ana sedak

Ana Sedak: Ako ne probamo ne znamo što možemo

by Vaše Priče
2K views

Možeš li nam se za početak predstaviti?

Moje ime je Ana Sedak i pomažem ljudima koji su izašli iz komune da lakše prebrode put iz komune u vanjski svijet, te da lakše izgrade zdravi odnos sa sobom i drugima. S obzirom da sam 11 godina radila kao odgajateljica radim i sa djecom, pomažem im da se lakše izražavaju, da nauče prepoznavati svoje emocije, te da se lakše nose sa svakodnevnicama koje su pred njima.

Certificirani sam savjetodavni terapeut psihoterapije pokretom i plesom. Praktičar sam Terapije igrom. Bazično sam odgajateljica djece predškolske dobi. Trenutno sam u procesu otvaranja obrta.

U poduzetništvo ulazim jer se nisam osjećala dobro u sustavu, osjećala sam da mogu više djelovati kada krenem samostalno raditi. Stoga sam prije dva mjeseca dala otkaz i krećem samostalno raditi.

Kako si se odlučila postati psihoterapeutkinja pokretom i plesom ?

Oduvijek sam voljela plesati i pomagati ljudima, no prvo je trebala pomoć meni. Prije šest godina sam se rastala i taj brak me naveo da potražim promjenu, stoga sam jedan dan došla kući s posla i pronašla edukaciju psihoterapije pokretom i plesom i tu je sve počelo.

Većina ljudi misli da je to ples, pa ih često naziv psihoterapija pokretom i plesom odbija, no psihoterapija je sve samo ne ples. Psihoterapija pokretom i plesom kroz pokret prepoznaje emocije i težinu koju nosimo, na kreativan način oslobađamo traume i tjeskobu, jer su tijelo i um nerazdvojivi, i to je ono što je mene privuklo. 

Što te tijekom rada s djecom u vrtiću potaknulo da tražiš novi pristup ?

Sustav, sve je više djece u grupama, kao i djece s teškoćama. Imala sam osjećaj da su djeca izgubljena i da im treba ohrabrenje. S obzirom da edukacija psihoterapije pokretom i plesom traje četiri godine, imala sam dovoljno vremena istražiti što djeci najbolje odgovara i kako da im pristupam. Primjetila sam kako im kroz igre i kreativan pristup pomažem. Počeli su se otvarati i lakše izgovarati stvari koje im smetaju, učili su kako se lakše nositi sa svakodnevnicama, te bez etiketiranja prihvaćati djecu s teškoćama.

Želja mi je educirati stručnjake u odgoju i obrazovanju o psihoterpiji pokretom i plesom kako bi mogli primjenjivati tehnike u radu s djecom.

U radu s djecom sam se jednostavno gušila, to nije bilo to, oni imaju sve više potreba, dolaze djeca s poteškoćama, a grupe su velike, i želja mi je bila u radu kao odgajateljica da mogu barem nekim sitnim koracima nešto učiniti da djeci bude bolje i zanimljivije, no sustav je sustav i ne sviđa mi se.

Spomenula si da terapiju radiš s djecom i ovisnicima, koje su sličnosti koje si primjetila iz ta dva područja?

Tako je, u mojoj glavi to ide ovako. Kada smo bili mali i stalno su nas kudili ili nam nisu znali postavljati granice, postali smo nesigurni, još ako se u djetinjstvu pojavila neka trauma koju s roditeljima nismo mogli razraditi ili su nam roditelji ti koji su nam nanjeli traumu,te tako lako odemo u ovisnost, ako nemamo dovoljno kapaciteta za prelaženje trauma i nesigurnosti.

Ovisnost je privremeni bijeg od djetinjstva i obitelji, zataškavanje svega što nam se dogđalao i privremeno smo mirni, jer smo uspavani i u nekom drugom svijetu koji nam se čini siguran kad smo u ovisnosti.

Stoga bih ja voljela biti ta koja će djeci moći osigurati njihov siguran prostor u odrastanju, te da im privremeni bijeg od stvarnosti neće biti dio života.

Ovisnike tako vidim kao tu malu djecu kojima želim pružiti ljubav i da pokušaj sada kada su odrasli napraviti svoj siguran prostor i da mirno i ponosno hodaju svijetom jer su živi.

Što te motiviralo da otvoriš svoj vlastiti obrt?

Oduvijek sam sanjala da ću bit vlasnica svog obrta, no nisam bila dovoljno hrabra, jer mislim da treba hrabrosti odvažiti se na takav korak. „ Sva sreća da nikad nisam bila stalno zaposlena“ , pa mi to olakšava stvar za ovaj korak.

Nemam što izgubiti nego samo dobiti. Nisam bila sretna u vrtiću u kojem sam dala otkaz. Kada se skroz iz temelja promijeniš, primjetiš da negdje ne pripadaš i jednostavno se moraš maknuti, tako i ja.

Koji su tvoji dugoročni ciljevi i vizija za taj obrt ?

Prvi korak je uhodati instagram, napraviti do kraja web stranicu. Pokrenuti u drugim vrtićima plesno terapijske radionice. Realizacije verifikacije programa za osnovno- školsku djecu. Osvještavanje i educiranje ljudi kako pomoći ljudima koji su se borili s ovisnošću.

Definitivno vidim svoj centar za djecu i ovisnike. To mi je životni san, i da se osjećuju kao da su kod kuće kad su kod mene, želim im osigurati siguran prostor i mir.

Kako bi opisala svoj pristup u radu s djecom ?

Rekla bih da djecu osjetim, jednostavno imam to u sebi da mogu osjetiti i prepoznati što je djetetu potrebno u datom trenutku. Osluškujem njihove potrebe, podrška sam im, otvorena sam i spremna za promjene. S obzirom da se situacije svakodnevno mijenjaju omogućujem djeci da aktivno i izravnim istraživanjem dolaze do svojih istina i teorija, stavljajući naglasak na proces u kojem dijete traži riješenje.

Koje tehnike koristiš ?

Tehnike koje koristim su tehnike iz terapije pokretom i plesom. Navest ću jedan primjer : Svaki put na početku sata slijedi klasično motoričko zagrijavanje, iz kojeg proizlazi središnja tema sata. Treća i posljednja faza svakog sata posvećena je prikupljanju i razmjeni iskustva djece, karakterizirana je smanjenju razine psihofizičke aktivnosti, verbalnom raspravom. Sat uključuje pozivanje na igru i kretanje, osjećaje, emocije i spontana emocionalna iskustva, uz strukturirane vođene aktivnosti i korištenje rekvizita ( lopte, šalovi, jastuci, užad, padobran, bojice,pastele,tempere,papiri) koji potiču kretanje i verbalnu medijaciju, koja prati u zajednički pokret. Korištenje rekvizita podupire kreativno izražavanje, obogaćuje spektar asocijacija i nudi senzornu stimulaciju, koja pojačava kvalitetu kretanja, rekviziti također mogu doprinjeti stvaranju novih i složenijih doživljaja sebe.

Kako se nosiš s izazovima i teškim situacijama koje se mogupojaviti tijekom terapije?

Izazovi su svakodnevni, no kad dođem do teškoća imam supervizoricu i uz to svoju osobnu terapiju, kako bi mogla lakše i uspješnije razumjeti djecu, ovisnike i sebe. Također, nekad mi je izazov ostati dosljedna u postavljanju granicama i dosljednaonome što radim, jer bi ja htjela rezultate vidjeti odmah, a to i nije baš tako, pogotovo kad se radi o bivšim ovisnicima i djeci. Stoga sam zahvalna svojoj supervizorici koja me uči strpljenju.

A izazovim na poduzetničkom putu ?

Tek krećem u poduzetništvo i već me strah, ali me taj strah potiče da ne odustajem jer znam što radim i što želim. Inspiraciju tražim kod drugih žena koje su već u poduzetništvu i to me ohrabruje da je sve moguće.

Koju bi lekciju podijelila s ostalim poduzetnicama koje također tek kreću na to putovanje?

S obzirom da ja tek krećem na to putovanje, potičem žene da se usude probati, ako ne probamo ne znamo što možemo. Sve se isplati, pogotovo ako sanjaš oduvijek. Vjerujem da su snovi ostvarivi. Nema garancije za uspjeh, ali možeš sama sebi garantirati da ćeš učiniti najbolje u onome što možeš u datim okolnostima.

I za kraj možeš li nam reći gdje te mogu pronaći naše članice koje zanimaju tvoje usluge ?

 Za sad me mogu pronaći na tik-toku (  terapeut pokretom i plesom, Ana Sedak, instagramu ( terapeut_pokretom_i_plesom). Web stranica mi je trenutno u izradi.

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More