Ako pokušavate stvoriti vlastiti brend, sadržaj ili uslugu u Hrvatskoj, brzo ćete shvatiti koliko je teško. Ljudi gledaju vaše objave, komentiraju, ali gotovo nitko ne pruža stvarnu podršku.
Najčešće je reakcija gledanje “s preko žice” ili komentiranje bez interesa. Svaki vaš uspjeh brzo postaje predmet uspoređivanja s drugima. Sadržaj na društvenim mrežama često se promatra samo kao mjerilo tuđeg života ili tuđeg uspjeha.
Podrške praktički nema. Ako želite biti svoji i graditi autentičan sadržaj ili brend, sustav vas ne favorizira. Postoje jasno definirane grupe i preferencije – zna se tko dijeli čiji sadržaj i tko se promovira. Lajkovi su rijetki ili namjerno izostaju. Online prisutnost često znači samo promoviranje sebe, bez stvarnog interesa ili interakcije.
Od online aktivnosti najčešće dobijete stručnjake koji znaju svoju nišu i influencere koji kopiraju sadržaje i postaju prepoznati. Tu su i ovi hejteri koji prate svaki vaš korak, a sami se ne pokreću. Biti aktivan znači raditi i riskirati, ali to rijetko tko cijeni.
Dodatno, postoji stalni pritisak da pratite trendove i prilagodite se očekivanjima publike. Svaka objava podložna je procjeni: jeste li dovoljno zanimljivi, dovoljno moderni, dovoljno popularni. Najčešće nagrađeni su oni koji kopiraju formule, dok inovatori ostaju neprimijećeni.
Sustav favorizira tuđe uspjehe i kopiranje, dok autentičnost ostaje marginalizirana. Ako želite biti “your own boss”, morate shvatiti da tuđa podrška i lajkovi nisu stvarni uspjeh. Vaš uspjeh mjeri se vašim radom, znanjem i upornošću, ne brojem pregleda ili dijeljenja.
Razlog zašto se ovakva dinamika često pojavljuje na društvenim mrežama, leži u nekoliko psiholoških i društvenih obrazaca koji su se razvili kroz godine.
Najčešće je prisutan mentalitet promatrača. Ljudi vole gledati što drugi rade, ali rijetko osjećaju potrebu aktivno podržati tuđi rad. Promatranje “preko žice” zapravo je način zadržavanja distance – ljudi žele biti informirani o tuđim uspjesima, ali ne žele biti dio tog procesa. Na taj način ostaju u sigurnoj zoni gdje mogu komentirati ili uspoređivati, bez da sami preuzmu rizik javnog djelovanja
Drugi važan razlog je kultura uspoređivanja. Društvene mreže su postale prostor gdje se tuđi život i uspjeh doživljavaju kao mjerilo vlastite vrijednosti. Kada netko vidi nečiji napredak ili vidljivost, umjesto inspiracije često se javlja osjećaj konkurencije ili nelagode. Termin poznat kao “hejteri”.
Treći faktor je struktura digitalnih krugova i neformalnih mreža. Na internetu se brzo stvaraju zatvorene grupe koje međusobno dijele i promoviraju sadržaj. U tim krugovima postoji određena lojalnost – podržavaju se “svoji”, dok se novi ili autentični kreatori teže probijaju. To ne znači nužno da postoji svjesna namjera isključivanja, već jednostavno ljudi češće podržavaju one s kojima već imaju odnos ili pripadaju istoj zajednici.
Također, mnogi korisnici društvenih mreža imaju pasivnu ulogu. Lakše je pratiti nego stvarati. Aktivnost poput pisanja, snimanja, izgradnje osobnog brenda ili dijeljenja znanja zahtijeva hrabrost jer se izlažete javnoj procjeni. Upravo zbog tog straha mnogi radije ostaju u ulozi promatrača ili kritičara.
Još jedan važan element je percepcija uspjeha. U online svijetu uspjeh se često mjeri brojem lajkova, pregleda ili pratitelja.
Algoritmi društvenih mreža dodatno pojačavaju taj efekt. Oni često nagrađuju sadržaj koji već ima vidljivost ili slijedi određene obrasce koji su se pokazali popularnima.
Uspjeti u Hrvatskoj znači ignorirati tuđe standarde i komentare. Ako čekate potvrdu od drugih, nikad nećete krenuti dalje. Biti svoj gazda znači raditi kada nitko ne prati, kreirati bez očekivanja potvrde i vjerovati u vlastiti rad. To je jedini način da postignete stvaran uspjeh.
A hejteri na ignore!!!
