O prijavi za Break razmišljam više od godinu dana. I ove godine sam ju poslala – bez imalo razmišljanja.
Ako niste čuli za Break ovdje ćete pronaći više informacija.
Sad je nekako pravo vrijeme za to. Moj posao je dovoljno velik, a opet spreman za neke nove korake da mi se ovo činila kao super prilika.
Dobro, plus činjenica da su rekli da je ovo možda posljednji s obzirom na sredstva iz kojih se financiraju.
Kada sam dobila mail da sam primljena ugodno sam se iznenadila, jer su neki dobili tjedan dana prije, pa nisam više ništa očekivala.
I onda prvo pitanje prijateljice: „A kako ćeš ostaviti dijete?“
Hm…stvarno – kako ću ostaviti dijete.
Dijete koje ima 2 roditelja.
Dijete koje ima 6 godina i dovoljno je samostalno da se sam zna obući, okupati, uzeti si vode, otići na wc.
Dijete koje još k tome kreće u školu 24 dana prije mog odlaska?
Priznajem – ja mora da sam NEMAJKA!
Još je smiješnije to što moj suprug radi na projektu koji ga od kuće makne 6 mjeseci – u komadu!
Nitko mu nikada nije rekao: „Kako će tvoje dijete bez tebe?“
Da, sama sam sebi važna!
Ja sam poduzetnica, samozaposlena i radim od kuće. I da, meni treba Break, u svakom pogledu! Od kuće prvenstveno!
Jesam li loša zato što želim graditi sebe?
Ili zato što želim graditi svoj posao možda?
Kada će ta stigma prestati da majka mora sjediti kod kuće? Što se loše može dogoditi mom djetetu ako je malo manje od mjesec dana samo s ocem? Gladni i žedni neće sigurno biti. Jedino što će suprug morati koristiti peglu umjesto mene.
Na prijašnjem sam poslu putovala, 2 tjedna u komadu kad je moj sin imao 2 godine. I tada mi nitko nije rekao da to nije u redu. Možda zato što sam bila zaposlena u velikoj kompaniji?
Vrijedi li sada moj posao manje? Ili ja koja želim napredovati na privatnom i poslovnom području?
Ne, i ne je odgovor na sva navedena pitanja!
Nisam ni u jednom trenutku pomislila da mi neće nedostajati moja obitelj, moj ured, prijatelji.
Ali, nigdje ne idu, čekat će me i dalje kad se vratim.
Mojim klijentima kada sam rekla da ću raditi iz Španjolske nije niti u jednom trenutku palo na pamet pitati: „Pa hoće li to funkcionirati?“
Radila sam iz Vietnama, druge vremenske zone i niti tada nisam imala problem s poslom, niti sam kasnila sa isporukom usluga.
Majka/otac = roditelj
Važno je sebe imati na prvom mjestu, kako bi svi drugi mogli biti jednako važni. I trebalo mi je dosta da to posložim u svojoj glavi.
Jasno nam je da ne možemo voljeti druge, ako ne volimo sami sebe. Ne moram biti psiholog da bi znala isto.
Ne želim da me mišljenje drugih o tome kako je majci mjesto u kući, pokoleba u odlukama koje donosim.
Zalažem se za jednakost u svojoj obitelji – kućanski se poslovi ne dijele, dvije ruke, neovisno čije su, mogu sve.
I znate što? Moje dijete veseli se mom odlasku.
Jer će moći jesti paštu puno češće no inače i gledati tv – i biti s tatom kojeg često zbog posla nema!
Vrijeme koje će oni provesti skupa biti će neprocjenjivo, isto kao i moje vrijeme provedeno sa 14 meni nepoznatih žena.
Jesam li i dalje loša majka?
