Toksična produktivnost: Onaj osjećaj da nikad nije dovoljno dobro 😲

by Nataša Uzelac
37 views

U svijetu u kojem su ljudi opsjednuti to-do listama, osobnim brendiranjem i aplikacijama za brojanje koraka, biti produktivan više nije samo poželjna osobina, već novo mjerilo osobne vrijednosti. Produktivnost je postala dokaz karaktera, snage, pa čak i morala. Kao da vrijediš više kad si umorna, iscrpljena i s tri aplikacije za praćenje ciljeva.

Moram priznati da je i meni produktivnost dugo bila štit – čak sam bila pomalo ponosna na svoje burnout-e. Vjerovala sam da ću, ako dovoljno radim, planiram, označavam kvačice i izvodim sve moguće rituale samorazvoja, postati mirnija, stabilnija i sretnija. Pročitala sam više od 50 knjiga o učinkovitosti, navikama, organizaciji i mentalnom fokusu. Naišla sam i na one koje me pozivaju da se priključim 5 a.m. klubu, preporučuju 40-minutne jutarnje meditacije i nude pakete pozitivne psihologije uz koje bi, po mogućnosti, trebala razgovarati sa svojom najboljom verzijom u ogledalu.

Sve su to, ruku na srce, gluposti koje pod krinkom „rasta“ zapravo sabotiraju cijelo društvo – a posebno žene. Gurnu nas u suludu igru dokazivanja i smirivanja, pa tako naš simpatički i parasimpatički živčani sustav stalno šizi. S jedne strane dižemo si adrenalin kako bismo sve izdržale, s druge strane pokušavamo ga spustiti jer ipak slutimo da nas taj tempo dugoročno izjeda.

U toj utrci za „najboljom verzijom sebe“ često zaboravimo tko smo i tako počne raspad. Prvo tihi, pa kasnije glasni, a iza njega dolaze sram i krivnja. Osjećamo da nismo dovoljno dobre i da smo podbacile jer nismo ostvarile sve ciljeve. U stvarnosti nismo podbacile već su podbacila naša nerealna očekivanja

Nismo svi u istoj startnoj poziciji

Savjeti iz knjiga postaju opasni kad ih ljudi shvate doslovno. Kad se pokušavamo mjeriti prema idealnim uvjetima koje rijetko tko zaista ima. Moja stvarnost izgleda tako da pokušavam pomoći djeci s domaćom zadaćom, ispratiti ih na sve aktivnosti, skuhati nešto što nije iz vrećice, ali… realno, ponekad ubacim smrznutu pizzu u pećnicu jer mi je to jedina preostala energija tog dana. Naučila sam prihvatiti taj dio sebe bez da me pojede krivnja zbog toga.

Sram i krivnja ne pomažu nikome – ni meni, ni djeci. Samo nas mogu dovesti do krajnosti: permisivnog roditeljstva, gubitka autoriteta i odustajanja od sebe.

Prije produktivnosti – regulacija emocija i realni ciljevi

Ne možeš biti produktivna ako si emocionalno iscrpljena, ako te stalno prate osjećaji stresa, napetosti ili preopterećenosti. Teško je održavati fokus i motivaciju kad u sebi nosiš tihi kaos, a istovremeno pokušavaš sve držati pod kontrolom.

Zato produktivnosti treba prethoditi nešto dublje: emocionalna regulacija i realno postavljeni ciljevi. Ciljevi koji su previsoki često nas dovedu do iscrpljenosti, a preniski ne potiču razvoj ni zadovoljstvo. Pronaći pravu mjeru nije lako jer je to proces učenja, usklađivanja i prilagodbe.

Svoje emocije zato zapisujem u dnevnik jer mi pisanje pomaže da izbacim ono što mi se mota po glavi. Kad misli postanu vidljive tada ih je lakše prepoznati. Tek tada sam shvatila koliko često razmišljam u obrascima koji me sabotiraju – pretjerujem, sumnjam i katastrofiziram.

Toksična produktivnost počinje kad…

– više ne znaš stati
– ne znaš uživati bez osjećaja krivnje
– misliš da vrijediš samo ako nešto proizvodiš
– sjedenje na kauču doživljavaš kao promašaj dana

Moj recept produktivnosti:

– radi u skladu sa svojim resursima – financijskim, emocionalnim i energetskim
– odmor nije luksuz već gorivo
– ponekad je uspjeh samo: preživjeti dan
– savršene rutine ne postoje – vjeruj mi, probala sam sve, postoji samo ono što funkcionira za tebe
– bit će dana kad nećeš napraviti ama baš ništa i nemoj se zbog toga kriviti. Samo si čovjekica 😁

Za kraj, dopusti da budem potpuno iskrena – jedan mjesec nisam uspjela napisati članak za BYOB. Imala sam previše posla, kaos s upisom djeteta u srednju školu i jednostavno nije bilo prostora. No, svijet nije stao. Nisam ni ja.

Trenutno lupkam po tipkovnici i jedem masni burek iako sam „na dijeti“ te pišem članak u zadnji čas. Nemam grižnju savjesti. Radim najbolje što mogu. To je dovoljno.😉

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More