Od medicine do umjetnosti: Sanda Horvat Herceg otvorila je galeriju koja povezuje umjetnost i život

by Vaše Priče
26 views

Zovem se Sanda Horvat Herceg, skraćeno Sanda Ha Ha, jer se volim puno i često smijati. Ljubav prema umjetnosti i slikarstvu svih ovih godina tinjala u meni i nadala sam se da ću joj se kad-tad vratiti. Još od srednje škole kad sam voljela slikati i željela postati slikarica, intenzivno sam slikala i u ono vrijeme se družila sa slikaricom Sunčanicom Tuk. Moj rad je tada podržavao i poticao i moj profesor Marijan Špoljar. Ipak, život me odveo u drugom smjeru, s tipično navođenom preporukom za nekim „konkretnim poslom“, kao što je u mom slučaju, studij medicine. Iako me u medicinu privukla psihijatrija i širina ljudske duše, dakle ipak određena poveznica s umjetnošću i kreativnošću, planiranu specijalizaciju iz psihijatrije nikad nisam dobila. Tijekom studiranja u Zagrebu, još sam povremeno slikala, družila sa se s umjetnicima i kreativcima, posjećivala izložbe koliko god sam stizala, dok me studij, posao i majčinstvo nisu odvojili od slikarstva. Ipak, moram priznati da sam na svom životnom putu u igrama sa sinom Teom uspjela upaliti novu iskru prema umjetnosti, te danas on i ja zajedno koračamo u istom smjeru, što me neizmjerno veseli.

Nakon mnogo godina rada u velikoj korporaciji odlučili ste zakoračiti u poduzetništvo. Spominjete da je odluka bila i pomalo prisilna. Što se dogodilo i kako ste došli do trenutka u kojem ste odlučili da je vrijeme za nešto potpuno novo?

Nakon završenog studija medicine, stručnog staža i rada po zamjenama u općoj medicini, zaposlila sam se u jednoj velikoj farmaceutskoj korporaciji, a nakon poviše godina, pak, spletom okolnosti tamo više nije bilo mjesta za mene. U isto vrijeme sam se pitala što bih ja iskreno i istinski voljela raditi i shvatila da to upravo ono što osjećam cijeli život – umjetnost i ljudski odnosi. Istovremeno, moj je sin bio na početku svoje karijere, te sam se, nakon dosta promišljanja, odlučila za poduzetništvo u umjetnosti. To je zaista ludo, jer je Hrvatska mala, umjetnost je kod nas dosta marginalizirana, a žene u poduzetništvu u ne baš sjajnom položaju. A posebno ako počinješ u vrijeme kad neki drugi tvoji odlaze u mirovinu! I sad sam tu – na početku – u Art life gallery – galeriji u Ilici 148, u kojoj zastupam mlade, kreativne, akademske umjetnike, ali i umjetnost života kroz komunikaciju, druženje i našu uzajamnu podršku. Imam prilike i slikati i upoznavati mlade, kreativne ljude.

Nije mala stvar nakon dugogodišnje karijere krenuti ispočetka, posebno u području koje je toliko različito od onoga čime ste se dotad bavili. Što vam je bilo najteže u toj promjeni, a što vas je najviše iznenadilo?

Da, slažem se da to hrabro i da nije sve romantično i ružičasto. Za sad imam podršku svog supruga te mojih dragih prijateljica, prijatelja i znanaca, što nije malo. Ali, i dalje nam treba svaka podrška – stručna, prijateljska, savjetodavna ili pak ona u kojoj ljudi, u ovom slučaju naše čitateljice, prepoznaju potencijal ulaganja u umjetnost, kupuju umjetnička djela i preporučuju nas. U toj promjeni, jako mi je bilo teško shvatiti da ne postoji jedno mjesto od kud krenuti, gdje dobiti informacije o osnivanju poduzeća, kako ga registrirati, posebno ako je povezano s umjetnošću, kako napraviti web stranicu i hrpu stvari koje treba uz to riješiti. Isto tako, bilo mi je jako teško donijeti odluku o osnivanju društva iz straha od nečeg novog, od troškova i neizvjesnosti. Uz sve sam trebala biti podrška umjetnicima, a iz primjera svoga sina i njegovih prijatelja znam da je jako teško biti umjetnik na početku karijere, živjeti od toga, osnovati obitelj te imati uvjete za rad i život…

Shvatila sam da i u umjetničkim krugovima postoje klanovi i podjele. Da su i umjetnici ljudi sa svojim vrlinama i manama. Ali, to je tako i to treba prihvatiti. Ja sam optimist, spremna sam učiti, ali i dijeliti svoje profesionalno i životno iskustvo. Smatram da je dobra komunikacija ključ za uspjeh u životu i poslu.

Vaš sin je mladi akademski kipar, a upravo je njegova umjetnost bila jedan od poticaja za otvaranje Art Life Gallery. Kako je izgledala ta ideja u početku i u kojem ste trenutku shvatili da želite stvoriti prostor koji će biti mnogo više od galerije vašeg sina?

Da, on se zove Teo Herceg, umjetničkog imena Pronus. Njegova umjetnost mi je svakako bila jedan od poticaja za otvaranje Art Life Gallery. Ali i umjetnost njegovih kolega, odnosno njegovih prijatelja. Na početku sam se suočila s problemom prostora. Htjela sam fizički mjesto za galeriju. To je bilo jako teško naći. Gradski prostori su navodno dostupni, ali do njih ja nisam uspjela doći. Privatni su pak skupi i njihovi vlasnici žele nekoga tko će garantirati da može plaćati najam koji nije mali. I tako.. Ovaj prostor koji sad imamo je premali za naše potrebe, ali je jedino što za sad imamo i zadovoljni smo.

A što se tiče vašeg pitanja, odmah sam znala da želim prostor koji će biti mnogo više od galerije. Jer umjetnost uživo ima potpuno drugu energiju, nego on-line. Jako mi se dopao članak koji sam nedavno pročitala u kojem se govori o tome kako je u Irskoj ulaganje u mlade umjetnike u smislu određenih stimulacija, iznimno korisno za društvo i to i u materijalnom i duhovnom smislu. I to preračunato u konkretne brojke. Ja u to iskreno vjerujem. Svatko tko nas je posjetio u galeriji – Art Life Gallery -tek tako ili u sklopu određenih događanja, osjetio je tu izuzetnu energiju – koja mijenja i potiče.

Art Life Gallery nastala je iz želje da podržite mlade, suvremene akademske umjetnike i otvorite im vrata na početku profesionalnog puta. Zašto vam je toliko važno pružiti priliku upravo mladim autorima i što mislite da im danas najviše nedostaje na umjetničkoj sceni?

Zato što im je podrška potrebna. Nemam osjećaj da im Akademija, država ili društvo pruža potrebnu podršku. Jako mi se sviđa ono što je rekao Charles Webster Hawthorne: „Umjetnik mora živjeti da bi slikao, a ne slikati da bi živio.“

Kažete da iza svake umjetnine postoji priča, pitanje ili misao koja nekoga može dotaknuti. Može li umjetnost zaista promijeniti način na koji promatramo svijet i sebe same? Sjećate li se nekog umjetničkog djela koje je na vas ostavilo posebno snažan dojam?

Da, mislim da iza svake umjetnine postoji priča i energija koja se prenosi i na gledatelja. Umjetnost se inspirira svijetom u kojem živimo, ali istovremeno i utječe na njega. Na mene je u mladosti izuzetan utjecaj ostavio Vincent van Gogh sa svojim ekspresionističkim slikama i životom u kojem mu je umjetnost bila spas i utočište, ali i kanaliziranje energije koja nas i danas fascinira. A od umjetničkog djela snažan dojam na mene su izazvale Gromače, Otona Glihe. Jedan isprepleten svijet apstrakcije i realnosti, boje i energije. Fascinantno i poticajno.

Mnogi ljudi osjećaju određenu distancu prema galerijama jer misle da moraju poznavati umjetnost, razumjeti umjetničke pravce ili znati što gledaju. Vi želite razbiti upravo tu barijeru. Kako biste ohrabrili nekoga tko nikada ne posjećuje galerije da ipak uđe u Art Life Gallery?

Jedan od većih ljudskih strahova je strah od promjene, odnosno strah od novoga. Ne znam kako bi se to moglo drugačije prevladati, već da se suočimo s njim, odnosno da se prepustimo. Za ohrabrivanje, mogu samo reći: Uđite u našu galeriju i osjetite radost, jednostavnost i kreativnost u Art life galleriji. Neka to bude poziv na druženje i razgledavanje djela mladih umjetnika. Začudit ćete se što se krije iza svakog djela i svakog umjetnika ponaosob.

Posebno mi je zanimljiva vaša ideja da galerija povezuje umjetnost i umjetnost života. Osim izložbenog prostora, planirate i radionice razmjene životnih iskustava, prvenstveno namijenjene ženama. Kako ste zamislili te susrete i što biste voljeli da žene iz njih ponesu?

To bi trebale biti susreti povezani uz određene tzv. „ženske teme“. Radionice su zamišljene kao druženja u kojima razgovaramo svaki put o drugoj, određеноj temi, u maloj grupi od maksimalno deset osoba i u kojima kroz osobne priče prevladavamo ono što nam je u tom trenutku „problem“. Tzv. „problem“ može biti nešto što nas ograničava, ometa. Jedna od tema je npr. da nismo dovoljno dobre ili zašto ulazimo u neke loše ljubavne odnose ili pak zašto vičemo na našu djecu kad nisu uspješni u školi. To nisu psihoterapijski tretmani, već pomoć, coaching, kako je to moderno nazivati, na principima transakcijske analize koju sam proučavala i čiji principi su primjenjivi na naš svakodnevni život. Na taj način možemo sagledati što nas u odrasloj dobi sprečava da se zauzmemo za sebe i da si olakšamo odbrati prioritete u životu, jer je život umjetnost! 😊

U svojoj priči spominjete da kreativnost u vama nikada nije nestala, nego je samo čekala pravi trenutak. Mislite li da često potisnemo dijelove sebe zbog očekivanja okoline, obrazovanja, sigurnosti ili životnih okolnosti? Kako ponovno pronaći prostor za ono što nas istinski veseli?

Da, vjerujem u to. I mislim da nisam po tome drugačija od mnogih drugih. Prostor za ono što nas istinski veseli možemo pronaći samo ako naučimo postaviti zdrave granice. To nije lako, posebno ako godinama nismo u stanju te granice postaviti. Život nas često dovede u određene situacije koje nam se čine nepromjenjive i jako teške. Ali, putovanje i počinje prvim korakom. A stvaranje prostora za ono što nas istinski veseli počinje odabirom malih promjena u svakom našem danu. To može biti čitanje knjige, šetanja, razgovor, vježbanje, slikanje, bilo što … I treba nam dosljednost i upornost u tome. I uspjeh neće izostati.

Danas se puno govori o izlasku iz zone komfora i praćenju vlastitih snova, ali stvarnost je često puno kompliciranija, pogotovo kada imamo iza sebe izgrađenu karijeru i određenu financijsku sigurnost. Što biste poručili ženama koje osjećaju da žele promjenu, ali se boje napraviti prvi korak?

Mislim da je danas lakše napraviti taj prvi korak, jer su nam na društvenim mrežama dostupni mnogi resursi i ljudi koji nas mogu inspirirati. Ipak, nije lako odabrati baš nekog kome možemo vjerovati i tko nam zaista može pomoći. Za početak savjetujem razgovarati s prijateljicom, poslušati neki podcast i odabrati ono što je u skladu s našim željama i potrebama. A možete se javiti i meni ili doći k nama u galeriju… 😊

Otvaranje fizičke galerije u centru Zagreba, uz istovremeno razvijanje virtualne galerije, sigurno donosi brojne izazove. Kako danas izgleda svakodnevica jedne poduzetnice u svijetu umjetnosti i što ste dosad naučili o vođenju vlastitog posla?

Veoma je zahtjevno, jer mi je sve novo. I bojim se. Ali me istovremeno i jako veseli. I uzbuđuje. To je fenomenalan osjećaj stvaranja nečeg novog, upoznavanja novih ljudi, buđenje vlastite kreativnosti. Naučila sam ne bojati se pitati za pomoć, pokucati na tuđa vrata i biti odbijena, a da me to ne slomi. Naučila sam pomagati drugima, u ovom slučaju mladim ljudima, a to se vraća stostruko. I da, naučila sam da, na kraju krajeva, sve počinje od nas i našeg odnosa prema svijetu i ljudima. Moja svakodnevnica je još povezana s obavljanjem mnogih stvari i poslova koji nisu samo umjetnost i to mi je teško, ne stignem se baš odmarati, ali mlada sam, a svaki početak je težak. Ha, ha, ha…

Kada biste mogli zamisliti Art Life Gallery za pet godina, kako biste voljeli da izgleda? Kakve umjetnike, projekte, suradnje i događanja biste željeli vidjeti u njezinu prostoru?

Predivno pitanje! Zamišljam veliki galerijski prostor s mnogo umjetničkih događanja (izložbi, radionica, koncerata i plesa) iz kojih svi prisutni odlaze napunjeni odličnom kreativnom energijom… Zamišljam moje mlade, ali i nove mlade umjetnike koji su stekli svoj status, čija djela ispunjavaju mnoge domove, poslovne prostore i javne površine. Jako bih voljela da nas prepoznaju u Hrvatskoj kao nešto drugačije, životno i inspirativno, a istovremeno priželjkujem suradnju s drugim umjetnicima iz svijeta.

I za kraj, gdje vas sve mogu pronaći naše čitateljice?

Fizički se naša galerija – Art life gallery, nalazi u Ilici 148 u Zagrebu.

Imamo i webstranicu:

https://www.art-life-gallery.hr/hr

Imamo i YouTube kanal, a prijavom u kontakt formi preko naše webstranice, dodat ćemo Vas na naš newsletter.

YouTube kanal Art Life Gallery

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More