Solomonski otoci se nalaze u jugozapadnom dijelu Tihog oceana, istočno od Papue Nove Gvineje i sjeveroistočno od Australije. Geografski pripadaju Melaneziji, dijelu Oceanije. Arhipelag se sastoji od preko 900 otoka, od kojih su glavni: Guadalcanal, Malaita, Santa Isabel, Makira i Choiseul. Glavni grad je Honiara, koji se nalazi na otoku Guadalcanal.
Sve sam to naučila kada mi je prijatelj Ivica rekao da će tamo biti misionar. Drugi kraj svijeta. Tada nisam ni mislila da bih mogla putovati tako daleko….jesam
KULTURA I TRADICIJA
Kada putujem u meni skroz neobičbe zemlje, jako mi je važno da se upoznam sa kulturom i običajima te zemlje, jer se ne želim dovesti u situaciju da nenamjerno nekoga uvijedim. A ovdje ih je bilo jaaaako puno.
Puno toga bilo je, u najmanju ruhu, neobično. Recimo, djeci se ne smije dirati glava. U našoj kulturi je normalno da kada ti dijete priđe da ga podragaš po glavi, tamo se to ne smije. To je tabu, i toga isto ima jako puno.
Jedan od tabua je da se braća i sestre ne smiju dodirivati. Oni se toga u potpunosti pridržajavju, čak i u situacijama u kojima bi mi zanemarili sve običaje. Jednom poglavici je stradala sestra, bila je ozlijeđena, ali joj on nije smio pomoći jer ju ne smije dotaknuti, a bili su sami.
Još uvijek su jako raširena vjerovanja u moć menstrualne krvi. Zbog toga muškarci često ne žele živjeti na katu ispod onog na kojem su žene, jer vjeruju da to uzrokuje bolesti i druge nedaće.
Uvijek netko mora biti kod kuće. Žive u proširenim obiteljima i često ih ima puno u kući, ali onaj koji ostane sam, mora ostati doma, jer kuća ne smije biti prazna.
VLASNIŠTVO NAD ZEMLJOM
To mi je bilo najneobičnije. Zemlja se ne može kupiti, ona je u vlasništvu plemena i pripadnici plemena imaju pravo na području svog plemena sagraditi kuću (doduše, svi prije gradnje moraju pozvati pirotehničare jer je Guadalcanal bio poprište najvećih borni na Pacifiku za vrijeme Drugog svijetskog rata).
E sad, na Guadalcanalu vlada patrijarhat, nasljeđuje se po očevoj liniji, a na Malaiti materijarhat i nasljeđuje se po majčinoj liniji. Ako je suprug sa Guadalcanala a žena sa Malaite, nema problema, mogu birati gdje će živjeti, ali ako je obrnuto, nemaju nigdje pravo na zemlju.
Zemlja se ne može kupiti. To uzrokuje jako velike probleme investitorima. Nitko ne može kupiti zemlju da bi sagradio tvornicu, nego ju samo uzeti u zakup. S obzirom da je to prerizično, jer mogu ostati bez ulaganja, nitko se u to ne upušta.
TRAGOVI DRUGOG SVJETSKOG RATA
Gaudalcanal je mjesto na kojem su se vodile neke od najvećih borbi na Pacifiku. Dan danas su znakovi jako vidljivi. Često sam hodajući prašumom nailazila na dijelove aviona, bombi i ostalog metala koji nije tamo trebao biti.
Read beach, plaža na kojoj sam se najčešće kupala, je mjesto gdje su se saveznici iskrcavali. Šine su još uvijek u pijesku i jako se mora paziti da se se ozlijediš na njima. Uz to, moraš paziti i na moraske pse, raže, krokodile. Jedna osoba je uvijek bila zadužena za čuvanje straže.
PRIRODNA LJEPOTA
Kombinacija koraljnog mora i vulkanskih otoka. Raj na zemlji. Tropsko more, prašume, vodopadi, ljepota kamo god se okreneš.
Raj na zemlji za ronioce, ali ja nisam jedna od njih. Ljudi najčešće idu na Gizo i tamo rone. Pored Honiare je Iron bottom, mjesto gdje se nalazi preko 50 potopljenih brodova stotinjak aviona. Snorkanje je moj vrhunac, ali sam uživala i u tome.
PRIJEVOZ, SMJEŠTAJ i SIGURNOST
Daleko je, ali ja nisam išla direktno, ni tamo niti nazad, jer sam usput svratila u SIngapur, Australiju i Novi Zeland
Australci najčešće idu na Gizo i tamo ima više hotela, na Guadalcanalu je puno manji izbor. Uz to, ima samo jedna asfaltirana cestu, koja se proteže istočnom stranom otoka. Ako želite na drugu stranu, ili ćete hodati par dana preko brda kroz prašumu, ili čamcem oko otoka. Ostali putevi su makadam. Naprave ih velike firme koje se bave izvozom
Za vrijeme samog boravka sam se osjećala sigurno. Najveća opasnost su bili komarci (ima dosta malarije), krokodil koji se ponekad pojavio na plaži i tsunamiji zbog čestih potresa koji se nije desio kada sam ja bila tamo.
Mislim da je stvarno vrijedilo otići na drugi kraj svijeta i uživati u prirodi, kulturi i ljudima.
