Bok! Ja sam Kristina Grbavac, instrukcijska dizajnerica i bavim se dizajnom online edukacija. Moj put do svijeta edukacija nije bio klasičan. Prvo sam završila financijski menadžment, no život me ubrzo odveo u sasvim drugom smjeru. Uvijek me fasciniralo kako ljudi uče, što ih motivira da primijene novo znanje i kako se edukacije mogu dizajnirati tako da zaista donose promjenu. Zato sam se dodatno usavršavala i diplomirala edukacijske tehnologije i instrukcijski dizajn, a danas pomažem poduzetnicima, edukatorima, mentorima i kreativcima da svoje znanje pretvore u kvalitetne online programe koji ne ostaju samo na informacijama, već vode do konkretnih transformirajućih rezultata. Iako sam rođena Zagrepčanka, odlučila sam se skrasiti u selu pokraj Samobora, gdje uživam u miru, prirodi i sporijem načinu života, barem kad ne jurim između poslovnih obaveza i uloge mame. Kao poduzetnica, znam koliko je važno pametno strukturirati posao i pronaći načine da radimo manje, a postižemo više i zato mi je cilj stvarati online edukacije koje donose stabilan prihod i stvarnu vrijednost.
Kako si se počela baviti dizajnom online edukacija i što te privuklo tom području?
Moj prvi susret s instrukcijskim dizajnom i online edukacijama dogodio se sasvim slučajno. Prijavila sam se na oglas za posao koji je zvučao kao stvoren za mene jer sam ranije radila u obrazovnom sustavu. No, odbijenica je stigla brže nego što sam stigla trepnuti!(HAHA) Kad sam detaljnije analizirala oglas, shvatila sam da traže diplomu iz instrukcijskog dizajna, a ja do tada nisam ni znala da taj smjer postoji. To mi je bio okidač. Istražila sam područje, prepoznala koliko me privlači i odlučila se usavršiti upravo u tom smjeru i pretvarati nečije ekspertize u online edukacije koje daju konkretne rezultate. U to vrijeme živjela sam s mužem u Norveškoj, gdje je bio na terenskom radu, a zbog njegovog posla često smo se selili i mijenjali lokacije. Bilo mi je važno pronaći posao koji mogu raditi od bilo kuda, a online edukacije su bile savršen spoj mog interesa i načina života. Tako je krenula moja priča u svijetu dizajna edukacija, a danas pomažem drugima da svoja znanja prenesu na način koji donosi stvarnu vrijednost.
Koji su najveći izazovi u kreiranju online edukacija s kojima se susrećeš u radu s klijentima?
Jedan od najvećih izazova s kojima se susrećem u radu s klijentima je uvjerenje da je više sadržaja jednako bolja edukacija. Klijenti često žele dodati apsolutno sve što znaju, iz straha da nešto neće biti dovoljno obuhvatno ili korisno. No, umjesto da time povećavaju vrijednost edukacije, zapravo je čine pretrpanom i teškom za praćenje. Kada polaznici dobiju previše informacija odjednom, lako se izgube u moru sadržaja i na kraju ne primijene ništa od naučenog. Ključ je u tome da sadržaj bude jasan, selektivan i usmjeren na konkretne rezultate.
Drugi veliki izazov je nedostatak jasno definiranih ishoda učenja. Ako na početku ne znamo što točno želimo da polaznici mogu napraviti, promijeniti ili primijeniti nakon edukacije, teško ćemo kreirati strukturiran i logičan put kroz sadržaj. Tada edukacija često postane niz nepovezanih tema, a polaznici se pitaju što im sve to zapravo donosi. Vrlo često nailazim i na nejasno definirane i predugačke module, a zapravo bi se već iz samog naslova modula moralo moći iščitati o čemu će se pričati.
Treći izazov je interaktivnost, odnosno njezin nedostatak. Mnogi misle da je dovoljno snimiti video lekcije i “staviti ih online”. Bez angažmana polaznika, primjene znanja i konkretnih zadataka, edukacija ostaje samo još jedan niz informacija koje se brzo zaborave. Ključno je osigurati da polaznici aktivno sudjeluju kroz zadatke, primjere iz prakse, diskusije i povratne informacije. Moram spomenuti i igre. One mogu značajno povećati angažman u online edukacijama jer aktiviraju motivaciju, potiču natjecateljski duh i stvaraju osjećaj postignuća. Umjesto pasivnog konzumiranja sadržaja, polaznici postaju aktivni sudionici koji donose odluke, rješavaju probleme i uče kroz iskustvo. Kada edukacija uključuje interaktivne elemente, polaznici ne samo da više nauče, već se osjećaju motiviranije i povezanije s procesom učenja.
S kojim si se ti izazovima susrela na svom poduzetničkom putu i kako si ih prevladala?
Na početku sam, kao i mnogi drugi, mislila da trebam raditi sve za svakoga. Mislila sam da je širenje na više područja dobra strategija jer će mi donijeti više prilika, ali u stvarnosti me to samo iscrpljivalo i ostavljalo bez jasnog smjera. Radila sam i prezentacije za edukacije uživo i online edukacije, a bez jasne strategije. To je značilo da nisam mogla precizno komunicirati svoju vrijednost ni privući idealne klijente. Ljudi nisu znali za što se točno trebaju obratiti meni, a za što nekome drugome. Kada sam se odlučila usmjeriti isključivo na dizajn online edukacija i postala prepoznata u tom području, stvari su se promijenile. Počela sam privlačiti ljude koji su zaista trebali moju ekspertizu i koji su bili spremni ulagati u kvalitetan proces kreiranja edukacija.
Još jedan veliki izazov s kojim sam se susrela i s kojim se još uvijek susrećem je balansiranje poduzetništva i majčinstva. Kada si poduzetnica, posao nikada nije “gotov” jer uvijek postoji još jedna stvar koju možeš napraviti, još jedna ideja koju možeš razraditi, još jedan mail na koji možeš odgovoriti. S druge strane, kada si mama, znaš da te tvoje dijete treba sada, u ovom trenutku, i da ti nijedan poslovni uspjeh neće nadoknaditi propušteno vrijeme s njim. Ono što mi pomaže je postavljanje jasnih granica i prihvaćanje činjenice da ne mogu i ne moram sve raditi savršeno. Počela sam planirati posao oko svog života, a ne obrnuto. Naučila sam biti prisutna, pa zato kad radim, fokusiram se na posao, a kad sam s obitelji, ne provjeravam stalno mobitel. Također, prihvatila sam da ne moram sve raditi sama i da je u redu tražiti pomoć, bilo da se radi o podršci u poslu ili u obiteljskom životu.
Što misliš da većina ljudi ne razumije o online edukacijama i njihovom stvarnom utjecaju?
Mnogi ljudi, kada razmišljaju o online edukacijama, često podcjenjuju njihov stvarni utjecaj i potencijal. Zamišljaju ih kao jednostavne tečajeve koji služe samo kao privremena alternativa tradicionalnom obrazovanju. Međutim, online učenje nudi mnogo više od toga. Jedna od najvažnijih stvari koje ljudi često ne razumiju jest koliko online edukacije mogu biti prilagodljive i personalizirane. Zbog fleksibilnosti koju nude, polaznici imaju mogućnost učiti vlastitim tempom, odabrati sadržaj koji im najviše odgovara i uskladiti svoje obrazovne aktivnosti s osobnim životom i obvezama. To nije uvijek moguće u klasičnom obrazovnom sustavu, gdje su učenici često ograničeni u pogledu rasporeda i sadržaja koji im je dostupan.
Online edukacije također omogućuju globalni doseg, što znači da možete učiti od stručnjaka i institucija širom svijeta. Ovo otvara vrata novim perspektivama i metodama koje možda nisu dostupne na lokalnoj razini. Učenje nije više ograničeno na učionicu u nekom gradu jer se s online edukacijama mogu steći vještine koje su u svijetu vrlo tražene, često u različitim oblicima nego što je to u tradicionalnom okruženju.
Zašto je strukturiran pristup ključan u izradi kvalitetnih edukacija? Možeš li podijeliti primjer loše prakse i kako bi se to moglo poboljšati?
Edukacija bez jasne strukture može brzo postati zbunjujuća i frustrirajuća, kako za polaznike, tako i za kreatora. Bez jasnog tijeka, polaznici često ne znaju gdje započeti, kako napredovati i što točno trebaju naučiti da bi postigli željene rezultate. Zamislite to kao da nekome date hrpu puzli bez slike koja pokazuje kako bi konačni rezultat trebao izgledati. Velika je vjerojatnost da će odustati prije nego što slože cijelu sliku.
Najčešća greška koju vidim u online edukacijama je pristup „snimi par videa i stavi ih na platformu“. To možda na prvu zvuči jednostavno, ali u praksi se često događa da polaznici preskaču važne dijelove, ne razumiju logičan slijed ili ne znaju kako primijeniti ono što su naučili. Bez jasne strukture i progresije, edukacija postaje samo gomila sadržaja, a sadržaj sam po sebi nije edukacija.
Rješenje za taj problem, osim pravilnog pristupa u strukturiranju, je i misao da kvalitetna edukacija ne završava zadnjim modulom, već mora biti dizajnirana tako da polaznike potiče na akciju i implementaciju. Bez toga, znanje ostaje samo na teorijskoj razini. Zato je važno strukturirati edukaciju tako da polaznicima prenese informacije, ali i da ih vodi kroz proces njihove primjene. Kada kreiramo edukaciju na ovaj način, povećavamo šanse da polaznici ostanu motivirani, završe edukaciju, ostvare rezultate i preporuče edukaciju dalje. Upravo su rezultati polaznika ono što dugoročno čini edukaciju uspješnom i održivom.
Kako izgleda loše strukturirana edukacija?
Loše strukturiranu edukaciju moguće je primijetiti po izostanku jasno definiranih ciljeva i ishoda učenja, kako na razini cijele edukacije, tako i unutar pojedinih modula. Ako edukacija nema jasno postavljene ciljeve, polaznici nemaju referentnu točku da znaju što bi trebali naučiti i kako će im to konkretno koristiti. To može dovesti do gubljenja fokusa i manjka motivacije jer ne vide put od početka do kraja.
Vidjela sam i edukacije koje su samo niz nepovezanih videa, često dugih i iscrpnih, bez ikakvog logičnog slijeda. Na primjer, edukacija započne s naprednim strategijama, a tek kasnije objasni osnovne pojmove, ostavljajući polaznike zbunjene i demotivirane jer ne mogu pratiti sadržaj bez temeljnog znanja. Duljina videa također igra veliku ulogu. Predugački videi, npr. 45 minuta ili više, nisu prilagođeni modernom načinu učenja. Ljudi danas uče u kratkim intervalima, kada im to odgovara, i često se žele brzo vratiti na određeni dio edukacije kada im je potreban. No, ako je cijeli modul jedan dugačak video bez podjele na manje cjeline, tzv. microlearning pristup, polaznici gube puno vremena tražeći točno ono što im treba. Nerijetko u takvim videima nedostaje osnovna struktura: nema naslova, nije podijeljen na segmente s jasno označenim temama, a često i ključne informacije nisu vizualno naglašene. To znači da polaznik mora aktivno bilježiti sve informacije, umjesto da mu edukacija olakša proces kroz jasne sažetke, označene ključne točke i preglednu navigaciju.
Kako to poboljšati?
Ključni korak je definiranje krajnjeg cilja edukacije i ishoda učenja. Svaka edukacija i svaki modul unutar nje treba jasno odgovarati na pitanje: Što će polaznik znati, razumjeti ili moći primijeniti nakon što završi ovaj sadržaj? Kada su ishodi učenja dobro definirani, polaznici imaju jasnu putanju kroz edukaciju, znaju zašto obrađuju određene teme i osjećaju konkretan napredak, što ih dodatno motivira da uče i ostanu angažirani.
Što se tiče samog formata online edukacije, čak i kada su videi kraći, njihova unutarnja struktura mora biti jasna. No, online edukacija ne smije biti samo niz pasivnih videa jer polaznici trebaju priliku primijeniti naučeno kroz interaktivne elemente poput pitanja za refleksiju, kratkih zadataka, kvizova ili analiza stvarnih primjera iz prakse. Ovi elementi povećavaju angažman i omogućuju polaznicima da aktivno rade sa sadržajem, umjesto da ga samo pasivno konzumiraju.
Kako izgleda proces dizajniranja jedne edukacije? Gdje poduzetnici najčešće griješe kada sami kreiraju svoje programe?
Proces izgleda ovako:
- Definiranje jasne ciljne skupine i glavnog cilja
- Raspisivanje ishoda učenja
- Odabir formata online edukacije
- Strukturiranje modula
- Kreiranje kreativnih ideja za interaktivne sadržaje
- Izrada dodatnih materijala poput interaktivnih PDF vodiča, radnih listova, checklist-e…
- Prilagodba alatima i tehnologijama
- Postavljanje online edukacije na odgovarajuću platformu
Poduzetnici najčešće griješe u preskakanju prvih najbitnijih koraka. Mnogi žele ponuditi „sve za svakoga“, ali to obično znači da edukacija nikome nije dovoljno konkretna. Ključ uspjeha je specijalizacija, tj. bolje je rješavati jedan specifičan problem temeljito, nego površno pokriti cijelo jedno područje. Nadalje, ako edukacija ne uključuje praktične zadatke i alate za implementaciju, polaznici će možda shvatiti koncept, ali ga neće znati koristiti. Važno je i voditi se mišlju da edukacija vrijedi onoliko koliko polaznici mogu s njom napraviti. Osim toga, poduzetnici često nude pasivno gledanje videa, a to nije dovoljno da bi se nešto naučilo. Ljudi najbolje uče kada su angažirani, kada sudjeluju, testiraju, diskutiraju. U edukaciji je važno ostaviti prostor za razmišljanje, postavljanje pitanja i aktivno sudjelovanje.
Možeš li objasniti koncept backward designa i kako on mijenja način na koji se pristupa edukacijama?
Backward design je jedan od najvažnijih principa u kreiranju kvalitetnih online edukacija jer potpuno mijenja način na koji razmišljamo o učenju. Umjesto da prvo razmišljamo o tome što ćemo podučavati, krećemo od kraja, tj. od onoga što želimo da naši polaznici postignu.
Kada bi se radilo edukaciju o izradi online tečajeva, klasičan pristup bi bio napraviti popis bitnih tema, snimiti niz videa o tim temama i poredati ih u neki logičan redoslijed. No, problem s klasičnim pristupom je to što nije nužno usmjeren na to što će polaznici moći napraviti nakon edukacije, nego samo na to što će čuti.
Backward design to potpuno preokreće. Umjesto da kao prvi korak odlučujemo koje teme pokriti, trebamo si postaviti ključno pitanje: Što želim da polaznici znaju i mogu primijeniti na kraju edukacije? Na primjeru edukacije o online tečajevima, možda želimo da polaznici na kraju znaju osmisliti edukaciju koja ima jasnu strukturu, angažira polaznike i donosi stvarne rezultate. Kad imamo jasno definiran taj cilj, postavlja se sljedeće pitanje: Kako ću znati da su to postigli? Hoće li završni zadatak biti da polaznici kreiraju svoju strukturu edukacije? Ili da snime uvodni modul? Ovisno o tome, planira se način na koji će se provjeriti koliko su zaista naučili. Backward design nije samo metoda već način razmišljanja koji osigurava da edukacije nisu samo niz informacija, nego iskustvo učenja koje vodi do konkretnih rezultata i transformacije polaznika.
Koliko je važno istražiti i razumjeti ciljnu skupinu prije nego što se krene u izradu edukacije?
Razumijevanje ciljne skupine prije izrade edukacije nije samo važan korak nego je to temelj uspješne online edukacije. Mnogi kreatori edukacija imaju odlično znanje i iskustvo koje žele podijeliti, no ako ne istraže potrebe svoje publike, postoji velika šansa da njihova edukacija neće pronaći prave polaznike ili donijeti željene rezultate.
Ako ne znaju kome se obraćaju, mogu pretpostaviti da njihovi polaznici žele duboko teorijsko znanje, dok zapravo traže brza i praktična rješenja. Mogu vjerovati da su svi već upoznati s osnovama, a u stvarnosti se njihova publika možda tek susreće s temom i treba jasnu strukturu od samog početka. Kada nema jasne analize publike, lako se dogodi da edukacija ne rješava konkretne probleme polaznika, a to može dovesti do manjka angažmana i loših rezultata.
Osim sadržaja, analiza publike pomaže i u odabiru pravog formata edukacije. Ako njihova publika uči uz posao i obitelj, vjerojatno će cijeniti fleksibilnost i mogućnost da uče vlastitim tempom. Ako su u pitanju početnici u nekom području, interaktivni materijali, kvizovi i vježbe mogu im pomoći da lakše savladaju gradivo. Bez jasne slike o tome tko su polaznici, kakve izazove imaju i koji su im ciljevi, kreatori edukacija rade na temelju pretpostavki, umjesto na temelju stvarnih potreba tržišta.
Kako interaktivnost, storytelling i praktični zadaci utječu na uspjeh edukacije?
Edukacija koja uključuje interaktivnost, storytelling i praktične zadatke je i zanimljivija i značajno učinkovitija. Ljudi ne uče najbolje kroz pasivno slušanje ili gledanje, već kroz iskustvo, povezivanje s vlastitim emocijama i primjenu stečenog znanja. Kada edukacija koristi storytelling, polaznici ne doživljavaju sadržaj kao skup činjenica koje trebaju zapamtiti, već kao priču s kojom se mogu poistovjetiti. Priče imaju moć da ih uvuku u kontekst, izazovu emocije i pomognu im da bolje razumiju koncept kroz konkretne primjere. Ako im se, primjerice, objasni neka prodajna tehnika kroz suhoparne definicije, vjerojatno će ju brzo zaboraviti. No, ako im se predstavi kroz stvarnu priču o poduzetniku koji ju je primijenio i time značajno povećao prodaju, lakše će ju zapamtiti i kasnije primijeniti u vlastitom poslu.
Interaktivnost dodatno povećava angažman. Kada imaju priliku donositi odluke, rješavati izazove i aktivno sudjelovati u procesu učenja, njihova pažnja ostaje usmjerena na sadržaj. Interaktivni elementi, poput kvizova, simulacija, diskusija ili zadataka temeljenih na scenarijima iz stvarnog života, pomažu im da bolje razumiju gradivo i odmah testiraju svoje znanje. Kroz ovakve aktivnosti, umjesto da polaznici samo slušaju o nekom konceptu, oni ga doživljavaju i iskušavaju u sigurnom okruženju prije nego što ga primijene u stvarnoj situaciji. Bez storytellinga, interaktivnosti i praktičnih zadataka, edukacija se svodi na pasivno slušanje, a to rijetko donosi stvarne rezultate. Kada su polaznici emocionalno uključeni, aktivno sudjeluju i odmah primjenjuju znanje, veća je vjerojatnost da će edukacija imati dugoročan utjecaj na njihovu karijeru ili posao, a to je ono što svaku edukaciju čini uspješnom.
Postoji li neki uobičajeni mit o online edukacijama koji te posebno frustrira i koji želiš razbiti?
Jedan od najčešćih mitova o online edukacijama je da su one pasivni programi. Važno je razumjeti da online edukacije nisu pasivni programi, već se dijele na sinkrone i asinkrone online edukacije. Sinkrone online edukacije odvijaju se u realnom vremenu, poput webinara uživo, grupnih coaching poziva ili interaktivnih radionica. Asinkrone online edukacije polaznici prate vlastitim tempom kroz unaprijed snimljene lekcije, materijale i zadatke i upravo su asinkrone online edukacije konstantno zamijenjene nazivom “pasivni program”.
No, bez obzira na vrstu, online edukacije nisu jednokratni proizvodi. One se moraju neprestano prilagođavati i unaprjeđivati. Jedan od ključnih razloga zašto online edukacije nisu pasivni programi je taj što ih je potrebno dorađivati na temelju povratnih informacija polaznika. Online edukacija možda neko vrijeme može donositi stabilan prihod, ali ako se ne prilagođava trendovima na tržištu, promjenama u industriji i direktnim komentarima polaznika, vrlo brzo će izgubiti vrijednost i prestati se prodavati. Ključ uspjeha nije samo prodaja edukacije, već i stvaranje transformacije polaznika jer polaznici će ju preporučiti dalje jedino nakon svoje vlastite transformacije. Ako se edukacija ne mijenja, ne prilagođava i ne raste zajedno s potrebama polaznika, ona postaje zastarjela, a to znači da s vremenom više neće donositi nikakav prihod. Dakle, umjesto da gledamo online edukacije kao “jednokratni proizvod za pasivnu zaradu”, trebamo ih promatrati kao živi sustav koji zahtijeva stalnu prilagodbu i usavršavanje. Jer uspješne edukacije nisu one koje su samo informativne, nego one koje mijenjaju način razmišljanja, razvijaju vještine i vode do stvarnih rezultata.
Kako se tvoj mindset mijenjao od početka karijere do danas i koje su ključne lekcije koje si naučila o poduzetništvu?
Moj mindset kroz godine poduzetničkog puta prošao je kroz mnoge promjene, a svaka od tih promjena oblikovala je moj pristup poslu i životu. Kada sam tek započela svoju karijeru, bila sam preplavljena željom da uspijem, pa sam mislila da je najbolje raditi sve što mogu i pružiti svoje usluge svima. Imala sam uvjerenje da širina ponude znači više prilika, da je bolje biti u što više segmenata i privući što više različitih klijenata. Međutim, ubrzo sam shvatila da ta strategija nije donijela rezultate kakve sam očekivala. Radila sam na raznim projektima, ali nisam imala jasnu strategiju, niti sam imala jasno definiranu ni svoju ni poslovnu vrijednost. Klijenti su se povremeno javljali, ali često nisu bili pravi fit za ono što sam zapravo željela raditi.
Jedan od ključnih trenutaka u mom poduzetničkom razvoju bio je trenutak kada sam odlučila fokusirati se isključivo na dizajn online edukacija. Taj korak mi je omogućio da se usmjerim na područje u kojem imam ekspertizu i koje me ispunjava, a što je najvažnije, omogućio mi je da komuniciram jasnu vrijednost i privučem klijente koji su zaista potrebni upravo mojim uslugama. Naučila sam da širenje bez fokusa može dovesti do iscrpljenosti i gubitka smjera, dok jasna niša ne samo da olakšava rad, već i omogućava izgradnju prepoznatljivosti na tržištu.
Tijekom godina, moj mindset se također mijenjao u pogledu uvjerenja koja sam nosila. Na početku, imala sam uvjerenje da moram biti savršena, da moram sve raditi sama i biti stalno dostupna. To uvjerenje mi je stvaralo ogroman pritisak, jer sam osjećala da ako ne ispunim sve zadatke do najsitnijih detalja, neću uspjeti. Shvatila sam da je to uvjerenje vrlo ograničavajuće. Počela sam raditi na svom stavu prema savršenstvu i prihvatila da nije moguće sve kontrolirati, niti je potrebno. Naučila sam da je bolja ravnoteža između rada i života ključna, i da je ok biti nesavršena. Usmjerila sam se na postavljanje realnih ciljeva i granica, prihvativši da je često “dobro” sasvim dovoljno da se u nešto krene. Naučila sam i da je rast u poduzetništvu često povezan s kapacitetom za delegiranje, traženje pomoći i razvijanje timova, umjesto da sve preuzimam na sebe.
Što bi poručila nekome tko želi kreirati svoju prvu online edukaciju, ali nije siguran odakle krenuti?
Za sve koji žele kreirati svoju prvu online edukaciju, prvo bih poručila da se fokusiraju na krajnji cilj, odnosno na to što žele da njihovi polaznici postignu. Mnogi poduzetnici rade grešku jer počnu razmišljati o svim sadržajima i lekcijama koje žele uključiti u edukaciju, ali zaborave na najvažniji aspekt, odnosno što točno žele da njihovi polaznici nauče, osvoje ili postignu nakon što završe edukaciju. Znači, trebaju krenuti od kraja. Konkretan rezultat koji žele donijeti svojim polaznicima je osnovna smjernica koja će pomoći u izgradnji cijele strukture online edukacije. Ako se zna što je krajnji cilj, onda je puno lakše odlučiti koji su konkretni koraci potrebni da bi se došlo do tog cilja. Treba se razmisliti i o ciljnoj publici. Tko su polaznici i što im je potrebno? Ako stručnjaci žele kreirati edukaciju koja zaista pomaže, moraju biti sigurni da je sadržaj prilagođen stvarnim problemima njihovih klijenata.
Još jedan ključan aspekt je način na koji će se sadržaj prenijeti. Treba razmišljati o formatu u kojem će se dijeliti znanje. Hoće li to biti video, tekst, kvizovi, praktični zadaci ili neka kombinacija svega? Različiti ljudi uče na različite načine, pa se tako mora prilagoditi i pristup podučavanju. Poručila bih im i da se ne opterećuju previše savršenstvom formata na početku. Najvažnija stvar je da sadržaj bude koristan, jasan i da podupire postavljeni cilj.
I za kraj, gdje te mogu pronaći osobe zainteresirane za tvoje usluge?
Svi zainteresirani za moje usluge, mogu me pronaći na nekoliko platformi. Na Instagramu sam pod korisničkim imenom @grbavac.kristina1, gdje redovito dijelim savjete, inspiraciju i resurse vezane uz online edukacije. Također me mogu pratiti na LinkedInu pod imenom Kristina Grbavac. Za sve informacije o mojim uslugama i ponudi, mogu posjetiti moj web, www.kristinagrbavac.com, gdje se mogu detaljno informirati o tome što nudim i kako mogu pomoći u kreiranju uspješnih online edukacija.
