Dijana Horvatić: Rješenje ne živi na istoj adresi na kojoj živi problem

by Vaše Priče
13 views

Pozdrav svim čitateljicama!

Moje ime je Dijana Horvatić. Godine učenja i istraživanja oblikovale su moj holistički integrativni pristup radu.

U svom radu koristim transpersonalnu hipnoterapiju, regresivnu terapiju, rad s dušom, živčanim sustavom i somatski rad. Radim s ljudima, ali i sa životinjama.

Nikada nisam vjerovala da jedan pristup može ponuditi odgovore na sve. Još sam od malih nogu osjećala da je život namijenjen tome da ga živimo jednostavno i zadovoljno, ali ono čemu sam svjedočila u svakodnevnom životu nije uvijek odražavalo taj osjećaj. Tako sam krenula na put istraživanja.

Oduvijek sam imala potrebu promišljati i propitivati ono što se često uzimalo zdravo za gotovo. Slušala sam svoje srce, vjerovala u mogućnosti koje drugi možda nisu vidjeli i istovremeno pokušavala razumjeti život kroz logičan um.

Moj put nije bio pravocrtan. Padala sam, dizala se i počinjala ispočetka, a sve što sam putem učila postupno je oblikovalo moj današnji rad i autorski koncept HARMONIA.

Osnivačica sam udruge Pravo ja, članica International Association of Counselors and Therapists (IACT) i trenutačno sam u procesu certifikacije pri Michael Newton Institutu za Life Between Lives (LBL). Vjerujem u cjeloživotno učenje i u to da uvijek postoji prostor za nova znanja, iskustva i osobni razvoj.

Kažete da je vaš profesionalni put započeo prije 15 godina aromaterapijskim masažama. Sjećate li se što vas je tada privuklo radu s ljudima i istraživanju povezanosti tijela, emocija i unutarnjeg svijeta?

    Moj put prema holističkom radu započeo je zapravo kroz vlastito iskustvo. Kao dijete imala sam kronične upale mokraćnog mjehura i sinusa, a kasnije i ozbiljne probleme s išijasom. Budući da nisam pronalazila olakšanje kakvo sam tražila, počela sam istraživati drugačije pristupe. Prije dvadesetak godina, kao klijentica, otkrila sam aromaterapijske masaže, nakon kojih su se moji simptomi postupno počeli povlačiti.

    To je probudilo moju znatiželju i otvorilo vrata svijetu koji me sve više privlačio. Otprilike pet godina kasnije odlučila sam i sama krenuti tim putem te se počela educirati za aromaterapeutkinju. Jedna edukacija vodila je drugoj, a svako novo iskustvo otvaralo mi je prostor za daljnje istraživanje.

    Privlačilo me razumijevanje čovjeka kao cjeline i spoznaja da tijelo, emocije i naš unutarnji svijet nisu odvojeni, već međusobno povezani. Željela sam istražiti što se sve krije iza onoga što osjećamo i kako možemo ponovno uspostaviti ravnotežu. Tako je moje osobno iskustvo, koje je započelo u ulozi klijentice, postupno preraslo u profesionalni put obilježen učenjem, istraživanjem i željom za dubljim razumijevanjem čovjeka.

    Vaš se profesionalni put tijekom godina razvijao kroz različite edukacije i pristupe – od shiatsua i tradicionalne kineske medicine do hipnoterapije i transpersonalnog rada. Što vas je potaknulo da nastavite istraživati i povezivati toliko različitih područja?

      Opet je sve počelo iz osobnog iskustva. Nakon niza neuspješnih pokušaja da riješim jednu životnu situaciju koja je zauvijek promijenila moj život, počela sam dublje propitivati život, svoja uvjerenja i načine na koje razumijemo vlastita iskustva.

      Hipnoterapija je u moj život ušla prva, ali tada još nisam imala kapaciteta za taj rad niti sam bila spremna za ono što mi je mogao otvoriti. U tom je razdoblju u moj život ušetala jedna bijela, čupava zlatna retriverica. Životinje su oduvijek bile uz mene. Uz njih sam osjećala sigurnost i povjerenje u život, a njezino zdravstveno stanje potaknulo me da još intenzivnije istražujem i tražim načine kako joj pomoći.

      Tako su se mojim putem paralelno ispreplitali rad s ljudima i rad sa životinjama. Konji i shiatsu oduvijek su moje velike strasti, a upravo su mi ti pravci donijeli čvrstu bazu znanja i razumijevanja koju prije nisam imala. Budući da nisam imala priliku nakon srednje škole upisati fakultet, edukacije i praktično iskustvo postali su moj način učenja, istraživanja i postupnog građenja vlastitog pristupa.

      Kroz rad s ljudima i masaže počela sam uviđati da naše poteškoće ne počinju uvijek na fizičkoj razini. Tijelo je za mene postalo svojevrstan kompas koji nas vodi prema dubljim spoznajama, uvidima i razumijevanju onoga što se nalazi ispod površine. Svako novo iskustvo otvaralo mi je vrata prema drugom području i donosilo nova pitanja. Nisam željela ostati ograničena samo na ono što već poznajem, nego nastaviti istraživati i povezivati različite pristupe kako bih čovjeku, ali i životinji, mogla pristupiti cjelovitije.

      Danas razvijate vlastiti autorski koncept HARMONIA. Kako biste ga približili nekome tko se prvi put susreće s vašim radom? Što osoba može očekivati kada vam dođe na individualni rad?

        Danas razvijam vlastiti autorski koncept HARMONIA, koji objedinjuje različite pristupe radu s čovjekom kao cjelinom. Vjerujem da ljude ne trebamo popravljati jer ispod naših iskustava, uvjerenja i obrambenih obrazaca postoji naša cjelovitost.

        Kada mi osoba prvi put dođe na individualni rad, najprije je saslušam, bez donošenja zaključaka i pretpostavki. Zatim joj svojim riječima prenesem kako sam razumjela ono što mi je ispričala. Ako nešto nisam dobro razumjela, to je prilika da me ispravi i zauzme se za sebe. Važno mi je da se osoba osjeća saslušano i da njezino iskustvo bude poštovano.

        Moj je rad usmjeren na osobu. Poštujem svačiji tempo i ritam te se susrećem s njom upravo ondje gdje se u tom trenutku nalazi. Na temelju njezinih potreba zajedno dogovaramo plan i dinamiku našeg rada.

        Vjerujem da odgovori koje tražimo već postoje u nama. Moja uloga nije da nekome kažem što treba učiniti ili što njegovo iskustvo znači, nego da budem vodič na putu prema vlastitim spoznajama, resursima i odgovorima.

        U svojoj priči spominjete traumatično iskustvo krađe identiteta i kredita koje je snažno utjecalo na vaš život. Koliko je to iskustvo promijenilo vaš osjećaj sigurnosti, povjerenje u ljude i pogled na vlastiti život?

          Ovo iskustvo u potpunosti je promijenilo moj osjećaj sigurnosti, povjerenje u ljude i pogled na vlastiti život. Istovremeno, pokazalo mi je da je ono što se dogodilo izvana otvorilo mnogo dublje rane i suočilo me s iskustvima koja su bila mnogo prije samog događaja.

          Izgubila sam doslovno tlo pod nogama. Bila sam optužena za nešto što nisam učinila, a ono što me posebno pogodilo bilo je to što mi čak ni najbliža obitelj nije vjerovala kada sam govorila da nemam nikakve veze s tim. Kada izgubite povjerenje ljudi koji bi vam trebali biti najveća podrška, poljulja se i povjerenje u vlastitu sigurnost, odnose i život općenito.

          Prvih nekoliko godina bila sam u takvom stanju da sam samo željela pobjeći s ove Zemaljske kugle. Bilo je to razdoblje u kojem se moj dotadašnji svijet potpuno urušio i u kojem sam se morala suočiti s pitanjima na koja nisam imala odgovore.

          Spominjete zanimljivu perspektivu promatranja života kroz iskustva duše. Kako ste došli do takvog načina razmišljanja i kako danas gledate na odnos između osobne odgovornosti, životnih okolnosti i duhovnog razumijevanja onoga što nam se događa?

            Upravo zbog traumatičnih iskustava koja su se nizala jedno za drugim, a na koja nisam uspijevala pronaći odgovore svojim svjesnim umom, počela sam se pitati zašto živim život kakav živim. Koji je dio mene odabrao takav put? Postoji li nešto što trebam razumjeti ili naučiti iz svega što mi se događa?

            Tražila sam pomoć i kroz razgovorne terapije, ali ništa se nije mijenjalo, a ja sam se osjećala sve lošije. I dalje sam osjećala da mora postojati nešto što još nisam uspjela dosegnuti i razumjeti. Budući da izvana više nisam pronalazila odgovore koji bi mi pomogli razumjeti vlastito iskustvo, shvatila sam da mogu nastaviti jedino tako da idem dan po dan, osluškujem svoje tijelo i dušu te postupno upoznajem vlastite rane.

            Sjećam se da sam tada došla do spoznaje koja mi je ostala važna: rješenje ne živi na istoj adresi na kojoj živi problem.

            Prekretnica u mom životu bio je susret s transpersonalnim radom. Transpersonalni pristup polazi od toga da smo mnogo više od svojih misli, emocija, uvjerenja i osobnih životnih iskustava. Otvara prostor za istraživanje dubljih razina svijesti i unutarnjeg iskustva, onoga što ne možemo uvijek dosegnuti isključivo logičkim razmišljanjem. Kroz hipnoterapiju i transpersonalni rad počela sam otkrivati sasvim novu perspektivu vlastitog postojanja. Upravo tada počeli su se raspetljavati neki od najvećih životnih čvorova s kojima sam se godinama borila. Po prvi put nisam pokušavala sve razumjeti i riješiti na razini svjesnog uma, nego sam dopustila sebi da kroz vlastito iskustvo dođem do uvida koji su mi dotad bili nedostupni. To je bitno promijenilo moj odnos prema sebi, životu i svemu što mi se događalo.

            S vremenom sam počela drugačije gledati i na osobnu odgovornost. Ne vjerujem da smo odgovorni za sve što nam se u životu događa, ali vjerujem da imamo mogućnost istražiti kako nas ta iskustva oblikuju i što iz njih možemo ponijeti dalje. Životne okolnosti ne možemo uvijek birati, ali možemo postupno mijenjati svoj odnos prema njima.

            Za mene duhovno razumijevanje ne znači tražiti krivca za ono što nam se dogodilo niti vjerovati da smo sve sami odabrali. Ono mi pruža širu perspektivu iz koje mogu promatrati vlastita iskustva, pronaći vlastiti smisao i nastaviti živjeti. Ne moramo odmah razumjeti zašto se nešto dogodilo. Ponekad je dovoljno prihvatiti da trenutačno nemamo odgovor i dopustiti sebi da ga, kroz vlastito iskustvo, s vremenom pronađemo.

            Često smo skloni sebe definirati kroz ono što nam se dogodilo, naše probleme, strahove ili ograničenja. Vi ističete da je čovjek mnogo više od svojih iskustava. Kako možemo početi prepoznavati vlastite unutarnje resurse i potencijale, osobito kada smo u teškom životnom razdoblju?

              Za početak, možemo naučiti osluškivati svoje misli, emocije i tjelesne senzacije, bez potrebe da ih odmah mijenjamo ili tražimo objašnjenja za njih. Važno je ponovno uspostaviti kontakt sa sobom i početi prepoznavati što nam naše tijelo i unutarnji svijet poručuju.

              Naš organizam neprestano reagira na okolinu i procjenjuje osjećamo li se sigurno ili ugroženo. Autonomni živčani sustav pritom ima važnu ulogu. Simpatički sustav aktivira organizam i priprema nas za reakcije borbe ili bijega (fight or flight), dok parasimpatički sustav sudjeluje u procesima odmora, oporavka i obnove. Kada se osjećamo ugroženo ili preplavljeno, mogu se javiti i druge obrambene reakcije, poput ukočenosti i povlačenja (freeze) ili pretjeranog prilagođavanja drugima kako bismo izbjegli sukob (fawn).

              Kada počnemo prepoznavati vlastite reakcije, možemo bolje razumjeti što nam se događa i što nam je u određenom trenutku potrebno. Regulacija živčanog sustava ne znači potiskivanje emocija ili pokušaj da uvijek budemo mirni, nego postupno razvijanje sposobnosti da prepoznamo svoje stanje i pronađemo načine povratka u osjećaj sigurnosti i ravnoteže.

              Svakodnevno se možemo povezivati sa svojim tijelom kroz dah, lagana istezanja, svjesno kretanje i jednostavne somatske vježbe. Prvo što smo učinili kada smo se rodili bio je udah, a posljednje što ćemo učiniti prije nego što napustimo tijelo bit će izdah. Dah je uvijek s nama. Kada mu svjesno posvetimo pažnju, možemo se lakše vratiti u sadašnji trenutak, osjetiti svoje tijelo i ponovno uspostaviti osjećaj prisutnosti.

              Vjerujem da upravo kroz takve male, svakodnevne korake možemo početi otkrivati vlastite unutarnje resurse. Ne moramo odmah imati sve odgovore niti znati kamo nas put vodi. Dovoljno je početi slušati sebe i postupno stvarati prostor u kojem možemo ponovno osjetiti vlastitu snagu, potencijale i cjelovitost, koji nisu nestali čak ni onda kada ih zbog životnih okolnosti više ne prepoznajemo.

              Trenutačno ste u procesu certifikacije pri Michael Newton Institutu za Life Between Lives (LBL). Što vas je privuklo upravo tom području i što vas je dosadašnje učenje naučilo o ljudskoj svijesti, životu i unutarnjem iskustvu?

                S radom Michaela Newtona prvi sam se put susrela nakon rastave svojih roditelja, u razdoblju kada je preminuo meni blizak član obitelji. Taj je događaj ostavio dubok trag u meni i otvorio pitanja o životu, smrti i onome što nadilazi naše fizičko postojanje.

                Nakon sprovoda prišla mi je jedna osoba i rekla: „Naše duše su se davno već dogovorile za ovaj događaj. Oni koji odlaze, ali i mi koji ostajemo, učimo iz toga.” Te su mi riječi ostale duboko urezane u sjećanje. Otvorile su mi perspektivu prema kojoj u svijetu duša nema pogrešaka ni krivnje, već iskustava iz kojih učimo.

                Danas sam u procesu certifikacije pri Michael Newton Institutu za Life Between Lives (LBL), a u radu s klijentima iznova osjećam koliko sam blagoslovljena što se bavim ovim pozivom. Kada osoba tijekom iskustvenog rada dođe u kontakt sa svojim duhovnim vodičem, skupinom duša ili Vijećem mudraca te doživi osjećaj da je mnogo više od svojega fizičkog tijela, to za nju može biti duboko transformativno iskustvo.

                I sama sam tijekom svoje prve LBL sesije imala iskustvo odlaska u život između života. U tom stanju proširene svijesti doživjela sam svoje prošle i paralelne živote. To je iskustvo promijenilo moj pogled na ono što smatramo mogućim i produbilo moje uvjerenje da su granice našeg razumijevanja mnogo šire nego što često pretpostavljamo. Shvatila sam da ono što naš svjesni um smatra nemogućim ne mora nužno biti granica našeg unutarnjeg iskustva.

                Upravo me to područje nastavlja fascinirati: mogućnost da kroz iskustvo, a ne samo kroz intelektualno razumijevanje, dođemo do spoznaja koje mijenjaju naš odnos prema sebi, životu i vlastitom postojanju.

                Vaš poduzetnički put nije bio unaprijed zacrtan. Krenuli ste gotovo od nule, učili, istraživali i postupno gradili vlastiti koncept. Koji su vam bili najveći izazovi u izgradnji vlastite prakse i što biste danas savjetovali ženi koja želi pokrenuti posao u području osobnog razvoja i rada s ljudima?

                  Moj poduzetnički put bio je sve samo ne unaprijed zacrtan. Dugo su me kočila vlastita uvjerenja jer sam vjerovala da su za pokretanje posla i uspjeh u ovom području nužni fakultet i akademsko obrazovanje, koje nisam imala. Međutim, kako sam počela sve više raditi, osobito s ljudima iz različitih dijelova svijeta, život mi je iznova pokazivao da me to uvjerenje zapravo ograničava.

                  Danas, iz ove perspektive, rekla bih da su moji najveći izazovi bili upravo moja vlastita uvjerenja i način na koji sam promatrala sebe i svoje mogućnosti. 

                  S vremenom sam učila kako govoriti o svom radu, kako stati iza onoga što radim i kako pronaći ljude kojima je upravo takav pristup blizak.

                  Kao što u prirodi postoje ciklusi, tako i mi prolazimo kroz različite razvojne faze. S vremenom sam naučila da ne moramo sve znati na početku niti imati unaprijed zacrtan put. Važno je nastaviti učiti, razvijati se i biti spremna preispitivati vlastita uvjerenja.

                  Ženi koja danas želi pokrenuti vlastiti posao u području osobnog razvoja i rada s ljudima savjetovala bih da ne čeka trenutak u kojem će se osjećati potpuno spremnom. Neka krene s onim što ima, nastavi učiti i dopusti sebi da raste kroz iskustvo. Pritom je važno ostati vjerna sebi, svom načinu rada i vrijednostima koje želi živjeti kroz svoj posao.

                  Radite u području u kojem su povjerenje, osobna iskustva i osjećaj sigurnosti posebno važni. Kako gradite odnos s osobama koje vam dolaze i gdje za vas završava uloga terapeuta, a počinje odgovornost same osobe za vlastiti proces?

                    Sigurnost i povjerenje temelj su mog rada. Najvažnije mi je da osoba osjeti da ima siguran prostor u kojem može istraživati vlastita iskustva i prepustiti se procesu.

                    Tijekom susreta pažljivo pratim osobu i njezine reakcije te postavljam otvorena pitanja koja joj omogućuju da istražuje vlastito unutarnje iskustvo, bez nametanja odgovora ili zaključaka. Moja je uloga voditi je kroz proces, poštujući njezin tempo i ostavljajući joj prostor da sama dođe do vlastitih spoznaja.

                    Iako se tijekom rada mnogo toga može osvijestiti i integrirati, za neke je procese potrebno vrijeme. Upravo tu dolazi do izražaja odgovornost same osobe: kako će nastaviti podržavati sebe nakon susreta, dati si prostor za integraciju i primijeniti ono što je kroz proces otkrila. Moj je posao pružiti podršku i vodstvo, ali osoba je ta koja nastavlja živjeti svoj život i graditi odnos sa sobom i nakon završetka našeg rada.

                    Kada biste mogli izdvojiti jednu poruku koju biste željeli da svaka žena ponese nakon susreta s vašim radom, koja bi to bila?

                      Poruka koju bih voljela da svaka žena ponese sa sobom jest da nemoguće ne postoji. Svaka od nas je jedinstvena i posebna na svoj način. U sebi nosimo talente, vještine i vrijednosti koje možemo istraživati, razvijati i graditi tijekom cijelog života.

                      Naša prošlost ne mora nas obilježiti niti određivati našu budućnost. Ona može postati vjetar u leđa, iskustvo iz kojeg učimo i na kojem gradimo nešto novo.

                      U redu je zastati, dati si predah i ponovno krenuti kada osjetimo da smo spremne. Ne moramo uvijek biti snažne, imati sve odgovore ili znati svaki sljedeći korak. Važno je znati da uvijek imamo pravo izbora i mogućnost odabrati kako ćemo nastaviti svoj put.

                      Za kraj, gdje danas vidite HARMONIA-u? Koji su vaši planovi, želje i područja koja biste voljeli dodatno istraživati i razvijati u budućnosti?

                        HARMONIA-u u budućnosti vidim kao prostor koji će povezivati ljude, znanje i različite pristupe osobnom rastu i razvoju. Voljela bih se povezati s ljudima koji su spremni otvoreno dijeliti svoja znanja i iskustva te surađivati s ciljem dobrobiti klijenata.

                        Jedna od mojih velikih želja jest da se udruga razvija i da zajedno s ljudima koji dijele istu strast izgradimo centar za osobni rast i razvoj u kojem će važnu ulogu imati i životinje, prvenstveno konji. Želim stvoriti mjesto na kojem ćemo kroz povezivanje s prirodom i životinjama te različite iskustvene pristupe ljudima pružiti priliku za nova otkrića, osobni rast i dublje povezivanje sa sobom.

                        Vjerujem da se najveće mogućnosti otvaraju kada ljudi sličnih vrijednosti udruže svoje znanje, iskustvo i viziju. 

                        HARMONIA je moj autorski koncept, ali voljela bih da s vremenom postane i prostor zajedničkog stvaranja, suradnje i razvoja.

                        A gdje vas mogu pronaći osobe zainteresirane za vaše usluge? 

                          Osobe zainteresirane za moj rad i usluge mogu me pronaći na sljedećim kanalima:

                          Facebook: HARMONIA Dijana Horvatić
                          Instagram: @harmonia.hr
                          Web-stranica: www.udruga-pravoja.hr
                          E-mail: dijana.horvatic2@gmail.com
                          Telefon: 098 193 3353

                          Veselim se novim susretima, povezivanjima i zajedničkim putovanjima prema osobnom rastu i razvoju.

                          You may also like

                          This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More