U svakom području postoje neke priče, to čak ne moraju biti priče, mogu biti rečenice koje se provlače, izgovaraju sa strahopoštovanjem. Toliko puta su ponovljene da se čine istinom poput ‘Kada pada kiša onda je mokro.’ Imaju veliku moć utjecati na naše odluke i djelovanje. Zovemo ih mitovima.
Jedan od najčešćih mitova kad pričamo općenito o glazbi, a specifično o violini je:
Moram biti talentirana.
ŠTO JE TALENT
Mnogi rječnici kažu da je talent:
- prirođena ili urođena sposobnost,
- iznimna sposobnost,
- darovitost, nadarenost,
- posebna, često kreativna ili umjetnička sposobnost.
Od kuda dolazi ta posebna nadarenost? Jesmo li jednostavno rođeni s tim programom ili se program razvija u onome kako smo okruženi i odgajani tijekom djetinjstva?
Da vam se obraća Ariana od prije 15 godina, apsolutno, talent je ono što moraš imati kako bi se istaknuo, bio poseban i uspješno studirao violinu.
Nakon 9 godina rada u glazbenim školama i u obrtu moje mišljenje se promijenilo u:
Talent te može istaknuti samo na početku.
Lijepo ga je imati, no neće te dovesti nigdje bez rada.
Talent koji se cijelo vrijeme hrani samo sobom je najbesmislenija darovitost za imati.
Najviše napreduju oni koji uz talent vježbaju, zatim oni ‘bez talenta’ koji vježbaju, a oni ‘samo talentirani’ ostaju na mjestu.
PODRIJETLO MITA
Od kud to potječe? I koji je smisao? Da odbije one kojima ne ide? Lakše se probiru oni koji to mogu? Da se isključe oni koji ne mogu? Da imamo lako objašnjenje zašto nam ne ide? Kao izlika kad mi nešto postane teško?
Ili je to ostavština nekog prošlog vremena kad je glazbeno obrazovanje i violina bila dostupna samo pojedincima? Ili iz vremena kada si vježbao violinu samo s ciljem da postaneš profesionalac?
Nemam odgovor, ali evo što se događa u današnje vrijeme, kad mu dopustimo da toliko utječe na nas.
POSLJEDICE OVOG MITA
Tužna posljedica ovog mita je da ljudi misle ‘Ako mi nije urođeno, onda nema ni smisla pokušavati.’ I ovdje se krije toliko propuštenih prilika, osjećaja, sreće, izazova, napretka.
Profesionalce taj mit ograničava tako da sami sebi postavljaju zidove koje ne mogu prijeći jer ‘Nisam dovoljno talentirana za to’ ili ‘Ja to ne mogu.’
A obične ljude, koji samo žele svirati violinu jer im se sviđa, sprječava da uopće probaju. Ne daju si priliku da upoznaju taj svijet, koliko je čaroban, kreativan, koliko ima zadovoljstva, gorkih suza, sretnih suza, koliko je iskustvo sviranja violine život u malom.
I zato dobro pročitaj iduću rečenicu:
Za sviranje violine ne moraš biti talentirana.
Ono što moraš biti je: dosljedna, svjesna, uporna, odlučna i sposobna nositi se s frustracijama.
Ono na što moraš biti spremna je:
- Vježbanje. Na početku ti nije potrebno 3 sata dnevno. Tvoj mozak, ni tvoje tijelo nisu spremni na to. Ali garantiram da su spremni na 10 minuta. Jesi li ti spremna izdvojiti 10 minuta svaki dan za vježbanje?
- Svjesno vježbanje. To nije isto što i vježbanje. Svjesno znači da si prisutna, da nećeš ponavljati ‘kao muha bez glave’ i nadati se najboljemu. Uložit ćeš trud u primjećivanje što ti radiš, a što sam ti ja pokazala. Kako se to razlikuje? A zatim svjesno pokušaš smanjiti tu razliku.
- Kontinuirano vježbanje. Svaki dan. Kada dođu misli da je teško, da nemaš talenta, da zvuči loše, da ti se ne da… pustiš ih da prođu. Potom uzmeš violinu u ruke i probaš opet. I opet. I opet. I opet.
A čak i ako nisi spremna ili misliš da nemaš to u sebi, vjeruj mi, violina će ti pomoći da razviješ sve navedeno.
Taj proces ponekad je divan, ponekad mukotrpan i zato ja stojim s tobom, na mjestu na kojem se nalaziš. Pružam ti potporu, dajem ti prečice za koje je meni trebalo godine da ih pronađem. A najvažnije mi je da u tom procesu uživaš.
Pa ako si spremna za novu avanturu, javi se na:
Ako je primamljivo, ali još nisi spremna, zaprati me na:
Instagramu: Riri_glazba_pokret_igra
Ili na Facebooku: Riri Facebook
