U zadnje vrijeme često primjećujem nervozu oko sebe. Ljudi su napeti, lako planu, kao da im sve smeta. Privatne frustracije izlaze na krivim mjestima i u krivo vrijeme.
I najčešće to nema nikakve veze s vanjskim okolnostima u kojima se nalaze.
Već, ima veze s energijom koja se nakupila u njima, a nema kamo izaći.
To je kao kad pojedeš obrok koji ti zapravo ne prija. Nisi gladna, ali nisi ni zadovoljna. Želudac ti je pun, ali nisi zadovoljila sve osjete okusa, pa kao da nešto nedostaje. I onda posegneš za još nečim, nečim slanim, pa nečim slatkim… Ne zato što ti treba hrana, već zato što nisi nahranila ono što je trebalo biti nahranjeno.
Slično se događa i na dubljoj razini. Kada u nama postoji neiskorištena snaga, kreativna energija ili ideja koja čeka da se rodi, a mi je ne živimo — ta ista energija počne se okretati prema unutra i počinje bubnjati unutar njašeg tijela, te se najčešće ta ista bujica energije oslobodi na krivom mjestu, sa krivim ljudima i na krivi način.
Jer energija mora teći.
Ako ne teče kroz stvaranje, počet će teći kroz konflikt. Jer, tijelo traži akciju. Traži adrenalin. A, konflikt je uvijek dostupan izvor adrenalina.
Zato vjerujem da je osobni projekt važan za svaku od nas.
Ne zato da bi bila produktivna, zaradila ili nekoga impreisonirala.
Već zato da ima prostor za kanaliziranje i konstruktivno usmjeravanje svoje energije. To nam daje osjećaj zadovoljstva, svrhe, ispunjenosti i daje nam pokretačku snagu za svakodnevni život. Jer, onoliko energije koliko uložimo u naš projekat će nam se i vratiti.
To ne mora biti privatni biznis. Može biti učenje jezika. Rad na tijelu. Pisanje. Uređenje doma. Dubinska duhovna praksa. Može biti i nešto potpuno jednostavno — ali mora biti tvoje.
Bitno je da postoji kretanje.
Jer stagnacija ne znači mirovanje. Ona znači da se energija gomila bez smjera. Stagnacija je nemoguća u prirodi koje smo i mi dio. Sve se razvija, raste, cvate i umire da bi se ponovno rodilo.
Čak i kada živimo svoju svrhu.
Čak i kada imamo posao koji volimo.
Rast ne prestaje. Energija ne prestaje. Uvijek postoji sljedeća razina izražavanja i slijedeća stepenica usavršavanja.
Možda je zato mudrije svjesno izabrati svoj projekt, nego čekati da nam život sam stvori okolnosti koje će nas natjerati na promjenu.
Ako se trenutno osjećaš nemirno, možda problem nije u ljudima oko tebe. Možda nije ni u poslu.
Možda samo postoji dio tebe koji želi stvarati, koji se želi ostvariti, a još nije dobio prostor.
Nije pitanje imamo li energije, već kamo je usmjeravamo.
A kada je svjesno usmjerimo, ona postaje stvaranje.
Kada je zatomljujemo, ona postaje frustracija.
I možda je baš sada vrijeme da izabereš.
Što ćeš graditi?
