Kako bi se predstavila onima koji se s tvojim radom susreću prvi put – tko je Sabina danas, kao umjetnica i kao žena?
Umjetnica sam koja slika realistične ženske portrete na unikatan i jedinstven način. Slikam sa prirodnim materijalima poput čaja i crnog vina, izlažem svoje slike kiši, ali i smrzavanju, kako bi priroda postala moj ko-autor. Fascinirana sam sa simbolima Svete geometrije poput Fibonacciijeve spirale, koje koristim u svojim slikama kako bi ih dodatno energetski osnažila. Autorica sam mentorskog programa „Oslobodi svoj umjetnički izraz“ koji pomaže kreativnim osobama da pronađu svoj umjetnički stil, riješe se strahova i blokada, te oslobode svoj kreativni potencijal.
Kao žena, topla sam i susretljiva osoba. Altruistična sam i znatiželjna. Neumorna sam istraživačica koja voli eksperimentirati. Intuitivna sam i duhovnost mi je jako važna. Veliki sam knjigoljubac i volim fotografirati. U slobodno vrijeme bavim se biodinamičkim uzgojem hrane po metodi Rudolfa Steinera i uživam u prirodi. Kako bi se naučila strpljenju prije 30-tak godina počela sam uzgajati bonsai stabla. Volontiram zadnjih petnaest godina u jednoj kulturnoj neprofitnoj udruzi i njihov sam tajnik. Po Human Designu sam Manifestator. Samoj sebi sam obećala da nikada neću odustati od sebe.
Tvoja umjetnost snažno je usmjerena na žensku suštinu. Kada si prvi put osjetila da su žene i njihovi unutarnji slojevi tvoja glavna inspiracija?
Kao mlada djevojka slikala sam žene, ženska lica, aktove i figure. No tek sam unatrag četiri godine, kada sam istraživala za novu kolekciju, bila potpuno sigurna da je žena moj glavni motiv i moja glavna inspiracija. Na neki način, taj cijeli proces osvještavanja ženske suštine kroz slikarstvo, pomogao mi je da artikuliram i samu sebe kroz razne uloge koje sam imala u životu, da zacijelim „ranjeno dijete“ i ponovno uđem u svoju nježnu i kreativnu žensku energiju. Kako sam se ja bolje upoznavala u svojoj ženskoj energiji, tako su se i portreti mojih žena mijenjali te su postajali odvažniji i slobodniji.
U svojim radovima koristiš sedam slojeva i sedam različitih materijala. Kako je nastao taj koncept?
Sva ta slojevitost koju kao žene nosimo u sebi, manifestirala se i kroz način na koji slikam. U početku je to bio potpuno nesvjesni proces, a tek kasnije sam primijetila da tu ima nešto više. Kako zapisujem faze kroz koje gradim svoje slike, da pratim što u kojoj radim, uočila sam da ih je sedam. Potom sam išla provjeriti sa koliko točno materijala slikam i ponovno ih je bilo sedam. Tako je nastao koncept u kojem kroz sedam različitih faza, sa sedam različitih materijala, slikam sedam različitih lica iste žene. Simbolika broja sedam i njegova snaga koju nosi u sebi, dodatno su osnažili cijeli koncept slike.
Priroda u tvom stvaralaštvu ima ulogu ko-autora – izlažeš slike kiši i procesu smrzavanja. Što ti takav način rada donosi, i kako se prepuštaš nepredvidivosti tog procesa?
Htjela sam se suočiti sa svojom potrebom da kontroliram cijeli slikarski proces, pa i krajnji rezultat. Takav način rada i prepuštanje nepredvidivosti krajnjeg rezultata, donosi mi osjećaj slobode u cijelom stvaralačkom procesu. U početku su to bile kišne kapi, a preko zime proces smrzavanja. Za tu metodu dobila sam inspiraciju iz knjige „Poruke skrivene u vodi“ japanskog pisca Masaru Emoto, koji je prvo izlagao vodu pozitivnim i negativnim riječima i mislima, a onda ih smrzavao. Kada bi ih potom pogledao ispod mikroskopa, uočio je da je voda koja je bila izložena lijepim riječima stvarala predivne kristale vode, a ona izložena negativnim su bile iskrivljene. Ta metoda me potom inspirirala da mokre slike iznesem van na minus temperature, kako bi se pigmenti boje i čaja smrznuli i oblikovali fraktale, koji su tako postali sastavni dio slike. Oba procesa su na umjetničkoj razini bila kreativno oslobađajuća za mene, ali su mi također pomogle da se su slučaju izlaganja slike kišnim kapima, zapitam: „Što još u svojem životu grčevito držim i želim kontrolirati?“, a u slučaju smrzavanja slike sam osvijestila da moje misli i riječi utječu na mene kao ljudsko biće, ali i druge ljude, jer smo u svojem sastavu skoro 80% voda.
Izlagala si diljem svijeta, a tvoje se slike nalaze u privatnim kolekcijama na više kontinenata. Postoji li izložba ili trenutak koji ti je bio posebno prijeloman u karijeri?
Zahvalna sam da sam imala priliku svoje slike izlagati u Londonu, Irskoj, Švedskoj, Italiji, Južnoj Koreji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj. Iako je svaka na svoj način posebna, izdvojila bih samostalnu izložbu „Svjetlost u spirali“ u Zagrebu, u rujnu 2024., u galeriji Hrvatskog likovnog društva. Izložila sam gotovo cijeli opus, ali i dva bloka za skiciranje u kojima istražujem za svoje nove kolekcije i koji su de-facto moji intimni vizualni dnevnici, u kojima sam osim slika zapisivala misli i emocije. Odlučila sam se na to jer sam se htjela predstaviti bez zadrške, ogoliti svoje misli i emocije. U tom trenu sam shvatila da mogu biti istovremeno i ranjiva i snažna i da je to ok! Osjetila sam ogromno olakšanje jer su ti blokovi bili svima jako interesantni i možda su po prvi puta mogli zaviriti u tako privatan i intimni proces jednog umjetnika. Sa druge strane, prvi puta sam većinu svojih slika vidjela zajedno izložene na jednom mjestu i tu sam dobila pravi pregled svojeg rada i truda uloženog u njihovo stvaranje.
Kako izgleda svakodnevica jedne umjetnice – koliko je romantike, a koliko discipline i strukture u tvom danu?
Svakodnevnica jedne umjetnice je više discipline i strukture, a manje romantike, što je neminovno kad si umjetnica i poduzetnica. Moja svakodnevnica sastoji se od administrativnih poslova, objava na društvenim mrežama, odgovaranje na mailove, komentare, poruke, upite, fotografiranje slika, snimanje videa u procesu izrade slika i kasnije obrada i montiranje u kratke video zapise, osmišljavanje novih proizvoda i/ili usluga, arhiviranje slika i svih podataka u online arhivu, praćenje natječaja za izložbe, pisanje prijava za njih, izlaganje na izložbama i koordinacija dostava ili prikupljanja slika koji se sa izložba vračaju ili idu na njih, stalno usavršavanje kroz edukacije i najslađi dio dana je slikanje novih slika. Dobro planiranje i organizacija omogućavaju da se dosta toga napravi. Moja intencija je da u budućnosti automatiziram sve što mogu i delegiram ono što mi iziskuje najviše vremena, kako bi oslobodila što više vremena samo za slikarstvo.
U jednom trenutku odlučila si od hobija napraviti posao i živjeti isključivo od umjetnosti. Kako je izgledao taj prijelaz i s kojim si se strahovima tada suočavala?
Od hobija napraviti posao je doista izazovno, ali vrijedno uloženog truda, pogotovo ako te to što radiš ispunjava na toliko razina i čini te sretnom. U svom ateljeu imam jedan citat od Konfucija koji je rekao: „Izaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi niti jedan dan u životu.“
Duže vrijeme sam razmišljala o tome da otvorim obrt, jer prodavati preko Autorskog umjetničkog ugovora nije bilo za kupce praktično. Na proljeće 2024 godine dobila sam ponudu od jedne velike marketinške agencije da za njihovog poznatog klijenta, snimim reklamu za promociju njihovog proizvoda. Obećala sam si da ću otvoriti obrt za umjetničko stvaralaštvo ako prihvate moju ponudu. Taj trenutak kad su ju prihvatili, bila je potpuna prekretnica u mojem životu, jer sam iz pozicije samostalne umjetnice, počela na svoj rad gledati kao na biznis. Suočavala sam se sa strahovima da nisam dovoljno dobra, da nemam dovoljno iskustva, znanja, vještina…..strah od izloženosti i gubitka privatnosti, strah od kritike. Pitala sam se hoću li dovoljno zarađivati da pokrijem svoje obaveze i troškove.
Kako danas balansiraš umjetnički izraz i poduzetničku stranu svog rada? Što ti je bilo najteže naučiti kao umjetnici koja gradi vlastiti biznis?
Danas su planiranje i disciplina neophodni kako bi uspjela realizirati sve što trebam i volim. Odvajam svoje vrijeme za administrativne poslove, za umjetničko stvaralaštvo, odmor i privatan život, što je možda i najizazovnije kada radiš od doma. Dio svojeg dana odvajam i za volonterski rad. Smatram da je ustrajnost jako važna, te da jasno znaš zašto radiš svoj posao, jer kad dođu izazovni trenuci, to će ti dati snagu da ih prebrodiš.
Kao umjetnici koja gradi vlastiti biznis najteže mi je bilo naučiti kako izbalansirati administrativnu i umjetničku stranu u svojem životu jer oboje zahtjeva potpuno drugačiji pristup. Iz istog razloga sam dan podijelila na tri cjeline, svaki za pojedino područje. Ujutro kad sam najsvježija radim administrativne poslove koje zahtijevaju više pažnje, potom imam odmor i ručak, kako bi se opustila i prebacila u kreativni dio dana.
Kreirala si mentorski program „Oslobodi svoj umjetnički izraz“, koji si 2025. provela i unutar BYOB zajednice. Što te potaknulo da kreneš u mentorski rad s drugim kreativnim ženama?
Na kreiranje mentorskog programa „Oslobodi svoj umjetnički izraz“ kojeg sam kreirala i provela 2025 godine unutar BYOB zajednice potaknula me moja mentorica za fotografiju bossica Sanda Uzelac Stanić tijekom jednog od naših razgovora. Kostur programa sam već imala jer sam ga pripremila godinu dana ranije za Hrvatsko likovno društvo na njihov zahtjev, kako bi svoje metode i iskustvo prenijela kolegama umjetnicima. Odlučila sam se prijaviti kao mentorica u 12 krugu mentorskih programa, kako bi pomogla umjetnicama, ali i kreativnim ženama unutar BYOB zajednice. Dodatno sam razradila program, da osim umjetnicima, bude koristan i ženama koje se bave kreativnim poslovima. Prezadovoljna sam da sam imala priliku podijeliti svoje iskustvo, znanje i metode, te im pomoći da se riješe strahova i blokada, te oslobode svoj kreativni potencijal.
Koje blokade i strahove najčešće primjećuješ kod žena koje dolaze u program i što se najčešće dogodi kada si konačno dopuste izraziti sebe?
Kod žena koje sudjeluju u programu bili su prisutni strahovi da nisu dovoljno dobre, da nemaju dovoljno vještina, da nemaju svoj stil, osjećaj sputanosti, nedostatak motivacije i nemogućnost oslobađanja svojeg kreativnog potencijala.
Nakon otpuštanja blokada svjedočila sam eksponencijalnom rastu kod jedne od polaznica, koja je već bila spremna da to u potpunosti oslobodi u sebi. Kod svih sam primijetila rast i napredak. Osjećaj koji ih prati je povjerenje koje ponovno vraćaju u sebe i potencijal koji imaju, te oslobađanje od blokada i dopuštanje da uživaju u cijelom procesu. Najveća nagrada mi je njihovo zadovoljstvo nakon završenog programa, sa dobivenim resursima i materijalima, te sa mnom kao mentoricom.
Kako izgleda proces pronalaska vlastitog umjetničkog stila i zašto je on često puno dublji i osobniji nego što mislimo?
Proces pronalaska vlastitog umjetničkog stila je izuzetno složen, a opet kada ga pronađeš je jednostavno. Neki ga traže cijeli život i nikad ga ne pronađu. On je dubok i osoban jer iz svoje nutrine na površinu moramo izvući ono što je samo nama svojstveno. To često iziskuje da kroz pokušaje i pogreške naučimo što volimo raditi i kako, te u čemu uživamo i osjećamo se najslobodnije. Trebamo pronaći i definirati o čemu želimo govoriti, koje poruke želimo prenijeti kroz svoje stvaralaštvo. Svi smo rođeni sa svojim „glasom“, jedinstvenim za nas same, samo ga trebamo pronaći i osloboditi, što je često emotivno dosta izazovno, jer su u cijeli kreativni proces uključene i emocije.
Mogu podijeliti svoj proces, možda nekome pomogne i olakša. Sa željom da otkrijem svoj jedinstven umjetnički stil odlučila sam godinu dana isprobati sve tehnike i materijale sa kojima nikad nisam radila, kao i neuobičajene metode i kombinacije, sa ciljem da otkrijem postoji li nešto što mi se sviđa i što bi voljela raditi. Kroz taj proces selektirala sam tri materijala i tri tehnike u kojima sam najviše uživala, kao i tri motiva, odnosno teme koje sam htjela slikati. Napravila sam nekoliko slika i od njih odabrala tri koje su mi bile najljepše. Kombinacijom te tri slike, materijala i tehnika naslikala sam sliku za koju sam odmah u sebi osjetila da sam na tragu nečega. Ispostavilo se da je ona bila početak moje „Divine people“ kolekcije slika, kojom sam definirala svoj jedinstven umjetnički stil.
Što bi poručila ženama koje osjećaju snažan kreativni poziv, ali se boje napraviti korak i pretvoriti ga u posao?
Predložila bi im da definiraju što žele raditi, kako i za koga, te koji problem s tim proizvodom ili uslugom mogu pomoći nekome riješiti. To će im olakšati da se bolje pozicioniraju. Ako možete pronaći nišu koja vam može pomoći da se istaknete, svakako ju iskoristite. Objaviti na društvenim mrežama i pričati o tome što i kako radite. Podijeliti sa svojim najbližima. Kada vidite da ima dovoljno interesa i upita, provjerit možete li sa prodajom istih, zaraditi dovoljno da pokrijete svoje troškove i obaveze prema državi. Mnogima su pomogli poticaji za samozapošljavanje dok su uhodavali svoj biznis. Svakako bih preporučila da ne čekaju predugo da budu spremne, jer će po putu naučiti i usavršavati sve što treba. Strah i nelagoda su uobičajene emocije koje se javljaju kada se spremamo napraviti taj prvi korak u nepoznato i svaka poduzetnica se sa njima suočila. BYOB grupa je odlično okruženje, puno podrške, gdje mogu dobiti povratne informacije kako bi se dodatno usavršile, a web stranica je puna resursa i korisnih savjeta.
Na čemu trenutno radiš i što te uzbuđuje u narednom razdoblju – i kao umjetnicu i kao mentoricu?
Kao umjetnica trenutno radim na naručenom portretu i pripremam slike za dvije izložbe u Zagrebu. Uzbuđena sam zbog nove kolekcije slika na kojoj radim i koju bi voljela predstaviti u drugom dijelu godine. Slikam tri slike za jedan humanitarni projekt u kojem sudjelujem zadnje četiri godine, pod nazivom Incognito, za Jack & Jill dječju zakladu iz Irske, koja svake godine organizira aukcije slika kako bi prikupila sredstva za njegovatelje u Irskoj koji pomažu teško bolesnoj djeci do šest godina života. Cijeli proces je anoniman za kupca i tek kada kupi sliku otkrije tko je autor. U devet godina sakupili su 1,4 miliona eura.
Kao mentorica, voljela bi svoj mentorski program „Oslobodi svoj umjetnički izraz“ snimiti i pripremiti ga kao digitalni proizvod, kako bi svatko kome treba mogao po materijalima raditi u svojem tempu i u vrijeme koje im najviše odgovara. Voljela bi ga ponuditi na jesen bossicama kroz mentorski program.
Ako bi morala jednom rečenicom opisati svoju misiju, što bi voljela da tvoja umjetnost i tvoj rad ostave iza sebe?
Moja misija je, da moja umjetnost i slike osnaže žene i da im svojim primjerom pokažem da nikada nije kasno ostvariti svoje snove, te da budu autentične, takve kakve jesu, predivne i svoje!
I za kraj, gdje te mogu pronaći članice zainteresirane za tvoje usluge i radove?
https://www.instagram.com/sabinacanicart
https://www.facebook.com/sabina.canic.art
https://linktr.ee/sabinacanicart
https://www.linkedin.com/in/sabinacanic
https://www.artworkarchive.com/profile/sabina-canic
