Na Tečaj javnog nastupa dolaze i oni koji već imaju bogato govorničko iskustvo, kao i oni koji se tek pripremaju prvi puta stati na pozornicu. Međutim, svi imaju nešto zajedničko – tremu.
Još je Mark Twain rekao da postoje samo dvije vrste govornika – oni koji priznaju da imaju tremu i oni koji lažu. Trema je normalna.
”Postoje samo dvije vrste govornika – oni koji priznaju da imaju tremu i oni koji lažu.”
Naravno, ne želimo stati pred publiku i tresti se, znojiti, teško disati, jedva govoriti i vidljivo jedva preživljavati. Želimo naučiti kako se nositi sa simptomima treme i na kraju – kako uživati u samom nastupu. Možda čak i jedva čekati drugi. 🙂
U uspješnoj primjeni tehnika i alata za izgradnju samopouzdanja na pozornici pomoći će nam spoznaja da nam je urođeno da naš mozak osjeća strah kada stojimo pred drugima i govorimo.
Kada stanemo pred publiku, u našem se mozgu aktivira isto područje koje se aktivira ako prema nama trči npr. lav ili ako se nađemo u nekoj drugoj opasnoj situaciji. To znači da tijelo reagira na isti način u tim situacijama i priprema nas za bijeg – ubrzan rad srca, pojačano znojenje, plitko disanje i ostali simptomi treme. 🙂 Kad se nađemo pred publikom, mozak nam šalje signal – ili se bori ili bježi. Na nama je da odlučimo boriti se, odnosno naučiti nositi se s tremom.
Naš je strah od javnoga nastupa zapravo strah od nepoznatog. Ne bojimo se nastupa, ne bojimo se publike – bojimo se konkretne stvari:
Što ako me neće razumjeti?
Što ako vide da ne znam dovoljno?
Što ako će svi vidjeti moju tremu?
Što ako mi netko postavi pitanje na koje neću znati odgovor?
Što ako me netko prekine i neću znati nastaviti?
Ključ u izgradnji samopouzdanja je priprema. Što bolje vladam sadržajem, to će moja trema biti manja.
No, priprema se ne odnosi samo na sadržaj. Ona uključuje i vrijeme koje imam na raspolaganju (pripremu s mjerenjem vremena), izradu kvalitetnih bilješki (ako neću imati prezentaciju, a govor dugo traje), kao i tehnička pitanja – veličina publike, raspored prostorije, hoću li imati mikrofon i vidljiv sat, trebaju li mi rekviziti itd.
Također, jednom kada znam točno čega se bojim, mogu djelovati u skladu s tim i pripremati taj dio nastupa.
Za izgradnju samopouzdanja pomoći će ti i sljedeće pitanje:
Zašto sam ja prava osoba za ovo?
U odgovoru se osvrni na svoje znanje, iskustvo, sve ono što baš ti možeš donijeti toj temi i toj publici. Razmisli i o tome kada bi istu temu donosio netko drugi – što tebe čini autentičnom? Odgovor potraži u svojoj osobnosti, što imaš ti, a drugi nemaju?
Uzmi si dovoljno vremena za pripremu. Pisanje bilješki taj dan ili dan ranije nije kvalitetna priprema i stvara tremu.
Na nastup odjeni nešto u čemu se osjećaš ugodno i što neće previše odavati simptome treme.
Kreni na vrijeme, dođi dovoljno ranije i provjeri svu tehniku.
To će ti dati i dovoljno vremena da se upoznaš s prostorom, umiriš se, popiješ vode i počneš svoj nastup u miru.
Ako je došlo vrijeme da staviš svoju tremu pod kontrolu, naučiš kako izgledati samopouzdano na pozornici, ali u tome i uživati – što prije počni stvarati iskustvo. Svako je iskustvo smanjenje onog nepoznatog, a ujedno i lekcija što drugi put može i treba biti bolje. 🙂
Nemoj čekati savršen trenutak, takav nikada neće doći. Samo se pripremi da budeš što bolja verzija sebe!
Držim ti fige!
