Prije nego prestaneš čitati i dodijeliš mi neki epitet, možda imaš koju minutu da ovo objasnim?
OK!
Ja si ne dam da mi netko kaže da ne mogu! Mora mi to malo bolje objasniti inače ja to shvaćam kao izazov!
Možda ti ovaj tekst pomogne da daš sebi dozvolu da ne moraš sve, da se ne osjećaš kao promašaj ako jedan dio tvoje svakodnevnice nije sjajan. Znaš da možeš bolje. Znaš da si prije to i radila puno bolje. Ali sad ne ide! I u redu je.
Tko sam ja da ti ovo govorim?
Malo konteksta: Imam 39,5 godina, 14 godina radnog staža, treću godinu sam u poduzetništvu. Bila sam do sada zaposlena u 4 velike tvrtke, 2 male tvrtke, sada sam samozaposlena. 18 godina sam u braku, imam troje djece, mama sam 16,5 godina. Bila sam zaposlena dok je baka čuvala dijete, dok je dijete išlo u vrtić, bila sam trudnica koja ima malu djecu, bila sam zaposlenica sa malim djetetom, sa školskom djecom, s djecom u vrtiću.
Bila sam “stay at home mom”.
Iako imam sreću da imam fenomenalnog partnera za cijeli ovaj cirkus, odrasla sam sa samohranom majkom, roditelji su mi bili razvedeni od moje sedme godine pa imam neki uvid i u život kad partnerstva nema. Prošla sam s roditeljima liječenje raka…oboje su umrli. Prošla sam dosta selidbi…Živjela sam u glavnom gradu, manjem gradu i sad živim u predgrađu manjeg grada. Brinem sama za sebe od 14-te.
Kažem ti sve ovo da vidiš da ne sipam pamet iz jučer pročitane knjige nego sam bila u raznim situacijama!
Znaš one memeove koji prikazuju mame koje pokušavaju sve: piti dovoljno vode, kuhati pet zdravih organskih obroka, vježbati, nemati podbradak ni šlaufiće, njegovati kožu u 23 koraka, biti poduzetnice koje zarađuju sve više, a rade sve manje, raditi na traumama, meditirati, ustajati u pet…
…i, naravno, biti u savršenom balansu. Non-stop.
I izgledati kao da ti je 30. Zauvijek.
Znaš što je iza svih nametanja onog što se “mora” da bi se postigla “ravnoteža”?
Propaganda koja je usmjerena u najvećem dijelu na žene jer mi ionako sebe neprestano za nešto krivimo.
Tako ako imaš ovaj rokovnik ili aplikaciju – bit ćeš u ravnoteži. Ako se ustaješ u 5, meditiraš, vježbaš – bit ćeš u ravnoteži. Ako kupiš ovu torbu, sve će ti stati i bit ćeš organizirana – ako si organizirana, bit ćeš u ravnoteži. Ako kupiš ovu knjigu o minimalizmu ili se pretplatiš na ovaj podcast, raščistit ćeš prstor i glavu – i bit ćeš u ravnoteži i sve će biti bolje.
Hajde iskreno, sjeti se što si zadnje kupila jer si mislila da je to dio slagalice koji ti nedostaje da bi bila u ravnoteži.
Ovo što sam sad iznijela ne isključuje rad i trud i planiranje, usmjerenost k cilju, postignuća. Ne isključuje i slatke planere kakvih imam desetke niti aplikacije na koje sam slaba. Samo ti želim reći ono što i sama već znaš: Život nije ravna crta.
Rutine su tu da nas drže na pravcu, ali znamo i sami da će se pravac nekad prekinuti. To je ok. Ako će ti odgovarati, vratit ćeš se rutini, ako neće biti moguće, nije kraj svijeta.
Bit ću ti iskrena...
Kad rasturam u poslu, doma mi je kaos. Kad uspijem održavati uspješnu komunkaciju sa moja dva tinejdžera, znaš da desetogodišnjak nešto muti, posao obično stoji, a kuća je kritično. Kad primam čestitke za izvrsno odrađenu edukaciju uživo… moja djeca taj dan za ručak imaju sendviče! Kad redovito vježbam… negdje sigurno nisam na razini!
Misliš li da u sve ove godine nisam naučila organizirati život, posao, ukućane i dom tako da to bude pokriveno? Jesam! Al nekad ne ide!
Misliš da mi nisu prioritet moja djeca? Jesu, ali nekad je dan da jedu sendviče za ručak, nekad ne mogu ostaviti posao da bih ih saslušala iako radim od kuće. Nekad ne ide!
Što radimo? Što bi Dora rekla: Samo plivamo!
Život nije ravna crta nego jahanje na valovima! Nekad si u sezoni života da jedeš organsko povrće iz vlastitog vrta, nekad baciš salamu na kruh i proglasiš piknik dan! Potapšaš se po ramenu i kažeš si: Ma genijalna si!
Nekad imaš male pametne glavice oko sebe koji drže enciklopedije u rukama i sva si ponosna kako si to dobro obavila. Onda dođe vrijeme da imaš tri tinejdžera u kući i samo pokušavaš postići da svi taj dan ostanete normalni. To je život.
Nemoj očekivati ni od sebe ni od drugih ni od svog poslovanja da su non stop u balansu. Lijepa metafora za život mi je naše žensko tijelo. Ono tijekom mjeseca prolazi hormonalni ciklus koji utječe na sve, ne samo na produktivne organe. Mijenja nam se simetrija lica, stanje kože, razina pokretljivosti zglobova, razina motivacije, koncentracije, potrebe za bliskošću, empatije, strpljenja. Jel to normalno? Pa jest! Neko vrijeme sam pokušavala predvidjeti svoje promjene motivacije tijekom mjeseca kako bih prilagodila poslovne i privatne aktivnosti na maksimum učinkovitosti kojom sam opsjednuta 🙂 Ha- ha- ha! Pa djeluje! Nekad! Nekad ne!
Hajde da refediniramo ravnotežu! Ravnoteža je da smo tu! I kad ide i kad ne ide! Da smo vjerne svojim moralnim principima i kad nas ne vode u obilje. Da znamo slušati i svoje potrebe, a ne samo statistički izvještaj. I da znamo da ponekad napredovati znači stati. Točno tu gdje jesi.
