Ljeto se polako približava kraju, a u zraku se već osjeti onaj poznati prijelaz između odmora i povratka u svakodnevicu. Dani su i dalje topli, ali misli već lagano putuju prema rujnu. Prema rasporedima, planovima i onome što slijedi nakon ljeta.
Mnogi od nas već razmišljaju o jeseni kao o novom početku. Novi projekti. Nova poslovna ideja. Novi hobiji. Nova verzija sebe. Kao da se s krajem ljeta u nama prirodno otvara prostor za promjenu. Za reset. Za nešto drugačije.
I baš tu, između „što sam ovo ljeto naučio/la“ i „što ću od jeseni promijeniti“, pojavljuje se jedna riječ koja često zvuči veće nego što je zapravo razumijemo: hrabrost. Jer ideje rijetko nedostaju. Ono što nedostaje je trenutak kada treba krenuti.
Hrabrost nije odsutnost straha
Često mislimo da su hrabri ljudi oni koji se ne boje. Kao da hrabrost dolazi tek kada strah nestane. No u stvarnosti, hrabrost gotovo nikada ne znači odsutnost straha. Hrabrost je ono što se događa u sredini straha.
To je trenutak kada osjećamo nelagodu u tijelu, nesigurnost u mislima i tihu sumnju koja se javlja iznutra, ali unatoč tome ipak napravimo korak naprijed. Ne zato što strah nestaje, nego zato što mu više ne dopuštamo da upravlja našim odlukama.
Ilustracija iz knjige “Daj da ti nacrtam”
U svojoj knjizi Daj da ti nacrtam pišem: „Hrabrost nastaje kad krenemo prema onome što nas plaši, ne zaobilazeći strah, nego prolazeći kroz njega.“ To nije stanje u kojem strah nestaje, nego trenutak u kojem mu prestajemo davati zadnju riječ.
Kraj ljeta kao sezona novih početaka
Kraj ljeta često nosi osjećaj novog ciklusa. Kao da se prirodno prebacujemo iz faze odmora u fazu stvaranja, planiranja i odlučivanja. Možda ne izgovaramo svoje odluke naglas, ali ih često nosimo u sebi. I sve izgleda jasno u početku. No vrlo brzo nakon početne motivacije pojavljuje se i druga strana, a to je sumnja.
U glavi nam se izmjenjuju rečenice poput:
„Krećem u novi posao.“
„Pokrećem vlastiti projekt.“
„Počinjem trenirati.“
„Mijenjam nešto u svom životu.“
S rečenicama:
Što ako ne uspijem?
Što ako nije pravo vrijeme?
Što ako nisam dovoljno spreman/na?
Što ako pogriješim?
Odjednom ideja više ne djeluje tako sigurno. Plan više nije tako čvrst.
I upravo tada hrabrost postaje ključna. Ne kao nešto veliko i dramatično, nego kao odluka da ostanemo uz svoju ideju i kada postane neugodno vjerovati u nju.
Često hrabrost zamišljamo kao velike, vidljive i dramatične poteze. No stvarna hrabrost najčešće izgleda puno tiše. Hrabrost je krenuti s novom idejom iako još nemamo sve odgovore. Hrabrost je priznati sebi da želimo nešto više, iako još ne znamo kako do toga doći. Hrabrost je početi, čak i kada ne osjećamo potpunu sigurnost. I ostati u pokretu kada se pojavi sumnja.
Tek kada krenemo, stvari počinju dobivati oblik. Jer hrabrost nije nešto što imamo ili nemamo. Hrabrost nije osobina rezervirana za „posebne“ ljude. Ona se ne pojavljuje odjednom i ne ostaje zauvijek ista.
Ilustracija iz knjige “Daj da ti nacrtam”
Hrabrost je odluka koja se ponavlja
A možda vam za novi početak nije potrebna veća sigurnost. Možda vam je potrebna samo hrabrost da napravite prvi korak.
_____________________________________________________________
Knjiga Daj da ti nacrtam bavi se upravo takvim svakodnevnim psihološkim situacijama, onima koje često prepoznamo tek naknadno, kada shvatimo da smo opet ostali u strahu od promjene, uvjeravajući sebe da ćemo krenuti „kad budemo spremni“.
Autorica Tea Bašić, komunikologinja i edukantica psihoterapije, kroz ilustracije i kratke poruke obrađuje emocije, odnose i unutarnje konflikte koje nije uvijek lako objasniti velikim riječima. U poglavlju o hrabrosti podsjeća na jednostavnu, ali važnu poruku: hrabrost ne dolazi kada nestane strah, nego kada unatoč strahu ipak napravimo korak naprijed.
