Blagdani su ono doba godine kada vrijeme stane, kalorije prestanu vrijediti, a rečenica “Ma uzmi još malo, blagdani su”-postane službena državna politika. Stolovi su puni, tanjuri još puniji, a savjest?! Ona se uredno javi tek nakon treće porcije i prvog ozbiljnog osjećaja da više ne možemo disati kako treba.
Blagdansko prejedanje nije slabost karaktera to je ritual.
Tradicija. Gotovo kulturna obaveza!
Jer kako drugačije objasniti činjenicu da ista osoba koja inače pazi na svaki gram šećera, za blagdane bez problema kombinira sarmu, pečenje, francusku salatu, kolače i “samo malo kruha da se ne baci?!
Bacanje hrane je grijeh, ali ignoriranje vlastitog tijela to nekako uvijek prođe ispod radara. Problem zapravo ne nastaje u hrani.
Problem nastaje u glavi.
U onom poznatom unutarnjem dogovoru sa samom sobom: “Sad ću pojesti, pa ću poslije paziti.
Spoiler alert: “poslije rijetko kad dođe!
Najčešće se preseli u siječanj, ponedjeljak ili neku apstraktnu budućnost u kojoj smo navodno discipliniranije, smirenije i pametnije verzije sebe.
Za blagdane jedemo drugačije nego inače. Ne zato što smo gladni, nego zato što jedemo emotivno. Hrana tada postaje nagrada, utjeha, nostalgija i dokaz ljubavi.
Kako odbiti baku? Kako ne uzeti još jedan kolač kad netko kaže da je rađen s posebnom ljubavlju?
U tim trenucima ne hranimo tijelo hranimo odnose, uspomene i vlastitu potrebu da pripadamo.
I dok se smijemo vlastitim trbušnim gumbima koji su se povukli u ilegalu, istina je da blagdansko prejedanje često nema veze s količinom hrane, nego s odsutnošću prisutnosti.
Jedemo brzo, automatski, između razgovora, rasprava i televizije.
Ne primijetimo trenutak kad nam je dosta jer nismo stvarno tu.
A kad shvatimo da smo pretjerali, dolazi krivnja.
Obećanja.
Samokritika.
Planovi za “detoks .
Kao da je uživanje nešto što treba isprati, a ne doživjeti bez kazne.
Dobra vijest je da ne moraš birati između uživanja i samopoštovanja. Možeš jesti, smijati se, uživati i stati kad osjetiš da je dosta.
Bez kazne.
Bez grižnje savjesti.
Bez potrebe da se sljedeći dan “popravljaš .
Blagdani nisu test iz samokontrole.
Oni su podsjetnik da je život više od savršenog tanjura i idealnih navika.
Prava mjera ne nalazi se u porciji, nego u osjećaju koji ostaje nakon.
Ako se osjećaš sito i sretno pogodila si balans.
Ako se osjećaš teško i krivo možda je vrijeme da iduće godine slušaš sebe, a ne stol.
I da, kolač uvijek možeš pojesti!
Samo pazi da on ne pojede tebe!
