Muči te pomisao kako će drugi otkriti kako u stvari ne znaš ništa ili barem ne toliko koliko drugi misle da znaš? Pitaš se: Jesam li ja dovoljno dobra da bi bila poduzetnica? Postavljaš li sebi nerealno visoke ciljeve i razočarana si ako ne ostvariš 100% cilja? Možda je riječ o imposter sindromu.
Imposter sindrom ili sindrom uljeza je psihološki fenomen u kojem pojedinci sumnjaju u svoja postignuća, vještine ili talente i boje se da će ih drugi “razotkriti” kao prevarante, unatoč jasnim dokazima njihove kompetencije. Čest je među visoko uspješnim ljudima, uključujući poduzetnike, koji često djeluju u stresnim i kompetitivnim okruženjima.
Iako se naziva sindrom, nije klasificiran kao psihička bolest (u DSM-u 5 ili MKB) , već kao psihološki fenomen i način na koji promišljamo o sebi i svojoj kompetentnosti. Imposter sindrom može biti kontinuirano stanje ili se pojaviti kod velikih životnih i karijernih promjena, a prilagodbom na nove okolnosti nestaje. Prema znanstvenim istraživanjima, oko 70% ljudi se barem jednom u životu osjete kao uljezi.
Ovo je 6 ključnih karakteristika imposter sindroma:
1. Kontinuirana sumnja u sebe: propitivanje vlastitih sposobnosti i kompetencija
“Jesam li ovo dobro napravila?” “Jesam li ja dovoljno dobra?”
2. Postavljanje iznimno visokih i nerealnih ciljeva: i 99% ostvarenja cilja je razočaranje
“Transformirat ću cijelo poslovanje u idućih mjesec dana.”
3. Pripisivanje uspjeha vanjskim faktorima: sreća, okolnosti
“Nisu imali koga promaknuti, pa su meni dali priliku.” “Imam sreće što sam se javila taman poslije godišnjeg pa su bili dobro raspoloženi i mene angažirali.”
4. Perfekcionizam: nerealno visoki standardi
“Sve mora biti savršeno.” “ Sve što radim MORA biti za 5+, inače neću ni isporučiti.”
5. Strah od razotkrivanja: konstantna briga da će vas razotkriti i shvatiti koliko ne znate
“Što ako zakažem sastanak s tom direktoricom i ona me pita nešto što ja ne znam?”
6. Overachieving: ostvarivanje rezultata većih od zadanih
„U ugovoru stoji da ću isporučiti 5 članaka. Ja ću im napisati 7, da vide da mogu.“
Kakav je utjecaj imposter sindroma na poduzetnike?
Imposter sindrom može imati značajan utjecaj na poduzetnike, osobito u kontekstu donošenja odluka i upravljanja svakodnevnim poslovnim izazovima. Strah od pogrešaka ili neuspjeha često dovodi do svojevrsne paralize u odlučivanju, što može omesti djelovanje i dugoročno sabotirati poslovanje. U nastojanju da “dokažu” vlastitu vrijednost – sebi i drugima – poduzetnici s imposter sindromom često ulažu pretjerane napore, previše rade, previše sve pokušavaju kontrolirati i dovesti u savršeni red – što može rezultirati iscrpljenošću i dovesti do burnouta. Također, zbog sumnje u vlastite sposobnosti, mogu oklijevati preuzeti nove projekte ili se uključiti u umrežavanje s drugim poduzetnicima, što rezultira propuštanjem važnih prilika za rast i razvoj. Imposter sindrom negativno utječe i na inovativnost, budući da strah od neuspjeha obeshrabruje preuzimanje proračunatog rizika – ključnog elementa poduzetničkog uspjeha. Iako osobe s ovim sindromom često pokazuju visoku motiviranost za postignućima, taj uspjeh dolazi uz cijenu konstantne anksioznosti, prekomjerne pripreme i rada daleko iznad stvarnih potreba, sve u cilju da se izbjegne otkrivanje osjećaja da su “varalice”.
Kako prevladati imposter sindrom?
Najprije je potrebno naučiti upravljati sa svojim emocijama, kako biste na najbolji način mogli upravljati sobom.
Upravljanje emocijama:
1. prepoznajte ih i osvijestite kako se osjećate
2. osvijestite samogovor (kako sami sebi govorite o sebi), zapišite te rečenice, promislite koliko tih rečenica su činjenice. Umjesto sabotirajućeg samogovora, zamijenite ga podržavajućim. Umjesto: „Opet si zabrljala. Nikad ništa od tebe.“ Zamijenite sa: „Pogriješila sam. U redu je pogriješiti. Svi nekada griješe. Što učim iz ovog iskustva? Što ću u takvoj idućoj situaciji napraviti?“
3. prestanite se boriti sa svojim osjećajima, prihvatite ih. Vi niste svoji osjećaji.
4. psihoterapija i/ili coaching – Ako se ne možete samo izboriti sa svojim emocijama, angažirajte stručnu osobu da vam pomogne u tome. To nije trošak, nego investicija.
Upravljanje sobom:
1. postavljanje realističnih ciljeva – SMART ciljevi koji su izazovni i dostižni
2. vježbanje zdravih reakcija na neuspjeh – Što učim iz ovog neuspjeha? Je li nešto u mojoj moći da promijenim, da mi se ovakav neuspjeh ne ponovi? Prihvaćanje da je neuspjeh isto dio puta do uspjeha.
3. prihvaćanje nesavršenosti – Što od trenutnih zadataka ću odraditi za 3, a ne za 5+? Ograničiti vrijeme koje ćete utrošiti za neki zadatak.
4. ograničiti uspoređivanje s drugima – Uspoređivati se samo sa sobom, od prije godinu dana, mjesec dana, jučer.
5. odvojiti osjećaje od činjenica – Osjećaj: Imam osjećaj da ne znam ništa. Činjenica: Moji klijenti su zadovoljni uslugama koje im isporučim.
Ako ste se prepoznali, a još ne radite ništa kako biste pomogli sebi da prevladate imposter sindrom, danas je dobar dan da početi. Koji je najmanji korak koji već danas možete poduzeti?
423
