Bok svima, ja sam Dubravka Starčević.
Živim u Karlovcu, a 2024. sam otvorila firmu Virtuoza, i radim kao virtualna asistentica i online business manager.
Ulazak u poduzetništvo uvijek zahtijeva određenu dozu hrabrosti. Kako ti osobno definiraš hrabrost i što te potaknulo da poslušaš sebe i kreneš svojim putem?
Da je moj život neki super film, onda bih rekla da sam imala moment u kojem sam sve shvatila, trenutak prosvjetljenja nakon kojeg sam znala što i kako dalje. Kako to ipak nije kao u filmu, u mom slučaju nije bio nikakav poseban trenutak, nego skup sitnica koje su se gomilale dok u jednom trenutku nisam presjekla. Radila sam puno godina u korporacijama kojima je bilo i pluseva i minuseva, kao valjda i na svakom drugom radnom mjestu. Zbog vanjskih okolnosti promijenila sam posao i prvi put u svom radnom životu osjetila što znači mobbing. Nimalo ugodan osjećaj. Rekla bih da je tu razlika između nekog mlađeg i s manje radnog iskustva, tko bi možda (više) opravdavao takvo postupanje, ili više preispitivao sebe. Toliko dugo sam radila u velikim firmama da sam znala da nema opravdanja za takvo ponašanje, a isto tako se nisam više mogla zamisliti da idem opet na razgovore za posao, ista pitanja, isti dopadljivi odgovori, i slična hijerarhijska ljestvica. Odlučila sam da ne želim više raditi u takvim okruženjima, ako ne moram, i da ću biti svoja gazdarica. Sad s odmakom rekla bih da je moralo postati tako loše, da zaključim da mogu ja sama bolje od toga.
U svojoj priči spominješ da je dijagnoza multiple skleroze bila prekretnica. Kako je ona utjecala na tvoje odluke, prioritete i pogled na život?
Želim prvo reći da je multipla skleroza u mom slučaju dijagnoza, a ne bolest. Dobro sam, osjećam se dobro i ne sprječava me u svakodnevnom životu. Svejedno, ozbiljna dijagnoza stavi stvari u perspektivu, i preispitala sam puno toga, te micala iz života pomalo i ljude i situacije, koje sam smatrala nepotrebnima i štetnima. Postala sam oštrija u donošenju odluka i puno lakše izlazim iz nepotrebnih situacija koje jedu živce i energiju, ne treba mi to. Obično se zapitam treba li mi nešto, čemu posvećujem svoje vrijeme. Ako mi ne čini dobro, nema potrebe da tom nečemu posvećujem svoje vrijeme i pažnju.
Obično multiplu i ne spominjem, ljudi oko mene znaju da ju imam već dugo (13 godina), ali smatram da je potrebno pokazati da život može biti i lijep i produktivan i uspješan čak i s ozbiljnom dijagnozom, a često ljudi osjete bespomoćnost i kao da se sve opcije zatvaraju. Ne mora tako biti, a pogotovo sad kad nam je svima internet na vrhovima prstiju dok koristimo mobitel, jako puno ljudi s raznim dijagnozama radi i čudesne i obične stvari i žive život,
Tu su oko nas, često ni ne znate što sve ljudi imaju.
Jedna od tvojih poruka je: “Ne moram više ništa, ja sam se namorala.” Što se sve u tvom životu promijenilo kad si prestala živjeti po tuđim očekivanjima?
Ogroman osjećaj slobode. To je na dane zastrašujuće, sloboda uvijek donosi i odgovornost, ali kad sam se navikla na osjećaj, narasla su mi krila. Otkad imam svoju firmu, htjela- ne htjela usporedim se s drugima koji su u sličnoj životnoj situaciji. I količina posla, količina novaca, kako se reklamiraju, koliko često objavljuju postove…jako lako se čovjek dovede do toga da se stalno uspoređuje.
Često bih gledala što se sve prezentira kao nešto što se “mora”- ako želim biti čitana i imati followere i reklamirati se…i onda sam shvatila da ne moram. Moram naći svoj put, svoj ritam objavljivanja, nešto što će meni biti prihvatljivo. Otkako sam poduzetnica zapravo više preispitujem svaki korak, puno toga što sam prije izvršavala bez puno razmišljanja, sad pogledam da vidim mora li se zbilja tako. Ne kažem da druge prodajne vještine ne stvaraju uspjeh, ali želim da je moj put ono u čemu se prvenstveno ja osjećam ugodno dok radim.
Mnoge žene imaju snove, ali ih preplavi strah od neuspjeha. Što bi im poručila iz svog iskustva?
Snovi su super stvar, ali ja sam praktična žena. Snovi su potencijal, ako ne uložiš svoj trud i znanje, džaba snovi. Volim imati razrađene ideje, sa valjda svim mogućim opcijama što može poći po zlu 😀 ali tako mi je lakše. Pustim da izađu strahovi, uobličim ih u rečenice, i onda shvatim “aha, pa to nije toliko jako strašno. Izvedivo je.”
Što je najgore što se može desiti ako probaš ostvariti neku ideju, a da ne uspiješ? To da ne uspiješ. Ljudi, a pogotovo žene na našim prostorima su prečesto u strahu da neće uspjeti, da će im se okolina rugati, da neće imati doma podršku, pa tko bi htio to što oni misle raditi.. A zapravo ne znaš tko bi htio dok se ne pojaviš i ne ponudiš. Ljudi će uvijek pričati, ne može to biti razlog da ne probaš nešto o čemu stalno razmišljaš. I uvijek taj strah što ako ne uspiješ….a što ako uspiješ?
Kako je nastao brend Virtuoza i što on predstavlja?
Naučila sam na otvaranju svoje firme da pronaći dobro ime za firmu uopće nije lako.
Prvih par bude već zauzeto, Imala sam prvo ideju za neko drugo ime, i onda je ispalo da je zauzeto na hrvatskom jeziku, ali i na engleskom, latinskom, grčkom, talijanskom..dokle? Odlučila sam se za Virtuozu jer je kratko, pamtljivo i ima veze s virtualnom asistencijom. Trebalo mi je vremena da se naviknem na nju, ali sad smo srasle i paše mi Virtuoza.
Što točno radiš kao virtualna asistentica i online business manager? Koje zadatke preuzimaš i kako olakšavaš život svojim klijentima?
Ovisno o potrebama klijenta, vodim administrativni dio firme, dok u nekim slučajevima to postane opsežnije i zahtjevnije i bude menadžiranje dijela posla. Primjer jednostavnijih zadataka bio bi vođenje evidencije radnih sati, putnih naloga, materijalnih troškova, računa za mobitel. U slučaju da se treba ponekad fizički pojaviti kod klijenta, odrađujem nošenje/slanje bitnih dokumenata u neku instituciju. Sve te zadatke remote, to jest, od doma, te po dogovoru dođem do klijenta ako je potrebno.
S druge strane, vodim plaćanja svih računa, koordiniram sastavljanje ugovora za contructore tih klijenata, isplate plaća za njih, organiziram letove, smještaj i kupovinu karata za evente u skoro cijelom svijetu kamo zaposlenici putuju. Organiziram sastanke i vodim koordinaciju zaposlenika. Moj posao je omogućiti drugima da se bave svojim poslom, a ne administracijom. S vremenom to obično naraste na više posla za mene.
Uz sve navedeno što radim za firme, radim kao virtualna asistentica osobama kojima treba pomoć u administriranju zadataka u privatnom životu i/ili njihovom domaćinstvu.
Nekad je to plaćanje računa, nekad je bukiranje termina kod vulkanizera i zubara, a nekad dogovaranje prijevoda za privatne dokumente. Sviđa mi se jer tako imam ravnotežu između većinski online posla, i toga da ipak idem “među ljude”.
Radila si u velikim internacionalnim kompanijama. Koje si lekcije ponijela iz tog korporativnog svijeta u svoje današnje poslovanje?
Rekla bih da je najvažnije to životno i radno iskustvo koje se stekne. Životno, jer i izvan posla naučiš prepoznavati određene tipove ljudi, koji na poslovima uvijek budu na određenim pozicijama, ili streme ka tome. Nije to čak ni kategorija dobro/loše, to je više zbog vlastite reakcije na nečije riječi ili ponašanje, znaš kako će se zapleti (i raspleti) događati.
Radni dio iskustva je poznavanje vokabulara i na engleskom i na hrvatskom, poznavanje određenih pojmova i protokola. Kad pokrećeš svoj posao nakon što si radila već negdje, mislim da ćeš lakše prepoznati drvo u šumi informacija, a isto tako, poslovna komunikacija bit će ti poznata i neće biti teško odrađivati sve preko maila, Teamsa, Discorda, Zooma ili Google callova.
Danas surađuješ s klijentima na dva kontinenta. Kako izgleda tvoj prosječan radni dan i što najviše voliš u svom poslu?
Blagoslov modernog posla je da zbilja ne moraš tražiti posao i klijente isključivo u svom “selu”.
Klijenti za koje radim su dugoročni, prilagođavam se njihovim vremenskim zonama da se djelomično preklopimo i dogovorimo najbitnije stvari dok smo svi budni i online.
Moj radni dan započinje dosta rano, oko 6, i do 12:00 h ću napraviti i poslove nevezane za posao, i zadatke vezane za posao, ali i za firmu- društvene mreže, čitanje, praćenje, planiranje, strategija. Kasnije popodne nastavljam i radim do navečer. Imam dovoljno vremena za sebe, i trudim se raditi na tečajevima koje sam uzela. Upravo sada završavam veliki Meta tečaj (Social Media Marketing).
Dobra strana mog posla je mogućnost učenja novih znanja i alata. Ima toliko puno novih stvari oko nas.
Moj posao nosi i posao vikendom ponekad, ili kasnije navečer kad je neka hitna situacija, i lovim se s klijentima preko svih društvenih platformi, poziva, WhatsAppa, kako im paše. Svi znamo i poštujemo tuđe slobodno vrijeme, ali isto bude situacija kad se posao treba odraditi i u nedjelju. Ja sam za to da se uvijek spomenu i manje zabavne strane, kad se priča o poslu. Bitno je reći da je meni to ok, omjer takvih situacija ide meni u korist.
Što najviše volim? Znaš onaj osjećaj kad si “on top of things”? Kad sve ishendlaš i nema krize, sve napraviš da si i sretna i ponosna? E, to mi je super.
Što te svaki dan motivira da nastaviš graditi svoju priču, unatoč izazovima koje donosi i život i poduzetništvo?
Ima dana kad mi baš ništa ne ide od ruke, ili kad se ne mogu natjerati napraviti sve što sam planirala. Pokušavam na takve dane napraviti barem nešto od planiranog. Sve se to zbraja, trud i disciplina i rad na više polja. Nekad sam puna elana, nekad samo odrađujem, ali imam viziju sebe koja mi se sviđa, i idem prema tome i malim, i većim koracima.
I za kraj – koji bi bio tvoj najvažniji savjet ženi koja stoji na rubu odluke da pokrene svoj biznis, ali se još uvijek dvoumi?
Razmisli jesu li razlozi da ne pokreneš posao stvarni, ili su to strahovi i utjecaj okoline. Ako postoje stvarni razlozi, poradi na njima i kad bude povoljna situacija kreni. Ako trebaš podršku i razumijevanje drugih žena, ova grupa je odlično mjesto za to. Pitaj što ne razumiješ, pitaj što te zanima. Možda lakše doneseš odluku.
A gdje te mogu pronaći osobe zainteresirane za tvoje usluge?
Na društvenim mrežama sam ovdje:
LinkedIn: https://www.linkedin.com/in/dubravka-star%C4%8Devi%C4%87-31b444b/ Facebook: https://www.facebook.com/profile.php?id=61552300156511 Instagram: https://www.instagram.com/virtuoza.va/?hl=en A možete mi se javiti i na: dubravka.starcevic@virtuoza.eu
