Iako živimo u 2025. godini, u vremenu globalne povezanosti, brzog protoka informacija i društvenih promjena, Hrvatska i dalje ostaje društvo koje se teško otvara prema novim idejama, tabu temama i drugačijim perspektivama. Neke teme jednostavno i dalje “ne prolaze” – o njima se šuti, guraju se pod tepih ili se svaka rasprava završava neugodnom tišinom. Zašto je tako?
Naslijeđeni mentalitet: šutnja kao sigurnost
Generacije prije nas odrastale su u sustavima u kojima je bilo sigurnije šutjeti nego progovoriti. Obitelj, škola, Crkva i društvena pravila oblikovali su mindset koji je i danas duboko usađen:
“Ne talasaj.”
“Nemoj se zamjeriti.”
“Čuvaj što će ljudi reći.”
Takav mentalni obrazac prenosi se i danas, čak i nesvjesno. Iako živimo u demokraciji, mnogi i dalje osjećaju da je lakše prešutjeti nego se izložiti.
Strah od osude i javnog linča
Hrvatsko društvo je malo, povezano i često jako brzo osuđuje.
Ljudima je neugodno iznijeti svoje mišljenje jer znaju da će uvijek postojati netko tko će ih napasti, ismijati ili staviti etiketu.
Rezultat? Radije biramo tišinu nego rizik.
Uloga medija: senzacionalizam umjesto dijaloga
Mediji često potiču podjele jer se podjele “dobro prodaju”.
Umjesto prostora za kvalitetne rasprave, dobivamo:
- naslove koji provociraju
- komentare koji vrijeđaju
- teme koje se samo površno dodirnu
Društvo koje nema prostor za zdravu raspravu – ostaje zatvoreno.
Tabu teme i dalje stoje iza zidova
U Hrvatskoj su još uvijek tabu:
- mentalno zdravlje
- seksualnost
- partnerski odnosi
- nasilje u obitelji
- različite životne odluke (kasno majčinstvo, neimanje djece, razvod, promjena karijere)
Ljudi koji o tome progovore često se doživljavaju kao “drugačiji” ili “problematični”.
Kolektivna potreba za kontrolom
Kao mali narod s burnom poviješću, razvili smo potrebu da štitimo “naš način života”.
Svaka razlika, svaka nova ideja, svaki iskorak često se doživljava kao prijetnja.
Umjesto da prihvatimo promjenu kao razvoj, mi je često doživimo kao opasnost.
Nedostatak obrazovnog sustava koji potiče kritičko mišljenje
Škole nas uče činjenicama, ali ne i kako razmišljati.
Učenici rijetko uče:
- diskutirati
- argumentirati
- iznijeti svoje mišljenje bez straha
- uvažiti tuđe stavove
Ako mladi ljudi odrastaju u sustavu gdje se mišljenje ne potiče – ni odrasli ga kasnije neće slobodno izražavati.
Zatvorenost kao posljedica nesigurnosti
Često se zaboravlja jedna važna činjenica: otvoreno društvo stvara se tamo gdje se ljudi osjećaju sigurno.
Kad su ljudi financijski, emocionalno ili društveno nesigurni, oni se zatvaraju.
Tada se držimo poznatog, odbijamo promjene i bojimo se drugačijeg.
Kako izaći iz tog kruga?
Iako je stanje teško, promjena je moguća.
Počinje malim koracima:
- hrabrost da progovorimo
- poticanje dijaloga
- obrazovanje koje osnažuje mišljenje
- odbijanje osude i etiketiranja
- normaliziranje tema o kojima se šuti
- stvaranje prostora za različitosti
Društvo postaje otvoreno onda kada se pojedinci usude biti iskreni.
