red je da pozdraviš.
Red je da ustaneš starijem.
Red je da se udaš.
Red je da rodiš.
Red je da se ponašaš kako drugi očekuju.
Društvene norme, nepisana pravila ponašanja i tihe prozivke okoline prate nas od
djetinjstva. One nas oblikuju, ali nas i ograničavaju
Svako “red je” u sebi nosi skriveni pritisak, podsjetnik da ne živimo samo za sebe, nego da
stalno moramo zadovoljiti tuđe kriterije.
No, što to znači za naše zdravlje? Psihičko, mentalno i duhovno?
Stalna prilagodba normama može nas izmoriti, učiniti da izgubimo kontakt sa sobom.
Umjesto da se pitamo što mi želimo, prečesto se pitamo što će drugi reći.
To stvara tjeskobu, nesigurnost i krivnju. Ponekad nas udaljava od vlastitog identiteta i guši
individualnost.
Društvo se voli skrivati iza reda , ali granica između kulture poštovanja i kulture kontrole vrlo
je tanka. Dokle god pristajemo na tuđe prozivke i mjerila, red će ostati izgovor za miješanje u
tuđi život.
Vrijeme je da se zapitamo: do kada će “red je” biti važeći?
Do kada će vrijediti kao neupitna istina? I ne bi li bilo zdravije i za naše tijelo, i za našu psihu,
i za našu dušu da redefiniramo red?
Da ga pretvorimo u slobodu izbora, a ne u obavezu koja nas zarobljava.
Kako se osloboditi “red je”?
Oslobađanje od tog nametnutog obrasca ne znači postati hladan ili nepristojan.
To znači prestati živjeti pod pritiskom tuđih očekivanja i početi živjeti vlastiti život.
Vrijeme je da stanemo pred ogledalo i pitamo se: tko sam ja, izvan svega što društvo kaže
da trebam biti .
To možemo učiniti tako da:
Raskrinkamo svaki “red je” koji dolazi iz tuđeg straha ili kontrole
Svjesno biramo ono što nas ispunjava, a ne ono što nas iscrpljuje
Naučimo reći ne bez opravdanja
Prestanemo živjeti u stalnom objašnjavanju svojih izbora drugima
Oslobodimo vlastiti unutarnji glas koji zna što je dobro za nas.
Jer “red je” prestaje biti zakon onoga trena kada ga odbijemo priznati.
Niti jedna rečenica izgovorena u ime tradicije, morala ili običaja ne vrijedi više od našeg mira
i našeg zdravlja.
Red je da prestanemo slijediti slijepo. Red je da počnemo birati slobodno. Red je da
konačno živimo po svom.
Vremena u kojima živimo su se promijenila. U posljednjih par godina u nazad svi “redovi i
sva pravila” nekako su poprimila drugačije značenje.
Ovo “novo doba” nas je naučilo da se ipak svijet mijenja i da je društvo u kojem živimo
promijenilo svoj core sistem.
Međutim izgleda da ga mi još uvijek nismo spremni prihvatiti i držimo se za te stare sisteme kao gladne ovce.
Vrijeme je da pustimo ono što su nam usadili. Nikada od toga nitko nije imao ništa osim
stresa i frustracije.
