Mogu ja to, ali želim li i trebam li?

by Ivančica Tarade
3 mins read

Poznajete vjerojatno onaj osjećaj kad se probudite ujutro pa krajičkom oka ugledate da je vani magla i baš ništa se ne vidi. Odlično, danas nema svijeta, spavam do trena kad se ukaže! Eh, da! Ako nemate pored sebe kućnog ljubimca koji treba šetnju ili djecu koju treba spremiti za vrtić ili školu, radije biste ostale u krevetu ostatak dana. Onda vam prođe glavom misao „Hej, pa ti si poduzetnica, ako ne napraviš ti, samo se neće napraviti“.

Zatim krenete tražiti motivirajuće šalabahtere, što bi mogle napraviti da se lakše razbudite. Upalite neku super stvar na mobitelu ili omiljenu radio postaju, ne gledate više kroz prozor, bacite se pod tuš i zapjevate u duhu moćne sopranistice: „Mogu ja tooooo!!“ Netko će u međuvremenu pokrenuti svog robotića za pripremu kave, netko krenuti s istezanjem ili kakvim drugim jutarnjim ritualom, većina će posegnuti za mobitelom i pogledati poruke, jer FOMO (fear of missing out) radi svoje.

Koliko često ponavljate ‘Ja to mogu’ ili ‘Možeš ti to’?

Naoko sasvim OK rečenice, reći će mnogi, no ono što sam kao mindfulness trenerica i urednica u radu s ljudima primijetila je da to uglavnom ponavljaju žene i to praktički za sve što im se događa u životu. Pokvarila se perilica suđa? Ma mogu ja to srediti… Treba obojiti zidove? Ma mogu ja to! Mama prodaje nekretninu? Ma mogu joj pomoći da to sredi (iako ništa ne znam o tome). Susjedov sin treba instrukcije iz kemije, pa mogu i to, zašto ne…

Mogu hendlati vlastitu obitelj, kuću, posao, ekološke katastrofe na svijetu, ispuniti još poneku peticiju za spas izumrlih vrsta, mogu ja i naći vrijeme za sebe. Jer ja to mogu. Vaš vas je tinejdžer upravo izvrijeđao? Mogu ja to… Partner izbjegava sve poslove po kući, bilo bi idealno da ga još spakirate za poslovni put, skuhate omiljeni ručak… Pa što? Ja to mogu! – zuji neki vaš čudni glas u glavi, a vi ga pokorno slijedite i ponavljate jatomoguću mantru dok vam tijelo šalje simptome prebrzog rada štitnjače, poremećaj u tlaku, grlobolju, CIN 3, migrenu ili tko zna što drugo. Ignorirate umor, tu je kava, zeleni zdravi sokovi, tjelovježba, možda Normabeli, čokolada, vino (ne baš sve odjednom!), nešto od toga će pomoći.

Tutnjava u glavi sve je veća, ali ništa nije vječno, proći će, motivira vas vaš duhovni program svemoguće poduzetnice. Samo se moram bolje organizirati, posložiti prioritete, ranije se probuditi, ne odlaziti na društvene mreže, jer to mi oduzima vrijeme… To što sebi žene mogu napraviti stvarno nekad prelazi sve granice zdravog razuma. I sve smo se bar nekad našle u ovim opisima, priznajmo iskreno.

Odakle ti glasovi dolaze

Različiti su izvori ovog „programa“. Možda su vam ovu rečenicu redovito ponavljali roditelji (ili treneri) želeći vas iz najbolje moguće namjere potaknuti da se trudite i dalje i da vjerujete u sebe.

Ili ste počeli prakticirati afirmacije bez da ste postavili jasan smjer na koji se afirmacija odnosi. Jer velika je razlika između rečenice „Ja mogu riješiti ovu zadaću.“ (u školi) i one „Ja to (sve) mogu“ općenito.

Možda niste imali pomoć u odgoju djece, pomoć od partnera i naučeni ste da se morate znati nositi sa svime što vas zadesi? Pa čak i po cijenu da trpite psihičko zlostavljanje na poslu, od roditelja, profesora, suradnika… O fizičkom ovaj put neću ni govoriti…

Moguće da smatrate da su druge žene toliko svemoguće i uspješne jer izvana odaju izgled da je kod njih sve posloženo, pa zašto onda ne biste mogli i vi? Za početak, prestanite pretpostavljati da znate kako tko živi i što proživljava. U svijetu šminke i glamurozne odjeće, možda će nevještom oku promaknuti pogled koji skriva jedan tužan i neispunjen život omotan u svilu.

Katkad je želja za uspjehom i potreba da djeci priuštimo brda i doline (jer nama nisu bile dostupne) motivator koji od nas napravi „jatomoguću“ ženu.

afirmacija 'Ti to možeš', grafit, mogu ja to
Foto: Ivančica Tarade

Mijenjamo unutarnji program ‘mogu ja to’

Dok čitate ovaj tekst, ako ste se u bilo kojem dijelu prepoznale, sad je vrijeme da taj program izbacite iz svog života. Osvještavanjem destruktivnog programa počinje njegova dezintegracija, korak po korak. Posrnut ćete još mnogo puta dok ne uvježbate prije svake odluke postaviti pitanje:

Želim li ja to?

Trebam li ja to?

Zaslužujem li ja bolje ponašanje? O da!

No prvo postanite bolje prema sebi samima! Inače do promjene neće doći. Promjene okoline prema vama dogodit će se tek kada si same priznate da ste pretjerale. Te da vaše tijelo i duh trpe jer ste izgradile iluziju da ste svemoguće. Pa čak i da stvarno većinu toga možete, zašto vam je to važno? Što vam to čini i jeste li baš sasvim zdrave i zadovoljne sa svim segmentima života?

Ako na uštrb blistavog poslovnog života opsjedate sebe krivnjom jer niste stigle biti dovoljno s djecom ili, obrnuto, niste obavile sve što ste trebale jer ste vježbale s djetetom tablicu množenja, ili ste odlučile ne spavati dovoljno kako bi sve to stigle, uvijek ste jedan dio sebe zakinule. Sačuvajte zdravlje i unutarnji mir. Bez njega ne postojimo, samo smo na autopilotu. Ne dajte da vam pohvale izvana i divljenje drugih ljudi hrane ego do mjere da taj ego izgubi zdrav smisao.

Usklađivanje želja, potreba i mogućnosti

Rado bih vam napisala jedinstvenu formulu kako da ovo postignete, ali ona ne postoji. Nemamo iste kapacitete i mogućnosti i trebamo toga biti svjesne. Nemamo iste želje i potrebe, a to je sasvim normalno i prirodno. I zato nema jedinstvene formule. Poslušajte svoje tijelo (kako se osjeća?), poslušajte dušu (ne um!) tako što ćete umiriti milijun misli i među njima naći one baš vaše, autentične, one koje nekad baš jako zanemarimo.

Naglasit ću to u drugom licu: Nauči čuti sebe onakvom kakva želiš biti, kakvu voliš i poštuješ, kao da si ponovo bezbrižno i sretno dijete. I dok to poštovanje i ljubav ne budu zadovoljeni, razni će glasovi nadglasavati onaj najvažniji – tvoj vlastiti!

Načini da se to postigne su različiti, od više odmora i samopromatranja, pravilnog trbušnog disanja, šetnje u prirodi, odmaka od buke, vođenja dnevnika kako se osjećamo psihički i fizički, meditacija… Za početak usporite i samo budite… Znate onaj genijalan Baretov stih: „Svi odgovori doći će sami.“ Ali morate zaglušiti buku oko sebe i u sebi. Budite svjesne sebe i svojih iskrenih želja i potreba!

You may also like

Leave a Comment

* By using this form you agree with the storage and handling of your data by this website.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More