karla čurin

Karla Čurin: Kreativka u duši, vizionarka u glavi i putnica u životu

by Vaše Priče
353 views

Za početak, možeš li se predstaviti našim čitateljicama.

Ja sam Karla Čurin, vlasnica kreativno-marketinškog studija QURIN koji nudi usluge digitalnog dizajna, pisanja i osmišljavanja kreativnog koncepta. ‘96. godište sam, živim i radim u Zagrebu te sam završila preddiplomski studij na TTF-u, a diplomski na GRF-u. Kreativnost me prati kroz cijelo obrazovanje, doslovno. Radila sam većinom kao UX/UI dizajner u IT firmama. Najbolje bih se ovako opisala: kreativka u duši, vizionarka u glavi i putnica u životu. Od malih nogu sam putovala sa svojima i smatram da su me ta putovanja obogatila i gradila moj karakter – a kako svi rastemo i razvijamo se kroz život – putujem i dalje. Na putovanjima crpim inspiraciju i širim horizonte. Od rođenja sam gluha, ali nosim slušne aparatiće bez kojih ne mogu zamisliti dan te si u komunikaciji s drugima pomažem i očitavanjem s usana. Volim puno pričati pa ponekad nastupam na konferencijama, a moji imaju tu čast da me slušaju svakodnevno. Još traže gumb s kojim se gasim. Volim talijansku hranu, kavu iz Mlinara i ne mogu se odlučiti volim li više ljeto ili zimu. Uzori u strasti prema poslu su mi ljudi poput Stevea Jobsa, Freddieja Mercuryja, Helen Keller i našega Davora Brukete. Naravno, inspiriraju me i ljudi oko mene – od ambiciozne poduzetnice preko marljive šnajderice do životno mudre bakice na placu.

 Kako su tvoja iskustva u prethodnim firmama oblikovala tvoj put prema samostalnom poduzetništvu? Koje su bile ključne lekcije koje si naučila iz tih iskustava?

Moja prva iskustva su vezana za prakse u velikim firmama. Takav način usavršavanja je samo ojačao moju strast prema onome što sam radila (digitalnom dizajnu), ali ubrzo nakon zaposlenja sam shvatila da se korporativnim načinom rada gubi moja strast, a guši moja kreativa. Naučila sam što (ne) znači biti timski igrač. Na poslu se od mene očekivalo da slušam i radim ono što mi se kaže, nisam imala slobodu izražavanja ili barem poticaj da prezentiram svoje ideje i zamisli. Imala sam grčeve u želucu kad bih odlazila na posao, krize identiteta i svađe sa samom sobom. Najviše sam naučila o poslu u drugim firmama za koje sam radila kao vanjski suradnik. Shvatila sam da itekako mogu kršiti “pravila” i razmišljati izvan okvira te biti kreativna kol’ko mi se hoće. Naučila sam puno o kreativnom procesu, ljudskom razmišljanju i tržišnim komunikacijama. Kako su to bile vanjske suradnje, skoro sva odgovornost bi pripala meni tako da sam lagano dobivala uvid u to kako je to raditi sam i/ili voditi neki projektni zadatak koji ovisi o meni. To mi je bilo osvježenje jer se poticala moja kreativnost, nije me se podcjenjivalo te se prema meni ophodilo s punim poštovanjem. Iako je odgovornost bila velika te su se rokovi morali striktno poštivati, meni je to bilo sve samo ne “naporno i teško”. Preporodila sam se s takvim načinom rada i baš sam se pronašla u tome. Takve suradnje su mi mic po mic oblikovale put prema samostalnom poduzetništvu i jako sam zahvalna na njima, kao i stručnjacima iz tog područja koji su mi povjerili svoje projekte, nesebično dijelili svoje znanje i imali povjerenje u mene i moj rad.

Kako si došla do odluke o pokretanju vlastitog obrta? Što je bila tvoja najveća motivacija?

Nakon diplome mi je prioritet bio samo da se zaposlim, da radim i zarađujem pristojno za život te da skupim što više iskustva, no kako je vrijeme prolazilo, prioriteti su mijenjali redne brojeve na listi. Kad sam na zadnjem poslu prestala raditi, nije me uhvatila panika niti mi se po glavi vrtjelo ono klasično pitanje “a što ću sad?” već sam se uputila na dvotjedno putovanje u Tursku i napunila bateriju koja je duže vrijeme štekala. Počela sam raditi kao freelancer i preživljavala mjesec po mjesec. Ta sloboda koju sam dobila, poslovi koje sam ja kontrolirala i osjećaj da mogu biti kreativna na svoj način su me usrećivali, bez obzira na to što nisam imala sigurna primanja. Nisam razmišljala da bih mogla pokrenuti nešto svoje, nisam uopće razmišljala o budućnosti i nekoj tamo sigurnosti. Znala sam da nisam ziheraš. Freelancanjem sam otkrila potpuno novi svijet i radila ono u čemu sam najbolja. Ipak, shvatila sam da ne mogu tak’ dovijeka. Nakon par mjeseci svađe sa sobom i paralelnog proučavanja poticaja za samozapošljavanje, jednog dana sam samo tako odlučila da ću otvoriti svoj obrt. Nisam imala nikakvih godišnjih planova pa sam, kako bi drugi rekli, dosta riskirala. Al’ život je neizvjestan i sve se može promijeniti preko noći. Potrebno je nekad riskirati za svoje snove, pa ako ne upali, nema veze, barem sam probala i naučit ću na vlastitim neuspjesima. Moja najveća motivacija je bila ta divna sloboda koja me ispunjavala. Da izvučem maksimum iz sebe i ostavim neki svoj mali trag na ovom svijetu. Također, i to što sam imala punu podršku od svojih najbližih jer bez njih ne znam kol’ko bih zaista riskirala. Naravno, i poticaji za samozapošljavanje su imali ključnu ulogu u cijelom tom procesu.

Kako se nosiš s izazovima kao poduzetnica, posebno uzimajući u obzir da si osoba s oštećenjem sluha? Kako to utječe na tvoje poslovne odluke i komunikaciju s klijentima?

Mislim da se kao poduzetnica oštećena sluha ne izdvajam nešto posebno te da dijelim slične izazove s drugim poduzetnicama savršenog sluha. Do sada nisam imala nikakvih situacija u kojima bi posao ovisio o mojoj gluhoći. Izazovi s kojima se nosim zasada se odnose isključivo na samo poduzetništvo, kao što su pronalazak klijenata i poslova za sljedeća dva mjeseca, plaćanje doprinosa svaki mjesec ili borba s motivacijom. Zasada sam vrlo zadovoljna kako se nosim s izazovima i preprekama, s obzirom da poslujem tek 6 mjeseci. Vidjet ću kako će biti kad prođe godina, dvije, pet. Ulaskom u svijet poduzetništva sam se okružila sličnima sebi pa sam tako stekla i bussiness frendice s kojima je lakše i slađe dijeliti te izazove. Tu se razbija ona “žena je ženi vuk” i zahvalna sam na tim ljudima.

Komunikaciju s klijentima vodim putem mailova ili sastanaka uživo, a ako ih uživo ne razumijem isprva, nije im nikakav problem da mi se prilagode, prema dosadašnjim iskustvima. Ne sramim se reći da ponove, da više otvaraju usta ili da mi napišu i mislim da time dodatno pojačam povjerenje kod klijenata jer me vide onda kao osobu koja vjeruje u sebe i svoj rad i koja će naći rješenje za sve. To mi svakako ide u korist. Veći izazov mi je dobiti neke informacije od njih jer ne mogu razgovarati na telefonu, a na njega se uglavnom odmah jave dok se za e-mail treba pričekati. Ništa što se ne može riješiti, samo što se gubi na vremenu koje nam je svima dragocjeno.

Jesi li imala podršku okoline kad si odlučila postati bossica?

Jesam, mogu reći da su moji vjerovali u mene onda kad ja nisam. To mi je puno značilo. Naravno, bilo je i nekih koji nisu vjerovali da ja to mogu jer ne čujem kako spada. Ne krivim ih, samo ih ignoriram. Takvi jednostavno ne shvaćaju da oni i ja nismo isto te da nemamo iste ambicije i želje. Oni na oštećenje sluha gledaju kao na nešto loše (nedostatak, nesposobnost, prepreka), a ja kao na nešto dobro (prednost, neometanost, prilika). Osim toga, ne definira mene moje oštećenje sluha, već moji karakter, talent i rad.

Kako se nosiš s stigmama ili predrasudama koje ljudi mogu imati prema tebi zbog tvojeg oštećenja sluha?

Otkako sam ušla u svijet poduzetništva, nisam nijednom do sad doživjela nekakvu predrasudu ili loše iskustvo vezano za moje oštećenje sluha. Mislim da je zbog toga što naglasak stavljam isključivo na svoj rad, a ne na gluhoću. A i zašto bih, ako nema nikakve veze s mojim radom? Spomenem da slabije čujem tek kada bi trebalo odraditi sastanak, a meni predloženi video call-ovi baš i ne odgovaraju. Više sam loših iskustava dobila na temelju toga što sam žena (stariji muškarci koji misle da žena ne može biti glavna) nego što sam osoba oštećena sluha. 

Razumijem da neki imaju loša prethodna iskustva s osobama oštećena sluha ili im je to nepoznato pa bih se tu postavila kao osoba koja zna što radi i u koju mogu imati povjerenja što se tiče posla. Koja ih ne čuje, al’ će ih najbolje saslušati.

Što bi poručila osobama koje tek razmišljaju o poduzetništvu?

Rekla bih im – probajte. Uvijek vrijedi probati. Isključite sve oko sebe, uključite samo svoje misli i srce. Razmišljajte o plusevima i minusima, razradite nekakav okviran plan i okružite se s ljudima koji su već poduzetnici. Oni vam mogu reći iskrene savjete i svoja iskustva. Imajte na umu i da je u redu ako shvatite da to ipak nije za vas. Nismo svi za sve, al’ ako vas kopka bi – ne bi, pokušajte ipak jer ćete se jednog dana pitati što bi bilo da je bilo. A to pitanje vam jede psihu k’o crv jabuku.

Kako planiraš razvijati Qurin u budućnosti?

Imala sam ideje kako bi se Qurin mogao razvijati, al’ sada više ne znam reći jer, kako je John Lennon rekao, život je ono što ti se događa dok ti radiš druge planove. Prihvaćam to. Imam neke projekte na umu koje želim ostvariti, imam želje i ciljeve, no još u srednjoj školi sam naučila da mi uvijek može nešto iskočiti i “poremetiti” planove. Evo, na primjer: kada sam otvarala obrt, imala sam u planu da budem samo ja u iduće dvije godine. Nije prošla ni godina dana od početka poslovanja Qurina, a već lagano ispisujem listu potencijalnih vanjskih suradnika za neke projekte. Sve u svoje vrijeme. Nadam se da će se razvijati u željenom smjeru u budućnosti, naravno, s više uspona, a manje padova koji su sasvim normalni u poduzetništvu. 

Trenutno znam samo kako planiram razvoj Qurina za ovu godinu – nadam se da ću ostvariti barem jedan veći projekt za velikog klijenta. Trenutno radim na proširivanju jedne od svojih usluga i nadam se da će uspješno proći.


I za kraj, gdje te mogu pronaći osobe zainteresirane za tvoje usluge?

Mogu me pronaći na Instagramu i Facebooku pod imenom @qurin.hr ako trebaju kreativnu vizionarku, uličnu fotografkinju ili copywritera, a ako žele osobniju stranu mene, tu sam onda kao Karla sa C, točnije @carla9q gdje objavljujem fotografije i tekstove.

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More