Crtice iz osobnog dnevnika nakon godine dana poduzetništva

by Vaše Priče
496 views

DAJEM OTKAZ.

Ne želim više ( bar za sada ) raditi u vrtiću. Želim probati nešto novo.

Što se više bližim trenu u kojem moram zahtjev pružiti šefici, sve sam u to SIGURNIJA, ALI I NESIGURNIJA. Totalni mix, emocija i misli.  Najavljujem to već mjesecima. Isprva tiho i lagano, samo najbližima, pa sve češće i jasnije i poznanicima i kolegicama i šefici. I tako od svih tih ljudi dobivam povratne informacije. Obitelj me bodri, ali su i zabrinuti. 

To sam i očekivala… ali ono što me iznova iznenađuje je podrška drugih žena. Neke me poznaju više, neke manje…uglavnom nijedna onako istinski kao npr.moja najbolja frendica.

I pitam se :

Kako je moguće da sve te žene koje me nikad nisu upoznale ( ili jesu vrlo kratko, djelomice ili online) ” znaju” da JA TO MOGU? Kako one znaju, a ja to ne znam sama za sebe?

Kako znaju da mogu ostvariti što sam naumila, da uopće mogu smisliti nešto dovoljno dobro da to pustim u svijet, da mogu naći dovoljno kupaca i pratitelja, iskalkulirati adekvatnu cijenu, napraviti dobar reel za instagram, platiti porez na vrijeme, poznavati sve relevantne zakone i propise, nositi se s reklamacijom, sve popisati i popamtiti što moram…a ja osjećam da sama to ne znam?

Pitam se još:

Zašto one u mene vjeruju kada ja u sebe sumnjam?

Nemam točan odgovor na to. Ne poznajem ljudsku psihu dovoljno, a sa svojom vlastitom imam ” love /hate” odnos. Nekad smo si na TI, a nekada na VI. Nekad se pravimo da se ne poznajemo – moja glava i moje srce, nekad se jedan drugome veselimo.

Razmišljam i dalje o tim ženama koje me podržavaju, posebno o onima koje me malo osobnije dožive…

Što vide, a ja ne vidim?

Počinjem shvaćati…

Ne znaju one da ću ja uspijeti, ali mi pružaju NADU I VJERU. UTJEHU I SNAGU. VJETAR U LEĐA. ZAŠTITNU MREŽU. PAT ON THE BACK. Nekad su moji KRITIČKI PRIJATELJI ( kad se usude). Nekad su samo usputni promatrači, ali pokazuju da sam VRIJEDNA zaustavljanja.

Shvaćam još i ovo ( najvažnije!) :  to sve trebam biti sama sebi i vidjeti sama u sebi. Mogu i dalje sumnjati, osjećati se nesigurno, uplašeno, kao neznalica…ali si trebam biti i podrška. Svoj najveći navijač. Svoj najveći tješitelj.

Svi drugi oko mene, SVI, mogu otići- ja ću sa sobom ostati.

Zato si dajem jedan veliki zagrljaj i nastavljam dalje. Ako padnem pružit ću si ruku da se pridignem. A ako mi ta jedna ne bude dovoljna da me izvuče iz jame u koju sam upala- znam gdje mogu pronaći dodatan par ruku.

Jer iako me ljudi plaše pa se radije držim same sebe, znam da ne mogu bez tih istih ljudi. Love/hate odnos.

O autorici:
Zovem se Petra Švelec.

Odgajateljica sam po struci, mama po trenutnoj preokupaciji, vlasnica obrta Luce Sunce u kojem stvaram taste safe, meki, mirisni plastelin i setove za igru. Ovih dana slavim godinu dana rada obrta i odlučujem se da će mi to biti primaran posao.  Bez ove grupe ne bih sada bila tu gdje jesam.

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More