planiranje

A što kad ne ide po planu?

by Andrea Perković
400 views

Posljednjih mjeseci…ok cijelu ovu godinu, nećemo se lagat…borim se s raznim poteškoćama. Nije u pitanju posao, on ide bolje nego ikad i dalje sam pod WOW efektom što se to događa jer ide bolje od svih mojih očekivanja.

Poteškoće su zdravstvene. Nije ništa po život opasno (još se dugo družim s vama), ali je dovoljno da te pomakne s kolosjeka i reorganizira fokus. Prihvatila sam da ovo jednostavno nije moja godina. Ovo pišem ležeći i držim nogu na jedno tri jastuka jer sam prisiljena mirovati. Čekam preglede, rehabilitaciju i nadam se što skorijem oporavku- a naznake su da će situacija potrajati.

Ovo pišem baš zbog tih neočekivanih situacija, na koje vrlo često ne možemo utjecati. Nisu uvijek sve poteškoće poslovne i financijske; jednostavno se ponekad dogodi život i sve što možemo je naučiti se nositi s tim. Iako situacija nije onakva kakvu želimo (jer tko želi biti bolestan ili nepokretan?) moramo ju naučiti prihvatiti.

Naravno, lakše reći nego učiniti. Pogotovo ako ste kao ja nestrpljiva osoba koja kad stavi fokus na nešto to mora biti tako kako je zamišljeno. Barem sam bila. Dok je sve kretalo zapravo me cijela situacija jako nervirala. Ponajviše jer sve to traje dugo, svaku poteškoću koja je došla ove godine vukla sam 2-3 mjeseca, naravno dok sam rješavala jednu nakačilo se još njih par i tako u krug. Reklo bi se, dosta zanimljiva godina.

Da je teško, teško je. Bila sam loše volje, zabrinuta i ljuta sama na sebe jer nastojim uvijek sve preduhitriti kako do takvih situacija ne bi došlo…teško je jer svaki put kad izađem iz stana kad mi za udaljenost koju pređem u 5min treba 25 i kada se s osnovnim stvarima mučim. Naravno, također nisam baš najsretnija kad mi se hrpa planova preokrene u trenutku, ali što je tu je. Nije da mi je baš pravo, ali nije da nešto mogu u trenutku promijeniti.

Svjesna sam da je ovo privremeno i da će ići na bolje, da je sve ovo proces oporavka. Naravno, nadam se da ću čim prije vidjeti pomak na bolje i da je to to za ovu godinu, iako me ovo poprilično uči strpljenju i činjenici da ne možeš sve baš kad bi ti. Ono što mogu reći, obzirom da to sve traje i sad već ulazi u 7.mj da sam puno mirnija. Prihvatila sam situaciju takvu kakva je i gledam što svaki dan mogu napraviti da si barem malo olakšam.

Posebno jer sam navikla biti u pokretu, a sada doslovce preko noći već mjesec dana sam u stanu, izlazim samo kad moram i svaki put kad to napravim osjećam se kao lik iz priče naših roditelja kad su preko 7 brda, dolina, kroz drvlje i kamenje pješačili do škole.

I znam da se to nikad neće promijeniti, obožavam se kretati i ne mogu dugo biti na miru. To sam jednostavno ja. Znam da ovakve situacije nikom ne padaju lako i da su nam svima izazov, ALI mislim da bez obzira treba gledati pozitivno. Da, bit će tu i lošijih perioda i dana kada nismo ok, ali to će biti samo na dijelu puta. Nema smisla potrošiti čitav period na negativu i ono na što ne možemo baš puno utjecati.

Pokušavam se uvijek usmjeriti na nešto drugo, da što manje razmišljam o tekućim problemima, već da to vrijeme iskoristim da napravim nešto za sebe- pa makar to značilo blejanje u zid i gledanje serija. Ne moramo uvijek raditi nešto produktivno. Ovaj period dao mi je dodatnog prostora za čitanje, ponovno se vraćam slikanju koje sam debelo zanemarila posljednjih desetak godina i definitivno više vremena za razmišljanje oko organizacije rada, ALI i definiranje vremena u danu koje je samo moje i koje ću koristiti za oporavak i kasnije održavanje same sebe kako bih napravila što god mogu u svojoj moći da u budućnost izbjegnem ovakve situacije. Imala sam i prije organizaciju, ali za svaku ovakvu situaciju volim sagledati stvari i vidjeti na čemu mogu dodatno raditi i kako mogu biti efikasnija.

Svima nam se dogodi život i neplanirane situacije nad čijim rješavanjem imamo odgovornost. I to je u redu. U redu je stati na loptu. Nijedna ovakva situacija nije idealna i nemamo moć nad tim kada će se dogoditi, ali ono na što itekako možemo utjecati je na koji način ćemo joj pristupiti. Na koji način ćemo gledati na nju i prilagoditi se.

Hoćemo li biti ljuti na cijeli svijet jer to što se dogodilo nije u redu, ili pak, ćemo prihvatiti novonastalu situaciju i vidjeti što možemo naučiti iz nje i kako joj se prilagoditi? Izbor je na nama samima, ali iz iskustva mogu reći da je druga opcija na duge staze puno više “rewarding”.

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More