Ja sam Neda Pršo. Živim svoju posljednju godinu u tridesetima. Pomažem malim i srednjim poduzetnicima u osmišljavanju i provedbi prodajnih i marketinških strategija – od sadržaja za društvene mreže i newslettera, do podrške za webinare i automatizaciju komunikacije nakon njih. Glavna djelatnost obrta je poduka – sve što sama naučim, odmah razmišljam kako to prenijeti drugima. Privatno sam mama trojice sinova (17, 14 i 11) i supruga. Da, živim s četiri muška bića i prilagodila sam se kaosu. Može se. Al ne prije 35-te!
Tvoj poslovni put nije bio linearan – od zrakoplovstva, preko rada s djecom, do UX dizajna i
poduzetništva. Što misliš da je bio zajednički nazivnik kroz sve te uloge?
Ja bih rekla da su dva zajednička nazivnika: učenje i “my way”. Da objasnim: Tako je, školovala sam se i radila u dosta različitim područjima koja naizgled nemaju veze jedno s drugim. Ja zapravo od malena volim podučavati. Ipak, učiteljski poziv me nije privlačio kad sam birala zanimanje. Privlačili su me veliki sustavi kod kojih je imperativ struktura, organiziranost, red i učinkovitost, upravljanje realno kaotičnom situacijom tako da se izuzme kaos iz jednadžbe – a ljudi pritom ostaju strastveni i motivirani, ne pretvore se u strojeve. Zato je zrakoplovstvo i dalje moja velika ljubav. Nakon zrakoplovstva studirala sam predškolski odgoj koji mi je godinama bio u fokusu. UX je nekako našao mene. Poduzetništvo je došlo kao rezultat svega prethodnog. Zato ne volim kad mi netko kaže da sam profesionalno “lutala” ili “tražila svoj put”. Nisam ga tražila, ja sam išla svojim putem. Iz svakog područja sam uzela što mi je trebalo.
Dugo si “sanjala nešto svoje”. Što je najviše kočilo tvoj izlazak u poduzetništvo i što je konačno prelomilo?
Velika sam ziherašica i imam pretjeran osjećaj odgovornosti. Više članova moje obitelji u nekom trenutku se okušalo u poduzetništvu. Nisu dugo ostali. Znajući da nije do vještine jer su vrhunski u svom poslu, pitala sam se što je to nedostajalo i zašto samo “dobro raditi svoj posao” nije dovoljno. Uvijek sam skupljala neke informacije. Iako nisam imala ništa svoje, svako malo sam se nešto informirala… pa koja je razlika između poduzeća i obrta, pa kakva je situacija s knjigovodstvom pa kakva su davanja, pa
marketinške fore, pa web alati, pa hrpa malih edukacija za 10-30 dolara (preko 70 edukacija
sam završila dok još nisam ni počela poslovanje). Ipak s malom djecom i ograničenim prihodima nisam imala prostora eksperimentirati. Plašila me pomisao da “spiskam” novac, da budem odgovorna svojom imovinom. Osim toga tu je i neki općeniti stav u mojoj okolini: “Drž glavu dolje, šuti, radi ako je posao siguran i čekaj mirovinu.” Prelomilo je više stvari:
- Naslijedila sam malu količinu novca – nisam na to računala pa smo odlučili da će to
biti za ovaj “pokušaj” - UX edukacija dala mi je “papir” i samopouzdanje
- Imala sam 37 godina, djeca su malo porasla – mislila sam: Sad ili nikad!
Tvoj put u UX dizajn krenuo je slučajno – s mailom koji si prvo obrisala. Kako si znala da je baš to pravi smjer za tebe?
Da, prijateljica mi je poslala mail od jedne obrazovne institucije koja je javljala za koje edukacije se može iskoristiti vaučer za obrazovanje od Zavoda za zapošljavanje. Ja sam već dobila ranije taj mail, ali sam ga obrisala…Sad sam zastala i tako je krenulo… UX dizajn došao je nakon što sam se već okušala u raznim poslovima i branšama. Znala sam u čemu uživam, a što ne volim raditi. Volim tehnologiju, psihologiju, marketing i ljude. To je moja verzija UX-a. Korisničko iskustvo je svuda, svi ga kreiramo i svi ga konzumiramo. Kad sam to “otključala” u glavi, mogu se baviti čime god poželim. To i radim jer u radu s klijenticama radim na njihovim različitim biznisima i mogu poput glumice uči u svaku ulogu da postignem poslovni cilj.
Kako si kroz godine testirala i sužavala svoju ponudu? Što ti je pomoglo u odabiru čime se želiš zbilja baviti?
Počela sam široko jer nisam imala luksuz da sve polako postavim. Radila sam sve – od virtualne asistencije, UX-a, poučavanja hrvatskog jezika, do web stranica. Polako sam odbacivala ono što mi nije “sjelo”. Ova vrsta poduzetništva je idealna za moju osobnost jer mi daje autonomiju da odredim smjer. Digitalni marketing je jako širok, stalno se razvija, ali sada znam što volim i u čemu sam dobra. A u čemu god sam dobra, odmah poželim naučiti i druge. Tako moje edukacije sad zauzimaju oko 50% mog poslovanja, a drugi dio je i dalje u radu za klijente jer tako i naučim nove stvari.
Kako je tekao proces nastanka Instagram Boost Masterplan programa i što ga čini drugačijim od sličnih edukacija na tržištu?
Nije krenuo kao drugi moji programi iz zaljubljenosti u nešto nego iz frustracije 🙂 Radeći za svoje veće klijente bila sam dio tima. U nekim suradnjama samo sam po nalogu izrađivala sadržaj, netko drugi je izrađivao strategiju. Kad bih predložila promjene jer očito nije rezultiralo kao što smo se nadali – rečeno mi je da ovo ili ono nije dobar pristup, da je marketing dugoročan posao i da će rezultati “doći”, samo trebamo biti dosljedni. OK! Nisu došli! U drugim suradnjama sam bila vanjski suradnik za koordinaciju prodaje i marketinga te komunikaciju s velikim marketinškim agencijama. To mi je baš puno pomoglo. Iako rezultati nisu bili nešto, objašnjenje je bilo nešto kao: Nije to kao prije, velika je gužva na društvenim mrežama… i tako nam je lijepo curio novac na promociju, a prodaje nije bilo. Je, ali… slabo u odnosu na uloženo. U drugim situacijama sam bila 1:1 s malim poduzetnicama koje su bile uporne u svom pristupu ne pristajući na drugačiji sadržaj osim onog kojeg one smatraju prikladnim…bile smo uporne u tome i nismo se proslavile! Sva ta iskustva pokazala su mi da nam uobičajeni savjeti vezani uz društvene mreže – očito ne daju dovoljno. Da gubimo vrijeme. Da gubimo volju. Da gubimo novac. Da sam u suradnjama gdje gubim motivaciju. Prekinula sam neke od tih suradnji, rastali smo se u super tonu, a ja sam zasukala rukave i odlučila: Ili ću shvatiti što funkcionira ili ću prestati raditi društvene mreže za klijente. Zakvačila sam se za Instagram jer sam vidjela da ima veliki potencijal i da ga slabo u potpunosti koristimo. Upisala sam više edukacija kod mentora koji su mi se činili da znaju što pričaju… njih 5! Testirala sam naučeno na svom i profilima klijenata i shvatila da neke stvari ne funkcioniraju za hrvatsko tržište. Preoblikovala onim što sam primijetila, dodala svoje UX uvide. Testirala opet. Radi! Ali radi kad ja testiram. Željela sam da to proba netko drugi uz iste upute. Na većem profilu, na manjem profilu, na novom profilu, za usluge, za proizvode… našla sam super poduzetnice koje su testirale, predlagale, dijelile sa mnom svoju statistiku. Prekrojila sam program još dodatno prema tim uvidima. I sada je dostupan svima! Jako sam ponosna na njega. Javljaju mi se poduzetnice koje su konačno vidjele promjene na profilu, imaju veći angažman organskim putem i osvijestile su da nisu nemoćne pred algoritmom i gužvom na Instagramu. Ono što sam još željela da je program lako “dopunjiv” tako da svako malo dodam neki sadržaj te polaznice dobivaju vrijednost koja raste.
Kako balansiraš majčinstvo, posao i vrijeme za sebe? Imaš li neki ritual koji ti pomaže ostati povezana sa sobom?
Balans je mit! Objavit ću tekst na tu temu, već je spreman. Dobra je to marketinška fora koja puca u srce pogotovo nas žene i majke koje imamo pre pre previše loptica u zraku i stalno se osjećamo da u nekom području ne dajemo dovoljno. Ne balansiram, ja živim! Život nije ravna crta, disciplina je samo sposobnost da se vratiš na tračnice nakon što ispadneš (i to ako su to još uvijek tvoje tračnice). Uloga majke je jedan od mojih prioriteta, ali ne lažimo se: Ima puno dana iz kojih se to baš i ne bi reklo. Moja djeca ne vide kućnu patnicu niti nervoznu karijeristicu, a svakako ne vide savršeno posloženu wonderwoman. Vide mene u svim nijansama. Želim da bude tako. Neka i oni otkriju što sve mogu biti. I ako budu imali supruge, neka znaju da ženska strana života nosi malo kaosa sa sobom. To je sve normalno. Ni najbolji raspored ni rutine se ne mogu nositi s mojim životom. Malo ADHD-a, malo dječaka, puberteta, viroza, malo kreative, malo hiperfokusa na posao, duhovnosti, potrebe za samoćom… Što bi poručila nekome tko osjeća poziv za poduzetništvom, ali se boji “neuspjeha” – u poslovnom, ali i osobnom smislu? Znam da se sad očekuje da kažem nešto kao: Samo skoči, ti to možeš, što je najgore što se može dogoditi… Ali ja radim s poduzetnicama! Jako puno stvari ne možeš predvidjeti, ali možeš znati da će trebati rada, truda i učenja. Mnoge nisu bile spremne na to. Poduzetništvo je zahtjevno i nepredvidivo. Treba realno sagledati vještine, motivaciju i podršku bližnjih. Ako si svjesna svega i ipak te vuče – samo naprijed. Ne postaješ mlađa! A što ako ne uspije? Pa ništa! Probala si! Jedna stvar koju znaš sada, a voljela bi da si znala prije tri godine? Da ću moći. Da će se poslovanje razvijati. Uzela bih poticaje i bila si poštedjela puno stresa u prvoj godini.
I za kraj, gdje te mogu pronaći osobe zainteresirane za tvoje usluge i edukacije?
Najaktivnija sam na Instagramu @nedaprso, osim toga, pronađite me na Linkedinu, te na mojim web stranicama www.zinteam.hr i www.canva-tecaj.com
