Možda ti se čini da ako se sada posvetiš razvoju svog posla, neizbježno ćeš zanemariti djecu, partnera, obitelj…
Ali to nije istina.
Tvoja obitelj je tvoj prioritet – i to se neće promijeniti.
Ono što nam je važno, njegujemo. I baš zato što su ti važni, bit ćeš tu za njih.
Ali ovdje dolazimo do ključne točke.
Nije pitanje hoćeš li biti tu za svoju obitelj – nego kakva ćeš biti tu za njih.
Umorna, iscrpljena, neprisutna i razdražena? Ili smirena, topla, prisutna i povezana?
Jer ako se svakodnevno daješ na sve strane, dajući svima osim sebi, jako lako završiš u burnoutu.
Ako svakodnevno ideš preko svojih granica, stavljaš sve druge ispred sebe, zaboravljaš disati… vrlo brzo dolaziš do točke gdje više ne prepoznaješ sebe. A često ni one koje najviše voliš.
I tu je ono važno – pokretanjem vlastitog posla, taj obrazac se neće sam od sebe promijeniti.
Ako ne promijeniš kako ulaziš u posao, lako ćeš ponoviti iste greške: previše dati, premalo primiti, iscrpiti se i opet osjećati krivnju.
Naizgled si tu za sve – a zapravo nisi tu ni za koga. Najmanje za sebe.
Znam to jer sam i sama bila tamo.
Znam kako izgleda people pleasing, kako se osjećaš kada si svima dostupna, a istovremeno nedoživljena.
Kad sve “štima” izvana, ali iznutra je kaos, umor, nemir, nezadovoljstvo.
Danas su za mene stvari drugačije. Poslujem održivo, radim ono što volim, a odnos s djecom i partnerom nikad nije bio bolji.
Kako?
Zato što sam svjesno i prisutno ušla u ovu priču.
Znala sam što su moji prioriteti i što ne želim žrtvovati – prisutnost sa svojom djecom, bliskost s partnerom.
Ali isto tako, nisam odustala od sebe. Nisam rekla: “Pričekat ću da djeca odrastu… da financije budu bolje… da se stvari poslože.”
Željela sam i ovce i novce. I znaš što? Dobila sam ih.
Ali ne bez rada – nego uz unutarnju promjenu. Počela sam najprije davati sebi. I tek tada sam mogla autentično davati drugima – i svojoj obitelji, i svom poslu.
Zato te molim, pročitaj ovo još jednom:
Prvo sebi. Onda drugima.
Možda zvuči jednostavno, ali znam koliko je teško to živjeti svaki dan.
Znam i koliko se sve promijeni kada to zaista počneš primjenjivati.
Osjećaš više mira. Povezanosti. Smisla.
Zato te danas pitam – ne iz teorije, nego iz iskustva:
Od tebe sve kreće. Što biraš – već danas? Za sebe?
Ako ti na tom putu treba podrška, tu sam.
Jer ne moraš sve sama.
I jer itekako zaslužuješ da se pokreneš – bez da izgubiš sebe.
