Kad biraš posao koji je za tebe, ti točno osjećaš na kojem poslu ćeš dobiti ono što tebi osobno treba za daljnji osobni i duhovni razvoj.
Nekada niti ne razmišljamo o tome jer nam je posao neophodan i logičan dio života, a u stvari i kroz posao jako puno učiš o sebi i drugima.
U poslovnim odnosima neminovno rasteš duhovno emotivno energetski mentalno i socijalno.
Svaki dio tebe upoznaje sebe kroz tako nešto sasvim općenito, a u stvari istodobno jako transformativno.
Sve osobe u tom određenom kolektivu tu su da nešto uoče i nauče o sebi i drugima, i kako rastu, tako i donose nove odluke i izbore.
Kako je naša osobnost skup iskustava čitavog našeg odrastanja, genetskih predispozicija, u kratko svega što smo ponijeli sa sobom ovdje u ovaj život iz svih naših prošlih života i iskustva, ili bolje reći svega što smo oživjeli rodivši se ovdje u ovome životu, tako svako od nas ima potpuno različitu osobnost a samim time i reakcije na podražaje, kao i drugačije trigere.
Zato tebi najvjerojatnije neće biti isti doživljaj čak i na potpuno istom radnom mjestu koje dijeliš s drugima jer čitav tvoj dojam ovisi o tvojem unutarnjem stanju.
Uzmimo primjer s kolegicama, gdje sve četiri radite kao prodavačice na istom radnom mjestu. Znači, sve je jednako, nema neke razlike.Recimo, sve radite u prodavaonici prehrane, sve četiri ste u istoj poslovnici.
Vas sve četiri iako na istome mjestu imat ćete drugačije radno iskustvo, drugačije ćete se nositi sa situacijama i izazovima na poslu, plaću dobivate do istog poslodavca ali moguće i različitu, uvjete rada isti ali različiti, način na koji se vaši kolege odnose prema vama, način na koji vas tretira nadređena osoba, ponašanje kupaca, dostavljača, i još mnogo mnogo toga, sve to će biti različito i ovisit će o načinu na koji vi doživljavate sebe, o načinu na koji se postavite, kako odgovarate, koliko dozvoljavate, kako postupate ako i kada netko prelazi vaše granice, na koji način primate zadatke, kako se s njima nosite, i još mnogo toga.
I upravo zato svako radno mjesto govori svakoj od vas jako mnogo o njoj samoj.
Svaka od vas će svemu tome pristupiti na drugačiji način, do te mjere da će neke čak odlučiti potražiti drugo radno mjesto jer će vidjeti da im ovo nije nešto što žele za sebe dugoročno, a opet neke će ostati grčevito se držati i trpjeti i svaki dan očajavajući i pričajući o tome što proživljavaju i trpe.
U svemu tome su vaša učenja i iz tog razloga što svaka od vas četiri treba drugačije doživljaje, osobe, situacije u kojima će se naći.
Svaka od vas četiri imat će i potpuno drugačije viđene i razumijevanje stvari i drugačije će procesuirati iskustva na tom radnom mjestu.A nekad ti se može činiti da radno mjesto ne biraš ti nego da je radno mjesto odabralo tebe. Jednostavno kao da je sve drugo zatvoreno i kao da za tebe nema ništa slobodno, nego samo te dočekalo to jedno jedino i izbora nemaš.
I to je isto istina ponekad.Jer mi svjesno za sebe ne bi izabrali to nešto što baš ne preferiramo, ali ponekad to nešto što bi mi rado mimoišli, nam je baš iskustveno potrebno kako bi odvalili tu još jednu duhovnu stepenicu. Još taj jedan komad osobnog rasta.
Ako ti se dogodi takva situacija, u kojoj ti se čini kao da nemaš nikakvog izbora, samo se sjeti da je to sada u ovome trenutku za tebe neophodno i odvali to.Jer da bi duhovno odskočila još vise, sa svijetom oko sebe se privlačiš i zadržavaš točno u onome šta trebaš i koliko to nešto trebaš u određenom trenutku.
To isto pravilo vrijedi i onda kada ćeš nakon 7 dana na nekome radnom mjestu reći- joj super mi je zadovoljna sam! ili ako ćeš reći da ti užasno ide i nisi zadovoljna…sve je to dio istog procesa. I samo znači da lekcija ne bira tebe, ti biraš lekciju ovisno o statusu tvoje nutrine. Na primjer, ako se učiš zauzeti za sebe;najvjerojatnije će ti doći posao ili će biti netko na poslu bilo kolega bilo nadređeni tko će gurati tvoj granice, tko ti neće dopustiti da se opustiš, tko će stalno biti nad tobom i pratiti svaki apsolutno svaki tvoj pokret i za svaku sitnicu urlati. I točno takva osoba će tebi pokazati koje je tvoje osobna vrijednost i šta ti želiš i šta ne želiš na poslu i šta ti želiš i šta ne želiš od nadređenih ili od kolega i ljudi oko sebe trpjeti, odnosno koji je tvoj kapacitet i kada je dosta, kao i kako se zaštiti, zauzeti za sebe i postaviti se u takvim situacijama, i još mnogo toga suptilnoga. I sve ovisi o tebi koliko dugo ćeš ti sebi dopustiti biti u toj situaciji i koliko ćeš proučavati određenu lekciju. Onoga trena, kada je lekcija usvojena i kada si spremna, ti više nećeš trpjeti takva ponašanje koje smo naveli u primjeru. I neće ti biti potrebno da situacije traje nego ćeš na njih odreagirati odmah, neovisno o tome hoćeš li željeti pokazati svoju stranu priče ,zauzeti se za sebe stati uz sebe, prijaviti da ne znam nekome, obraniti se, zaštititi se ili ćeš jednostavno si reći da ne želiš se uopće zamarati s takvim stvarima više i otići. Ali koji god put izabereš, ključno je to da je lekcije završena i ti si slobodna birati dalje. Također, to ne mora uvijek biti ni tako brzo kako smo mi sada tu naveli u primjerima.Nekada ćeš prepoznati i kod sebe i kod drugih ljudi kako se koprcaju u jednim te istim lekcijama, s jednim te istim osobinama ljudi, u jednim te istim vlastitim osobinama, u jednim te istim situacijama,…Izgledat će ti kao da im Život nemilosrdno slaže samo coppy paste kaose.
Ali činjenica je da Život ne slaže ništa. Tu jedinu ulogu ima naše neprihvaćanje i ne rješavanje situacija, odnosno izbjegavanje suočavanja onakvog kakav bi bio potreban da se i ta lekcija zaokruži i da idemo dalje. To kada prepoznaš kod sebe, nastoj razgovarati s nekim. Nastoj vidjeti s nekim tko je savladao takvu situaciju, na koji naći je to prošao, šta je zaključio nakon, kako se dogovorio sam sa sobom a kako s ostalima uključenima, nastoj dobiti što više informacija, kao i tuđu percepciju. Bitno je da vidiš da je moguće, kao i da vidiš da ima više načina za savladati nešto. Isto je i kada tebe osoba koja je zapela u takvom krugu pita za savjet. Pričaj s njom koliko je potrebno, a onda ju pusti neka riješi. Ali nikako nemoj dopustit da za svoje savladane lekcije nosiš na leđima druge ljude i njihove probleme rješavaš. Jer tako im oduzimaš osobnu moć i produžuješ agoniju. Tebi to izgleda kao spašavanje i pomaganje, i toj osobi izgleda kao da joj je laknulo i da je riješeno, ali ako lekcije nije savladana, situacija će se ponoviti na drugačiji način, kroz druge ljude, drugo mjesto,… A to nije cilj.
