U svijetu online edukacija često se stvara dojam da sve mora izgledati savršeno. Kadar mora biti uredan, prezentacija besprijekorna, glas stabilan, a ti kao da vodiš vijesti.
No, ako si ikada pokušala snimiti ijednu lekciju, znaš da stvarnost izgleda sasvim drugačije.
Snimaš dok ti u pozadini bruji perilica, dok provjeravaš je li dijete zaspalo, dok u istom danu pokušavaš završiti klijentski posao. A možda i skuhati ručak i uhvatiti deset minuta tišine koliko ti treba da barem započneš snimanje online edukacije.
Život se uvijek dogodi usred snimanja
Nedavno sam bila u intenzivnom procesu kreiranja svoje nove edukacije i to baš u tjednima u kojima se život odlučio poigrati s mojim planovima.
Bolesno dijete, neplanirani liječnički pregledi, iscrpljenost i na kraju prometna nesreća koja me doslovno zaustavila… Podsjetili su me na ono što u teoriji svi znamo, a u praksi često zaboravimo:
planovi postoje, ali život uvijek ima svoj ritam.
I edukacije upravo nastaju u ritmu tog života. U našem stvarnom životu, između obaveza, strahova, neočekivanih situacija i trenutaka inspiracije koji se pojave onda kada to najmanje očekujemo.
Upravo zato sam poželjela napisati ovaj blog – da ti ispričam kako stvarno izgleda snimanje online edukacije. Vodim te iza kulisa u onaj dio procesa koji se ne vidi na slajdovima i o kojem se rijetko govori javno.
Snimanje edukacije nije samo tehnički čin, nego proces u kojem učimo, rastemo i iznova se vraćamo sebi i onome što želimo prenijeti drugima.
Priprema je najvažniji dio iako ju većina želi preskočiti
Možda tražiš neki tajni trik kako snimiti edukaciju, ali istina je vrlo jednostavna: veliki dio kvalitete jedne edukacije događa se puno prije nego što kamera uopće počne snimati.
Za mene priprema uvijek počinje isto. Otvorim dokument sa skriptom i ispišem cijelu lekciju, rečenicu po rečenicu, onako kako želim da teče. Da, cijelu lekciju.
To ne radim zato što želim čitati naglas dok snimam, pogotovo jer čitanje zvuči ukočeno, neprirodno i odmah se osjeti u videu, nego zato što me skripta drži fokusiranom. Posebno u onim trenucima kada bih vrlo lako skrenula s teme i počela objašnjavati nešto što u tom trenutku nije važno ili bi samo zbunilo polaznice.
Nakon godina snimanja lekcija i dalje vrlo lako odlutam ako tekst ispred sebe i zato mi skripta daje mir, strukturu i sigurnost, a najviše od svega štedi mi sate editiranja koje bih u suprotnom morala raditi.
Kada zapravo snimam, ne čitam skriptu nego je skeniram pogledom jer je već dobro poznajem i koristim je samo kao orijentir. To je razlika između prirodnog predavanja i onoga što zvuči kao da najavljuješ vijesti.
I tu je važno naglasiti još nešto: ne treba svatko pisati cijelu skriptu.
Ako si osoba koja može ostati fokusirana samo uz natuknice i ne odluta u duga objašnjenja, potpuno je u redu raditi s kraćim planom lekcije. Možda ti dovoljno pomaže samo nekoliko ključnih točaka ili mali outline koji ti pokazuje redoslijed. A neke moje klijentice snimaju iz glave i to im radi savršeno.
Poanta nije u tome da radiš kao ja, nego da pronađeš način pripreme koji tebi drži fokus i koji ti omogućuje da snimaš bez kaosa i nepotrebnog ponavljanja.
Bilo da radiš cijelu skriptu ili samo kratke bilješke, važna je samo jedna stvar: priprema ti mora olakšati snimanje, a ne ga dodatno zakomplicirati.
Kako pripremam prostor za snimanje
Kada imam mentalnu i sadržajnu pripremu, kreće tehnička.
Zatvorim vrata ureda, stišam sve notifikacije, maknem sve ono što se tijekom dana našlo na mom stolu i stvorim dovoljno mira da mogu snimiti u kontinuitetu.
Upalim ring light, postavim vanjsku kameru na pravo mjesto, provjerim mikrofon (jer vjeruj mi, nema goreg nego snimiti dvadeset minuta videa i shvatiti da je snimilo zvuk s krivog mikrofona) i u trenutku kada je sve spremno, doslovno sebi kažem: „Showtime.“
Nema tu studija, niti profesionalne opreme. Snimam od doma i upravo tako moje edukacije i trebaju izgledati.
Snimanje je najjednostavniji dio procesa
Iako se mnogima čini da je snimanje najteži dio, meni je zapravo najlakši. Kada dobro pripremim sadržaj i uredim prostor i tehniku, sve ostalo ide brzo.
Za snimanje online edukacije koristim Veed.io jer mi omogućuje da snimam sebe, ekran ili oboje, a odmah u istom programu mogu izrezati dijelove koji mi ne trebaju. Ti možeš iskoristiti i Zoom ili Canvu.
Ali – alat je najmanje bitan. Dugo mi je trebalo da dođem do toga, no više ni ne pokušavam snimiti savršene lekcije.
Ako izgovorim riječ krivo, nastavljam dalje. Ili ako pogledam u stranu, ostavim. Ako se nasmijem, još bolje.
Tek kada sam prestala stavljati fokus na sebe i počela ga vraćati na polaznice, snimanje lekcija postalo mi je vrlo jednostavno i prirodno.
Napravi pauzu prije nego što pogledaš snimku
Velika pogreška koju sam godinama radila bila je da odmah nakon snimanja pustim video i gledam ga kao strogi kritičar, fokusirajući se na svaku sitnicu koja mi se nije svidjela.
U takvom trenutku, dok sam još u „snimateljskom modu“, sve bi mi izgledalo lošije nego što zapravo jest. Primijetila bih svaki naglasak, svaku pauzu, svaki čudan pokret i svaki put bih pomislila da ništa ne valja.
Danas to radim potpuno drugačije – dajem si vremena.
Napraviš li mali odmak, makar deset minuta, pogledat ćeš snimku puno objektivnije i vidjeti ono što suštinski jest najvažnije: prenosi li lekcija jasno ono što treba prenijeti.
Kada lekcije pogledam s malom distancom, skoro uvijek shvatim isto.
Poruka je jasna, sadržaj je koristan. Lekcija radi ono što treba raditi.
A sitnice koje sam prije doživljavala kao „greške“, zapravo uopće nisu bitne, niti ih polaznice primjećuju. Njima je najvažnije da razumiju korake, da dobiju rješenje i da im je objašnjenje jednostavno i primjenjivo.
Osim toga, ne dodajem titlove, ne radim posebne efekte i ne režiram kao da snimam film. Minimalno editiranje je sasvim dovoljno kada si se pripremila za snimanje i jasno prenosiš znanje.
I možda je to najveća ljepota online edukacija. Kada se prestaneš fokusirati na to kako izgledaš i počneš gledati što zapravo daješ, snimanje postane puno lakše i prirodnije.
Iza svake edukacije stoji život
Upravo u tome leži najveća vrijednost edukacija koje gradimo same, vlastitim rukama i vlastitim tempom. One rastu zajedno s nama, mijenjaju se kako i mi mijenjamo okolnosti. I uvijek, uvijek su odraz toga gdje smo u tom trenutku života i poslovanja.
To je nešto što se ne može kupiti ili preskočiti. To je iskustvo koje se osjeti u svakoj rečenici koju izgovoriš i u svakoj lekciji koju kreiraš.
Kada snimaš iz tog mjesta, iz stvarnosti, a ne iz savršenog okruženja koje ne postoji, tvoje polaznice to prepoznaju.
Prepoznaju iskrenost, toplinu i tvoju namjeru da preneseš znanje.
I upravo zbog toga ne trebaš čekati savršen trenutak ni savršene uvjete. Ne trebaš savršenu opremu, savršenu tišinu ni savršenu energiju.
Trebaš samo odlučiti da je tvoja edukacija vrijedna toga da ugleda svjetlo dana. I da je tvoje znanje vrijedno toga da ga netko drugi čuje, primi i primijeni.
Edukacije koje nastaju u stvarnom životu imaju jednu posebnu snagu. One su žive – i nose dio tebe. A to je uvijek dovoljno.
