„Pa valjda znam sama kupiti odjeću i obući se!“ Znaš sigurno.
Tako sam i ja razmišljala kad sam pred 10ak godina renovirala obiteljsku vikendicu. Kad su moji roditelji 40 godina ranije opremali tu vikendicu, imali su na izbor 1 model tuš kade, 1 model umivaonika, 2 boje pločica, 2 modela kuhinja….. „Ti si kreativac, znaš ti to i sama, ne treba ti dizajner interijara!“ govorili su mi dobronamjerni prijatelji poznavajući moju kreativnost.
Veeelika greška!
Nakon nekoliko pari potrošenih cipela i nekoliko tankova benzina potrošenih obilazeći trgovine namještajem, pločicama i keramikom,… shvatila sam zašto treba angažirati dizajnera interijera. Koju godinu kasnije, prilikom renoviranja stana u kojem živim, to sam i učinila. Svoj honorar zaslužio je ne samo uštedom mog vremena, cipela i benzina, već i povećanom vrijednošću mog stana.
Slično je i sa odjećom. Nekada je u centru Zagreba postojalo 10ak trgovina odjećom, u manjim mjestima još manje. Izbor je bio: kupiti ili ne. Odjeća je bila kvalitetna, nosila se godinama i često su mlađi nosili preraštenu odjeću starije braće. Dolaskom šoping centara, izbor se povećavao a kvaliteta pomalo i neprimjetno padala.
Nakon pandemije covida „eksplodirao“ je izbor on-line trgovina. I nakon dvije godine provedenih kod kuće u trenirkama, svi su poludili za on-line shoppingom. Rezultat? Ormari punim odjeće koja nakon 2-3 pranja promijeni oblik, raspara se neki šav, komadi koji sasvim drugačije izgledaju na fotki nego na tebi, i na kraju, imaš pretpan ormar i ništa za obući. I ne kužiš u čemu je problem.
Prošlo je puno godina otkad je u osnovnim školama ukinut predmet domaćinstvo. Vjerojatno ga se sjećaju samo neke od vas; tamo se moglo naučiti što je tkanina a što pletivo, kako prišiti gumb, porubiti/skratiti haljinu… Danas srećem žene koje to ne znaju i odjevni predmet kojem pade gumb ili se raspara neki šav, obično završi u smeću. A u prošlom članku sam napisala koja je cijena jeftine odjeće. Kako se današnja odjeća radi što brže i što jeftinije, (ne)kvaliteta je takva da se to često događa.
Kako tome doskočiti ako ne želiš proučavati tehnologiju izrade tekstila i odjeće? Kako naučiti kupovati manje ali kvalitetnije? Kako znati odabrati komade u kojima ćeš izgledati vitkije, mlađe i prikriti trbuščić/stražnjicu/bokove… ? I pogoditi boje u kojima izgledaš svježije i odmornije? Zato postoji modni stilist.
Posao modnog stilista nije samo “slaganje lijepih kombinacija”, već dublji, individualan proces koji klijentu pomaže da kroz odjeću izrazi sebe – autentično, funkcionalno i s lakoćom.
Stilist uči čitati osobnost, životni stil i potrebe klijenta i te informacije prevodi u garderobu za svaki dan (i za posebne prilike) , ističe ono najbolje i vraća samopouzdanje.
Jedan od ključnih aspekata tog procesa je prepoznavanje kvalitetne odjeće. Stilist zna razlikovati površni trend od klasičnog dizajna, poznaje razliku između sintetičkog šušura i prirodnog materijala, razumije važnost kroja, konstrukcije i izrade.
Kvalitetna odjeća nije nužno najskuplja – nego je ona koja traje, koja pristaje i koja se može kombinirati na više načina.
Dobar stilist pomaže klijentu da izbjegne impulzivne kupovine, da ne plaća dva puta za nekvalitetne komade i da prepozna vrijednost u održivijem pristupu modi.
Usluga modnog stilista uključuje:
- analizu boja i građe tijela
- savjetovanje o bojama, krojevima
- slaganje outfita iz postojeće baze (ormara) i detektiranje komada koji nedostaju uz koje bi se postojeći komadi mogli slagati u moderne kombinacije
- izgradnju kapsulne garderobe koja štedi vrijeme i novac
Modni stilist ne nameće svoje ideje – već ti pomaže da izraziš svoju osobnost kroz odjeću. Pomaže ti složiti garderobu tako da uvijek imaš što za obući, i da imaš što manje “padobranaca”, komada koji ni sa čim ne pašu.
Na kraju, cilj nije “imati savršen stil”, već osjećati se dobro u vlastitoj koži – i garderobi koja to odražava.