Postoji jedan dan u godini kad se i najhladniji među nama pretvore u hodajuće plišane medvjediće. Dan kad cvjećarnice dižu cijene kao da prodaju zlato, a ne ruže. Dan kad se čokolada pakira u srce, iako je jučer bila na akciji 2+1.
Da. Valentinovo. Ili, kako ga ja volim zvati – Dan izgubljenih pod navodnicima. Izgubljenih jer odjednom svi tražimo nešto.
Netko traži dečka. Netko djevojku. Netko popust na dostavu hrane jer je opet sam. A netko samo daljinski upravljač i mir.
Na taj dan društvene mreže postanu mini sapunica. Parovi objavljuju fotografije uz opise poput: “Moja zauvijek osoba”, “Ljubav mog života”, “Najbolji muškarac na svijetu”.
A mi ostali gledamo u pidžami, s kosom u punđi koja izgleda kao arhitektonški projekt i mislimo: „Jel’ ja kasnim na neki vlak ili sam jednostavno prespavala cijeli život?“ I onda krene panika.
Treba li mi netko? Jesam li manje vrijedna ako nemam buket od 27 ruža?
Tko je uopće odlučio da sreća dolazi u obliku poklon-kutije s mašnom?
Realno – Valentinovo je malo marketinški cirkus.
Kupujemo medvjediće koji skupljaju prašinu, parfeme koje nikad ne potrošimo i kartice s porukama koje zvuče kao da ih je pisao robot na šećeru.
Ali…(uvijek postoji to ali)
Ispod sve te plastike, popusta i srcolikih balona, skriva se nešto stvarno. Tiho. Jednostavno. Ljudsko. Potreba da nekome kažeš: „Hej, drago mi je što postojiš.“ I to je zapravo cijela poanta. Ne ruže. Ne večere od 80 eura. Ne savršene Instagram fotke. Nego poruka u 23:47: „Jesi stigla kući?“
Kava koju ti netko skuha bez pitanja. Zagrljaj kad si živčana bez razloga. Onaj smijeh u kuhinji dok jedete pizzu iz kutije jer ste zaboravili rezervirati restoran kao svi “normalni ljudi”.
Možda smo na Valentinovo “izgubljeni”. Izgubljeni u očekivanjima. U usporedbama. U tuđim pričama.
Ali istina je – ljubav nas uvijek nekako pronađe. Ponekad u partneru. Ponekad u prijateljici koja ti šalje memove u 2 ujutro. Ponekad u obitelji. A ponekad – najteže od svega – u nama samima.
I možda je baš to najslađi dio. Jer kad naučiš voljeti sebe, Valentinovo više nije test. Postane samo još jedan dan. Dan kad si kupiš čokoladu. Pošalješ poruku nekome koga voliš. I možda se malo nasmiješ cijelom tom cirkusu.
Pa ako si ove godine “sam/a” – čestitam. Uštedio/la si novac, živce i rezervacije. A ljubav? Ne brini. Ona nema kalendar. Dođe kad hoće. Bez balona. Bez fanfara. Samo tiho sjedne pored tebe… i ostane. I iskreno? To je puno ljepše od bilo kojeg plišanog medvjeda.
