Bok, ja sam Ivana.
Za neke sam luda. Za neke inspirativna. Za neke odlična stručnjakinja, a za neke totalni promašaj.
Ali meni najvažnije: ja sam netko tko stalno traži načine da uživa u životu i bolje upozna samu sebe, ali i druge.
I to radim tako da svako ljeto napravim nešto… što se ne radi.
Ne zato da budem buntovnica. Nego zato što sam odrasla u uvjerenju da vrijediš samo ako si dobra, poslušna, radišna.
Učili su me da vrijedim samo ako se služim rukama i nogama, a da mozak nije organ kojim se trebam služiti. Pa se eto na razne i čudne načine zadnjih nekoliko godina učim služiti i njime.
U nazad tri godine ljeto koristim da napravim nešto što vjerujem da nije moguće ili da se ne smije. Zapravo, utišavam sabotere i bolje upoznajem sebe.
Cijelu godinu intenzivno radim na sebi, a onda preko ljeta kao da si priuštim praksu da vidim koliko sam narasla, kako sada znam upravljati sa sobom, svojim mislima i emocijama.
Napravim nešto ludo.
Meni ludo, drugima ludo.
I uvijek završi jako zabavno, korisno i životno.
2022. – Mykonos bez plana, smještaja i para
Te godine s prijateljicom sam otišla na Mykonos.
Samo s ruksakom, bez plana puta, bez smještaja i bez puno para.
Provele smo se nevjerovatno dobro.
Bilo mi je i nevjerovatno za spoznati koliko sam u kriznim situacijama snalažljiva, sposobna, ali i ne povjerljiva. Dobila sam temu na kojoj u buduće želim raditi kroz svoju terapiju.
Nevjerovatno je i bilo da sam izbila uvjerenje da se za luksuzne destinacije treba imati i puno para. Može se i bez para, samo je nešto drugačija udobnost i funkcioniranje.
Prijateljica i ja prvi dan našle smo kao jeftiniji smještaj (tada je noćenje bilo 150€), iduću noć smo našle društvo pa smo u hotelu neprijavljene prespavale, a treću noć smo smještaj zamijenile spavanjem na plaži.
Mislila sam da ću umrijeti, ali samo zato jer ne slijedim pravila i nisam dobra, nisam poslušna. A za mene je neposlušnost, nesavršenstvo bilo strogo kažnjavanje. O tom strahu, savršenstvu i kažnjavanju pričam u epizodi Perfekcionizam i saboter “Budi savršena”: Moja priča i kako ga ti možeš utišati.
Ako te zanima više o putovanju na Mykonosu pročitaj ovdje.
Stvarno je posebno.
Najvažnija naučena lekcija na tom putovanju je bila:
Kad vjerujem u dobro, kad vjerujem da može završiti kako treba – najčešće i završi.
I čak kad osjećam strah, kad mi se tijelo stisne i glava počne sumnjati – ne mora to biti kraj priče.
Tada samo tražim sigurnost drugdje.
U nečemu što mi tog trena ima smisla.
U nekoj mrvici koja mi izgleda kao možda.
I uhvatim se za nju.
Vjera je besplatna.
A često je zaboravimo koristiti.
2023. – Žena barjaktarka
To ljeto koristim priliku i pitam prijateljicu želi li da joj budem barjaktar na svatima.
U našim krajevima podrazumijeva se da to rade muškarci.
Osobno nisam prisustvovala svadbi gdje žena maše zastavom, ali vjerujem da nisam jedina koja je to napravila. Samo da je rijetkost. I da onda prstom upiru u tebe. Pitaju se zašto. A meni je samo bilo, zašto ne? Zašto je potrebno „igrati po pravilima“ u igri gdje nisu potrebna pravila, već dobra zabava?
Toliko me oduševilo odobrenje te uloge da je moja kreativnost proradila na dodatnu razinu i došla sam na ideju da mladencima napravim mini iznenađenje.
Od kartona sam napravila avion u koji smo se još jedan barjaktar i ja zavukli i plesali kod ulaska u salu. Avion je imao svoju ulogu i svrhu.
Ono što me ovo iskustvo stvarno naučilo jest da kad biram biti svoja, kada tražim za sebe ono što me veseli i ispunjava, tada mi se otvara prostor za kreativnost. Tada dolazi motivacija, volja, ideje. A upravo to mi treba u poduzetništvu i radu s klijentima. Jer ne radim po šabloni. Ne privlači me klasično i standardno. Mene zanosi ono što je zabavno, inspirativno i poticajno i takav rad želim stvarati.
2024. – Divlje kampiranje na Pelješcu
To ljeto idem na malo dulju avanturu.
Tjedan dana kampiranja na divljaka.
Osvajanje Pelješca na skroz drugačiji i meni nepoznat način.
Srce mi poskoči čim se sjetim onih divljih zvukova vjetra, životinja i valova.
Prva tri dana mislim da sam spavala s jednim zatvorenim, a drugim otvorenim okom, duplim čepićima za uši i molitvom u sebi.
Obuzimao me onaj poznati osjećaj i glasić: „Opasno je. Radiš nešto što se ne smije.“
Kad je partner otišao razgledavati mjesto gdje bismo tu noć mogli prenoćiti, koristila sam trenutak za samorefleksiju. Jer mi nije bilo jasno čemu imam izraženi toliki strah.
Nakon analize došla sam do saznanja da je strah tu kako bi se svađala s partnerom i to sve u svrhu da budem u pravu. Tj. da sebi i njemu dokažem kako je opasno i da to ne smijemo raditi već da moramo biti dobri i poslušni.
Samo sam se nasmijala.
Jer to nisam ja.
To stara ja progovara iz mene.
Od te noći, spavala sam mirnije.
Prepustila sam se trenutku, ne kontroli.
Kontrola umara, zateže, guši.
Fleksibilnost odiše povjerenjem, mirnoćom i lagodnijim stanjem.
Bila sam sretnija.
I stvorila sam uspomene i nove uvide za cijeli život.
Lekcija koju nosim sa sobom:
Potreba da budem u pravu često mi je bila samo maska za strah.
A kontrola, iako mi je godinama služila kao štit, zapravo me držala podalje od slobode, povezanosti i radosti.
Kad sam se odrekla potrebe da sve bude “sigurno” i “po pravilima”, dobila sam više od onoga što sam ikad mogla isplanirati: mir u sebi, dublji odnos s partnerom i osjećaj da zaista živim.
Jer rast se ne stvara u zoni kontrole, već u prostoru prepuštanja.
Zašto ovo radim?
Jer mi nije lako dopustiti si da mi bude dobro.
A ovakvi izazovi (ludi, nesavršeni, nekontrolirani) pomažu mi da učim živjeti drugačije.
Svako ljeto napravim nešto što pomakne moje granice.
I svaki put se vratim s više života u sebi.
Ove godine još ne znam što ću napraviti.
Ali ako imaš neku “ludu” ideju – piši mi.
Možda me baš ti poguraš u novo poglavlje slobode ili ja tebe inspiriram da i ti kreneš u stvaranje svoje nove životne slobode i načina razmišljanja.
Za kraj ostavljam ti nekoliko pitanja za razmišljanje:
– Koliko si sebi spremna dopustiti da napraviš nešto izvan okvira? Izvan onoga što se „ne radi“, što je neudobno, što je možda i “zabranjeno”?
– Kada najviše osjetiš svoj strah? Kako izgleda? Što mu treba? Što mu ti daješ?
– I možda najvažnije: Da tvoj strah i zabrinutost danas nisu toliko glasni – što bi učinila?
S ljubavlju,
Ivana Vladušić, mag. praesc. educ.,
edukantica psihoterapije i terapije igrom,
Specijalizantica transakcijske analize
*Ove priče ti ne pišem da se dovodiš u lude i riskantne situacije samo zato što „tek tada možeš uspjeti“.
Ne, nikako. Pišem ti ih da vidiš što sve postaje moguće kad se radi na sebi.
