Networking for dummies. I sve nas koji i nismo nužno dummies, ali se uredno tako osjećamo. “Malo mi je cringe.” – često kažem sebi u bradu kad sam izbijena iz zone komfora i zalutam u ekipu u koju nikad prije nisam zalutala. A godinama sam, zbog starog posla u novinama, morala odlaziti na evente. Gdje čak ni online nisam znala ama baš nikoga. I nekako sam se snašla. Ispričat ću ti kako, keep up with me.
Ja zaista nisam small talk osoba. A osobito ne: “Draga, cmok-cmok, osoba.” I, iako uz mene zaista dolazi cijeli karakter glasne dalmatinske žene, ta ista žena ponekad malo izgori iznutra kad mora prići ljudima. Osobito mi gadno bude kad vidim ljude koje znam online pa ne znam sjećaju li me se.
Još mi je u glavi kad sam na prošloj BYOB konferenciji srdačno pozdravila jednu zaista odličnu blogericu, a ona poluzbunjeno gledala “tko je ova”. Upala je nekako spretno između nas Supermama Martina i spasila me tog mini cringea. Smiješno mi je danas. Ali drastično bolje sam prošla s 99 % drugih ljudi koje sam znala online. Sjećali su me se offline i sve je postalo dugi razgovor starih znanaca.
Jer naše virtualno prelijeva se u realno. I realno je. Ako damo priliku da bude.
Stoga, ako se danas pitaš “Kako ću ja preživjeti offline progovoriti s ekipom koju znam samo online”... imam ti tri zaista dobra trika. Služe mi godinama, procjenjujem slobodno, više nego dobro.
OSMIJEH
Zaista mislim da puno toga spava u našoj neverbalnoj komunikaciji. Umjesto da se skriješ u kut i pijuckaš koktel – nasmij se ženama oko sebe. Osmijeh, ravna leđa i ruke koje nisu prekrštene – dat će znak da si otvorena za komunikaciju. Jer – u prostoriji kao BYOB konferencija gdje će biti 250 nas – kladim se da će se još barem jedna žena osjećati kao ti. I jedva će dočekati neverbalne znakove koji kažu: “Tu sam za tebe. Možemo razgovarati.”
NE ZNAM KAKO..
Realno, okej je ne osjećati se ugodno. I priznati – ne snalazim ti se ja u ovom. Humano je, ljudski, zdravo. Sjećam se svog prvog eventa. Morala sam na početku svog prvog posla, još kao studentica, otići na DM event u La Grmu. Slika mi je pred očima kao jučer. Upala sam solo, sa svim nesigurnostima koje obično dolaze s prvim poslom. Naišla je jedna djevojka pokraj mene. Onaj osmijeh iz trika broj jedan – otvorio je ta prva vrata. I samo sam prišla i rekla: “Ovo mi je prvi event, ne znam di bi.”. Ili nešto tako, malo smotano. “Možemo zajedno, ne znam nikoga.” – stiglo mi je nazad. Ta djevojka zove se Doris, bila je lifestyle novinarka kao i ja. I danas se pratimo, a smatram da takav lifestyle talent i nos za dobru priču nisam mogla sretnije i spretnije upoznati. Poznanstvo je ostalo. I uspomena na event koje su dvije relativno mlade novinarke preživjele skupa. Bilo mi je full drago da sam se upustila na avanturu jer smo na eventu dobile goodie bag pun proizvoda kakve si dvije novinarke u startu nisu mogle ni zamisliti. E, to su sjećanja. Ono što ostane upisano u tebe, slatkoća ponosa na sebe i riječ: “I did it.”
SVI SMO SLIČNI
Ljudi smo. I na životnom putu, više-manje, poduzetnih žena prolazimo slične stvari. Ondje gdje si ti sad, ja sam bila jučer. Ondje gdje sam ja sad, ti si bila jučer. Rastemo. I ranjivost i otvorenost – otvaraju prostor za dijeljenje, poistovjećivanje. Svaka je muka manja. A čak ni izuzetnim ekstrovertima i velikim ljubiteljima ljudi nije baš lako banuti u veliku grupu. Stoga – daj si dozvolu za predah. “Idem malo na pauzu, trebam minuticu tišine.” – nikog nije ubilo. A i WC je super izgovor kad ti se baš ne da objašnjavati. Pitaj me kako znam. Imam puno iskustvo s predahom u WC-u u danima s todlerom, poslom i velikom obitelji. Obično sjednem pokraj veš mašine. Ako radi, posluži i kao masaža for free. Probaj trik, full dobro. A čula sam da u Katranu imaju lijep WC i dvorište. Možda previše informacija… pa da skratim – smiješ predahnuti od ekipe.
Benefiti izvan zone komfora? Neprocjenjivi. Ako malo otvoriš um i pomakneš granice – čuda se mogu dogoditi. Suosjećanja, prijateljstva, povezivanja, poslovne prilike ili samo – tvoje pleme. Jer svaka žena zaista treba svoje pleme.
Ako je ovo razlog zbog kojeg ne dolaziš na BYOB, daj si šansu. Možemo započeti razgovor na način da dođeš i kažeš: “Božeee, pročitala sam onaj tvoj tekst. Koji cringe!”. Nasmijat ću se full, pričat ćemo. Tko zna gdje će nas dovesti!?
Vidimo se 9.3. u Katranu na drugoj BYOB konferenciji? Ako me ne prepoznaš, neću zamjeriti. Ako ja tebe isto, nemoj ni ti meni. Nećemo se nužno prepoznati i tome ćemo se – nasmijati skupa.
