Postoje dvije vrste Hrvata na godišnjem odmoru. Prvi stvarno odu na godišnji. Isključe mobitel, ne znaju koji je dan u tjednu i jedina poslovna odluka koju donose jest hoće li prvo na lignje ili sladoled. Drugih je, nažalost, sve više.
To su oni koji službeno imaju godišnji, ali neslužbeno rade skraćeno radno vrijeme. Laptop je “samo za hitne slučajeve”. Poslovni mobitel “ne zvoni često”.
A onda se, nekim čudom, usred napuhanca za djecu vodi Zoom sastanak, dok druga ruka pokušava zadržati ručnik koji nosi bura.
Naravno, sve počinje s legendarnom rečenicom: “Ma samo da provjerim jedan mail.”
Svi znamo kako ta priča završava. Jedan mail pretvori se u petnaest. Jedan poziv u sat vremena razgovora. A “pet minuta posla” misteriozno pojedu cijelo prijepodne. Nekad se na godišnji odlazilo s fotoaparatom i kremom za sunčanje. Danas se putuje s punjačem, prijenosnim baterijama, hotspotom i tihom nadom da hotelski Wi-Fi ipak neće biti dovoljno dobar za videopozive.
Posebna je kategorija ljudi koja tvrdi da neće raditi ništa, a onda u automobilu, čim prijeđu naplatne kućice, kažu: “Samo da odgovorim na ovo dok još ima signala.”I tako signal traje cijeli godišnji.
Ako ste ikada vidjeli čovjeka kako na plaži jednom rukom drži suncobran, drugom tipka po mobitelu, a nogom pokušava spriječiti da mu dijete otplovi na luftiću, velike su šanse da nije influencer. Samo pokušava završiti “jednu sitnicu” za posao.
Ni automatska poruka “Out of Office” više nije ono što je nekad bila. Nekada je značila da vas nema. Danas često znači: “Nisam u uredu, ali odgovoriti ću čim izađem iz mora.”
Poduzetnici imaju svoju verziju godišnjeg odmora. Oni iskreno vjeruju da će raditi samo sat vremena dnevno. Problem je što nikada ne preciziraju o kojem se satu radi. Obično ih se skupi pet ili šest. A kada ih pitate kako je bilo na odmoru, odgovore: “Odlično. Radio sam samo pola dana.”
Posebna disciplina je i skrivanje rada od obitelji. “Ne radim, samo nešto gledam.” (zamisli da svaki put kad ovo netko izvali uzmeš euro/dva)
Naravno. Nitko još nije otvorio mejl iz zabave. A tu je i onaj trenutak kada stigne poruka od knjigovođe s početkom: “Oprosti što smetam na godišnjem…”
Ali mi to volimo napisati na engleskom “sorry što smetam” Inače ovaj sorry se piše na sto načina… (negdje u glavi vidim Engleze kao se križaju.) Primjeri: sori, sry, soz, sozz, sozzy, sorić, sorka, sorkač…
Svi znamo da iza te rečenice nikada ne dolazi ništa što može pričekati rujan.
Ipak, nije problem u tehnologiji. Problem je što smo se naviknuli biti stalno dostupni. Nekada se čekalo da se kolega vrati s godišnjeg.
Danas, ako ne odgovorite unutar pola sata, netko već šalje poruku: “Jesi vidio mail?”
Možda smo jednostavno zaboravili da godišnji odmor nije luksuz nego dio posla. Odmor nije izgubljeno vrijeme. To je vrijeme u kojem punimo baterije koje nijedan power bank ne može napuniti.
Zato ovog ljeta pokušajte napraviti mali eksperiment. Ostavite laptop u apartmanu. Isključite poslovne obavijesti barem jedan dan. Ne zato što će svijet stati ako ne odgovorite na mejl, nego zato što gotovo sigurno neće.
A ako se ipak dogodi nešto toliko hitno da ne može pričekati nekoliko dana… Vjerojatno ćete za to saznati i bez da svakih deset minuta osvježavate inbox.
I možda ćete se, prvi put nakon dugo vremena, stvarno vratiti s godišnjeg odmora odmorni.
No sorry, no sorkač….
