Uzmi život u svoje ruke i kaži: „Dosta je!“

by Jasmina Hadela

Jesi li ikad sebi postavila pitanje “Tko sam ja?”

Zamisli da upravo do tebe dolazi osoba koja te ne poznaje, što bi rekla o sebi?

Sad kad si ovako u glavi razmislila što želiš reći o sebi, uzmi papir i olovku i zapiši. Poklapaju li se izgovorene riječi s napisanima?

Zašto je važno znati tko smo?

Jer ako ja trenutno nisam svjesna onoga kako se osjećam i ono gdje sam i što ja želim i kako na mene utječu određene stvari kako ću znati u kojem smjeru da se krećem?

Bilo da je riječ o poslu ili privatnim odnosima.

Kako ću uopće imati snage kreirati nešto novo za sebe, ako trenutno nisam svjesna sebe u potpunosti.

Svjesnost je jako šira koncepcija koju zapravo mi trebamo suziti (usudila bih se reći da je u posljednje vrijeme i često pogrešno interpretirana na različitim poljima). Biti svjestan znači (s moje perspektive učenja) da smo trenutno sad osvijestili sve ono što smo ponijeli sa sobom iz djetinjstva, da smo osvijestili kako je to nešto iz djetinjstva utjecalo na nas, koja uvjerenja, stavove, vrijednosti nosimo sa sobom i kako raspolažemo sa svime time. Uz to, da shvatimo da trenutak koji imamo jest ovaj sada – upravo taj tren u kojem jesmo.

Sjećam se sebe kad su me pitali, prije možda 3 – 4 godine: “Tko si ti? Kako bi sebe predstavila?”

S ove pozicije, vjerojatno mnogima banalno pitanje, ali kada uđemo dublje, zapravo jako dobro pitanje!

Koliko je to teško bilo tada meni odgovoriti. Zato jer je u glavi bila tolika šuma od svih informacija koje sam nosila sa sobom, od svih uvjerenja koja sam od drugih prisvojila.

Od toga da:

  • sam još uvijek premlada da bi nešto svoje mogla postići,
  • da jednostavno kao majka troje djece ja ne mogu raditi nešto jer sam jako sebična, ako njima ne posvećujem svaki tren i atom svog vremena i svoje snage
  • čak su me uvjerili da žena koja je iz tako malog sela ne može postići nešto veliko.

Međutim, nešto veliko sigurno nije svima isti pojam. Svatko drugačije na to gleda.

Dugo sam im vjerovala da sam nitko i ništa, iako sam unutar sebe osjećala da će se to jednog dana promijeniti.

Zapravo, sada shvaćam da ja sama nisam znala tko sam i što želim sa sobom.

Htjela sam biti i stručnjak za djecu i za roditelje i kuhati i voditi svoju slastičarnu. Imati tu gdje je sad moj Centar mali prostor gdje bi dva kolača dnevno imala na raspolaganju i kavu i pokraj bi bila igraonica za roditelje.

Tu sam sebi postavila pitanje: “Tko si ti Jasmina?” Jesi li ti netko koga će definirati društvo, ili su te definirali roditelji kao takvu? Ili ipak možeš biti netko tko će sam sa sobom znati tko je?

Dugo mi je trebalo da dođem do ovog trena gdje mogu hrabro i javno pokazati da sam samopouzdana i u isto vrijeme ranjiva žena koja je kroz sve izazove koje je doživjela izvukla ono najteže i rješavala korak po korak. Uz to, da sam shvatila da biti ranjiva nije slabost nego snaga.

Kako onda sve ovo shvatiti kao priliku za učenje? Kako izazove – od bolnog gubitka djeteta (čak 2x), od teške bolesti, od konstantnih svađa doma, od grižnje savjesti da nisam dobra majka, od gnjeva i tuge jer nisam mogla dobiti posao tamo gdje sam tada mislila da želim raditi, od toga da sam smatrala da su svi drugi krivi za sve – pretvoriti u svoju snagu?

Tu sam naučila – kad dotakneš dno, ili ostaneš dolje ili se dižeš.

Ja sam odlučila ovo drugo, kao i masa žena koje znam. Uz rad na sebi i svojoj mentalnoj higijeni. krenula sam graditi i biznis. Sjećam se kad mi je terapeutkinja rekla: “Jasmina, uzela si zalogaj da radiš na dvije najteže stvari trenutno u tvom životu“. Doista je tako bilo. No, osjećala sam da drugačije neće ići.

Koliko je samo ta godina bila izazovna. Unatoč tome, znala sam da moj biznis ne može biti uspješan ako moje misli i moji osjećaji nisu mirni. Taj proces je bio često bolan i u suzama, a kad sam uspjela otkriti nesvjesne dijelove sebe, e tu je nastao preporod.

Tu je nastala moja ljubav prema tome da pričam s ljudima iskreno i otvoreno i poučavam kako krenuti ka promjeni.

Da nekome sa iskrenom pričom pomognem. Da nekome skratim put na kojem sam se osobno mučila.

Uvijek govorim: Ti imaš svoj put koji prolaziš da bi došla tamo gdje ti trebaš biti te da pronađeš sebe i odgovor na pitanje „tko sam ja“. Ono što možeš, jest učiti od osoba koje su prošle sličan put i možeš vidjeti kako možeš to primijeniti na sebi.

Ne možeš iskopirati moj put jer tvoj put nije moj put i moj put nije tvoj put.

To bi bio čisti fjasko. Ali možeš uzeti nešto što ti treba i vidjeti kako dalje.

Ja danas znam tko sam. Ja želim biti ja. Ja ne želim biti ti. Ne želim nositi tvoja uvjerenja. Ne želim imati odnose koji me guše. Ne želim biti majka od koje će djeca bježati, ali prvo sam trebala pronaći sebe.

Ova priča je jako dugo i ovdje ću stati, ali ono što ti želim reći jest da te danas želim ohrabriti za korak naprijed prema odgovoru: „Tko sam ja!“ I to onaj iskreni odgovor, kad makneš sva očekivanja, sva uvjerenja, sve stavove koji nisu tvoji.

Dublje procese kroz životne priče i iskustvo donosim u svojem online video programu Budi Svoja No.2 u kojem sam sažela sve životne lekcije koje mijenjaju pogled na naš unutarnji svijet.

p.s.  Za članice BYOB grupe vrijedi popust 20€ – u prijavnicu navedite KOD: BYOB20

You may also like

Leave a Comment

* By using this form you agree with the storage and handling of your data by this website.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More