Heroj sapunske birokracije

by Vaše Priče
220 views

Dvi godine san vadila papire za radit sapune. Više papira  je potrošeno na državu nego wc papira. Za radit sapune triba ti šezdesetak dozvola i atesta, između ostaloga atest gromobrana (ne zezan se, ne znan zašto ljudi uvik kad spomenen gromobran misle da je zezancija).

Enivej, ja i muž dođemo na zadnji šalter, zadnji zadnji, iman stav i držanje ko da san dopješačila u Santiago nakon ciloga Camina od nekih 800 kilometara. I osjećam se ko glavni hodočasnik jer muž je tu više rečemo pratnja. Svi znaju da san JA obijač šaltera u familiji i šire.

Ja puštam na razglas isprid ministarstva Thunderstruck kad mi traže gromobran. Ja plačem, vrištim, mašen bengalkama i torcidinin šalovima, palicama, busan se u prsa di san bila devesprve i zapivan bason A di ste vi bili, devesprve, koji put ako procijenim da šalteraš sasvim zalijepio za šalter spomenem i četrdeset osmu. Glumin Avu Karabatić, glumin ženu manje poznatih generala, glumin trudnicu, iman trudove, pukne mi i vodenjak, glumin da iman koleru, sifilis, sidu, ne triban glumit da iman tikove i da san pukla od birokracije, to me ponese, a znam povest i dicu…

“Evo svi papiri, triba od vas još samo potvrda o djelatnosti, pis of kejk, jel da da je sve slatko i smišno, vidite kako san lipo dizajnirala ovo upustvo za oprat ruke, a iman duplu sliju od vatrogasnoga aparata, oćete da van je poklonin mukte? Inače iman veliku vjeru u vas” kažen ja.

Kaže žena: “Ja se u tu potvrdu da van buden iskrena ni najmanje ne razumin. Kolega to radi, on je sad u Zagrebu pa je na godišnjen, pa je opet u Zagrebu pa je opet na godišnjen. Četiri tjedna! I to minimalno, ako ih ne zagubimo što se nikad ne dogodi, i ako svi budemo zdravi i od volje što je skoro uvik! Zato se ne tribate bojat, zapravo san tila reć maksimalno 4 tjedna.”

“Ako bi vi mogli meni dat taj papir danas, ako radin bez papira doći će dektiva i vidit da san bez papira, pa dici neću mot kupit simbiotički paratrimpleks za vensku doregulaciju, dočim ako odma počmem radit, izaći ću u novine ka svijetli primjer iz vaše branše, pozitivna poduzetnička priča a vi ćete imat moralnu satisfakciju da ste napravili dobro djelo i spomenit ću vas u novine. Šta kažete. a?”

Muž biži ća iz ureda. Zahvaćam ga u zadnji tren.

“Da se ja uduplan, i mi svi ovdi da se uduplamo, nećemo moć to napravit, nisan od prošle godine bila na godišnjem, iman i ja pravo na godišnji, i kolega ima, a ima tri tisuće zahtjeva prije vas koji su uredno predani i imaju sve uredne papire, a vama NISU uredni svi papiri.”

“Sukrsta ti! Da nisu uredni! Ja prošla papirnu Ilijadu i Odiseju, a VI da nisu uredni? Mogli ste me pljunit a ne mi to reć. Ja iman najurednije papire u ovome gradu, znan to, i vi ćete uvidit nakon moje kraće (ku* kraće, zna i ona koliko je to papira) prezentacije. Danas je moj dan, dan kada dobivan potvrdu, dan kada vičen pučanstvu: Iman potvrdu!! Ne idem nigdi dok ne dobijen papir. Zapravo ovde sam do daljnjega da vam pomognem da mi date potvrdu. Recite, kako Vam mogu pomoć?!”

“Evo ova odi potvrda porezne da ste porezni obaveznik. Tu piše da plaćate porez, a meni triba jasno di stoji rečenica da ste obaveznik a ne koliko ste poreza platili. Ka ću ja na kavu a nekmoli godišnji dok se ovako ponaosob objašnjavan?”

Početnik bi je upitao zašto bi uopće plaćao porez ako nije porezni obaveznik, ali iskusni obijač šaltera poput mene zna da je ovo situacija kad treba odraditi što traži ali u kratkom vremenskom roku.

“Suosjećan najdublje sa vašin godišnjim i kao što rekoh, tu sam da van pomognem. Idem ja do porezne, dajte mi točno šta mi tribaju napisat (napismeno, stara škola, da poslije ne bi bilo opet fali kvačica) a vi tu pričekajte s mužen, on će bacit oko da ne utečete u drugu dimenziju i doniće kavu.”
Tipka sa dva prsta ali dobro, strpljenje u ovom poslu se podrazumijeva. Ako vidi da ja mogu čekat, skratit će rečenice.

Vadin kavu iz termosice iz supersaka. Trčim do porezne. Na poreznoj dajem papir, žena me već dobro zna. vadin taksene iz supersaka, trčim nazad. Muž brzo ozdravi kad mu ubrizgan adrenalinsku a dotična i dalje blesi u prazno. Budi se tek kad zaviknem “Sanitarni čvor!” (jer poznato je i slabijin igracima od mene da se sva ekipa u nas najvise lozi na sanitarne) izdaje potvrdu nabrzinu, i gura nas vanka. Muz joj nije lega kako triba. Iako je uglavnom spava.

I onda kažu da muž nije korisan kad obivaš šaltere.

O autorici:

Ana Karabatić

Vlasnica brenda Sapunerija Rvstica. Radim nježne, mirisne i ručno oslikane sapune kao i sapune za rublje koje su radile naše bake. Održavam tečajve izrade sapuna.

Završila sam Grafički fakultet u Zagrebu i višu Ekonomsku u Splitu.

Majka blizanki, živim u Gornje Tučepi. To se tako deklinira u nas. Iz hobija planinarim i pišem satiru. 

sapunerija.com

sapunerija@gmail.com

sapunerija_rvstica fb i ig

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More