Znaš onaj vikend koji si napokon odlučila posvetiti samo sebi.
Nije važno jesi li solo, u vezi, imaš obitelj ili djecu, nebitno je.
Važno je da si pronašla to vrijeme, samo za sebe, iako se činilo nemoguće.
Možda si već krenula putem rada na sebi – coaching, healing, terapija. I ovaj vikend došao je kao prirodan nastavak tog procesa.
Samo ti, tvoje misli i možda pokoja, duboka neprocesuirana trauma, koja je ovaj put odlučila izići na površinu – jer si bila spremna.
Provela si s njom u tišini, satima, tako ogoljena. Možda čak puna dva dana. Promatraš. Kopaš po ladicama vlastite svijesti i podsvijesti.
Pomalo umorna od unutarnje borbe s onim što ne možeš još uvijek imenovati, nastavljaš kopati.
Ni ne sluteći koliko je ovo čin nevjerojatne hrabrosti.
Odjednom, dosta ti je svega, treba ti neki odmak, distrakcija.
Odlaziš na Instagram ili neku drugu društvenu mrežu.
Trenutak kasnije – osvještavaš paniku.
Sunce je vani, svi putuju.
Gle, one su na ”girls” druženju ( mene se nitko nije ni sjetio, eto toliko…)
Oh vidi, ona se zaručila…
Tvoj svijet se na trenutak urušava.
Počinje preispitivanje same sebe.
Zar nije dovoljno što dvaputa tjedno odem na pilates, pa valjda se dovoljno ubijem na squashu s kolegama sredinom tjedna?
Zar to nije dovoljno da budem ”emocionalno stabilna” ?
A ne, ja ovdje vikendom sjedim s traumama ?!! Dok se život vani događa !
Stvarno ne vidim smisla…
Iako… sjećam se da je Sanja jednom spomenula, kako se ,upravo kad ne vidimo nikakvog vanjskog pomaka, u nama odvija najveća unutarnja promjena.
Ma uostalom, šta ona zna ?! … Sigurno cijeli vikend samo sjedi i meditira, satima… Baš je dosadna.
Razmišljam da odem nekamo.
Italija je uvijek dobra opcija.
Ova rutina stvarno umara. Treba mi odmaka.
Sigurno nitko neće ni primijetiti da sam se maknula …
Uostalom dobro će mi doći pokoja nova fotka za update feed-a.
Da, ovo je definitivno dobra ideja.
I tako…
Kako si sada?
Znaš, ta meditacija nije bila loša.
I onaj proces otpuštanja emocija…
Bilo je suza, ali sada si lakša.
Samo… nemaš vremena.
Život zove – prijatelji, obitelj, druženja…
Ali ipak negdje duboko u sebi si zahvalna.
Osjećaš da ta praksa nije besmislena. Samo je zahtjevna.
Kao i sve ,čeka svoj pravi trenutak, kad ti budeš dovoljno odlučna.
Sjeti se, izabiranje sebe je svjesna odluka.
_____________________________________________________________________________
Disclaimer #1
Osoba na slici iz Firence posvađala se s partnerom tijekom putovanja. Ubrzo je otkrila da ju vara.
Druženje tvojih poznanica? Fotografija u pokušaju. Idealiziran trenutak koji je trajao onoliko koliko je trebalo za fotku.
Nije izgovorena nijedna dublja rečenica.
Brunch. Fotka. Objava. Odlazak doma.
(Razumijem, i to nam ponekad treba)
_________________________________________________________________________________________
Kako si sada?
Malo lakše?
Znam.
Diši.
Polako. Udah na nos. Izdah na usta.
Sad se sjeti svojih ciljeva.
Gdje želiš biti do kraja mjeseca?
Gdje želiš biti sljedeće godine u ovo doba?
Vidiš… bila je to osobna pobjeda.
Taj vikend proveden u tišini, kopajući po emocionalnim slojevima.
Tvoja unutarnja djevojčica, silno je ponosna.
Jer nisi pobjegla. Jer si ostala.
U tišini, bez buke, bez distrakcija.
Samo ti i tvoja nutrina.
Upravo tu, u toj jednostavnosti, događa se najdublja transformacija.
I na tome sam ti neizmjerno zahvalna. 😇
_________________________________________________________________________________
Disclaimer #2:
Osoba je kasnije otišla u Italiju. Ali ne iz bijega, već iz čiste inspiracije.
Upoznala je nove prijatelje. Stvorila uspomene. Otkrila jedan novi nivo sebe.
___________________________________________________________________________
Čekaj.
Možda ova samosvijest nije ograničenje.
Možda je sloboda.
Samo je na tebi da odlučiš gdje, s kim i kada.
Kad bolje razmislim, možda ona Sanja i nije toliko dosadna. 😛
