Za početak, možeš li se ukratko predstaviti našim čitateljicama.
Uh, ovo pitanje, iako jednostavno, meni uopće nije. Ne volim sebe vezati isključivo za jedan identitet.
Ja sam Sanja Rašić i rekla bih žena koja trenutno živi život po svojoj mjeri i u svim ulogama koje i inače žene imaju, supruga, majka, sestra, kći, prijateljica, kuharica, učiteljica, čistačica i na kraju poduzetnica.
Vlasnica sam obrta R-Partner i kao što i naziv mog obrta kaže partner sam i podrška svojim klijentima.
Danas pomažem početnicima koji pokreću poslovanje, pišem poslovne planove, educiram paušalne obrtnike o njihovim obvezama te pružam administrativnu podršku poduzetnicima koji žele više vremena za razvoj svog poslovanja.
Nakon 22 godine rada u banci odlučila si pokrenuti vlastiti obrt. Što je bio trenutak ili spoznaja koja je pokrenula tu promjenu?
Promjena kod mene nije bila planirana i pomno osmišljena. Oduvijek sam željela imati nešto „svoje“, no niti sam imala ideju što niti kako.
Moram priznati da nisam niti istraživala što bih mogla, nekako sam vjerovala da ne znam ništa raditi osim onog što sam radila, dok nisam naišla na objavu u grupi s pozivom na prijavu za mentorski.
Tu sam prvi put se susrela s pojmom virtualni asistent i tada mi je prvi put „palo na pamet“ da je to nešto što bih mogla raditi.
Iako me jako privlačilo, skoro pa odmah sam odbacila ideju o prijavi jer nisam nikad ništa dobila besplatno. No, nije mi dalo mira i to mi je nekako bio znak. Prijavila sam se na mentorski kod Martine Žgombe, to je bio jedini program koji sam prijavila i na kraju dobila. Meni je to bio znak da je to moj novi početak.
Mnogi ljudi sanjaju o promjeni karijere, ali rijetki naprave prvi korak. Što je tebi pomoglo da se odvažiš?
Mene je definitivno mentorski program pogurao. Nekako sam gledala na to kao na priliku koja jednom se u životu pruži. Naravno da mi nije bilo svejedno, ali sam stvarno taj dobiveni mentorski gledala kao znak i novu priliku. Uz ogromnu želju da se maknem iz banke i zaista veliku suprugovu podršku, jednostavno sam se pustila, no opet ne u potpunosti.
Kako je izgledala godina u kojoj si paralelno gradila vlastiti posao i radila u banci?
To je bila intenzivna godina na svim poljima. Od 8 do 16 jedan laptop, nakon toga drugi. Vikendom edukacije ili priprema objava za sebe i sl.
Iako je bilo naporno, znala sam da je privremeno i znala sam da me vodi na cilj pa i kad sam mislila da ne mogu, mogla sam.
Imala sam sreće što mi kćerke više nisu male i kada sam odlučila krenuti u sve ovo imali smo obiteljski sastanak i dogovorili kako ćemo i što dalje.
Jesi li imala strah od napuštanja sigurnog sustava i kako si se nosila s neizvjesnošću?
Da, zato sam i otvorila obrt uz rad. Nije mi bilo svejedno ostati bez primanja. Suprug je također obrtnik i nekako sam tu svoju plaću gledala kao siguran prihod. Plan je bio dati otkaz kada dostignem svoju plaću, ali nije bilo lako. Uz redovan posao jednostavno nisam imala kapaciteta za više rada u obrtu i morala sam presjeći.
Što te najviše iznenadilo kada si zakoračila u poduzetnički svijet?
Pa moram priznati da sam bila kao Alisa u zemlji čudesa. Meni je sve bilo novo i toliko različito od onog što sam živjela do tada. Fascinirala me hrabrost i sposobnost žena u grupi jer do tada sam bila okružena totalno drugim tipom ljudi/žena. Moram priznati da su mi bile motivacija, a često i podrška. Iskreno, više podrške sam dobila od totalno nepoznatih žena, nego od nekog „svog“.
Koje vještine i iskustva iz bankarskog sektora danas najviše koristiš u svom poslu?
Radila sam u kontakt centru i mislim da sam upravo tamo naučila jednu od najvažnijih poslovnih vještina slušati ljude.
Danas mi to iskustvo pomaže više nego bilo koje tehničko znanje. Moji klijenti ne trebaju samo nekoga tko će odraditi zadatak. Trebaju nekoga tko će ih saslušati, razumjeti gdje su zapeli i pomoći im pronaći najjednostavnije rješenje.
Danas radiš i s početnicima i s iskusnijim poduzetnicima. S kojim se izazovima najčešće susreću oni koji tek kreću?
Najčešće ih muči previše informacija i premalo sigurnosti u vlastite odluke.
Danas je zaista lako doći do informacija, ali upravo je to često problem. Na internetu postoji bezbroj savjeta, mišljenja i preporuka pa početnici vrlo brzo postanu preplavljeni i više ne znaju kome vjerovati.
Često ih muči i strah da će nešto pogriješiti. Hoće li dobro napisati poslovni plan, jesu li odabrali dobar oblik poslovanja, što sve moraju prijaviti i koje su njihove obveze.
Primjećujem da mnogi kreću s velikim entuzijazmom, ali bez jasnog plana. Fokusirani su na otvaranje obrta ili dobivanje poticaja, a manje razmišljaju o tome što dolazi nakon toga.
Zato im često najviše znači netko tko će ih usmjeriti, pomoći im posložiti prioritete i dati im sigurnost da idu u dobrom smjeru.
A što najčešće muči poduzetnike koji već duže posluju?
Iz mog iskustva, nedostatak vremena što onda utječe na sve. Ne samo da nemaju vrijeme za sebe, odmor, nego nemaju vrijeme za razvijanje svoga biznisa i tu se često stvori frustracija jer „ubijaju“ se od posla, a stoje na mjestu.
Tu ne trpi smo posao, trpi privatni život i nekako u zadnje vrijeme sam od dosta poduzetnika čula da nisu baš tako zamišljali svoj život.
Važno je naći balans, a svjesna sam da to nije uvijek lako. Često na početku sve rade sami, manje posla i zadataka, a manje je i prihoda. No, kad posao krene oni nastave istim ritmom sami. Nije to što ne bi htjeli pomoć, ima tu straha, ima tu ponovo štednje pa i malo kontrole i jednostavno nastane začarani krug iz kojeg nije uvijek lako izaći. Mi ljudi smo posebni, na svašta se možemo vrlo brzo naviknuti iako to nije dobro za nas i svjesni smo toga, no još samo malo….
Koje su najčešće greške koje vidiš kod ljudi koji pokreću vlastiti posao?
Jedna od najčešćih grešaka koju vidim je ulazak u poduzetništvo bez jasnog plana i realnih očekivanja.
Kako pišem poslovne planove, često razgovaram s ljudima kojima je često glavni motiv “želim biti svoj gazda”. To je sasvim legitiman razlog, ali sam po sebi nije dovoljan za uspješno poslovanje. Poticaji mogu biti odličan vjetar u leđa, ali nisu poslovni model.
Druga greška je donošenje važnih poslovnih odluka na temelju informacija iz društvenih mreža i Facebook grupa. Nemam ništa protiv grupa, i sama sam član mnogih, ali problem nastaje kada ljudi svaku informaciju prihvaćaju kao činjenicu. Često savjete daju osobe koje imaju potpuno drugačiju situaciju ili su i same nešto negdje čule.
Zato uvijek naglašavam koliko je važno postaviti dobre temelje od samog početka. Kada razumijete svoje obveze, znate tko su vaši klijenti i imate plan kako do njih doći, puno je lakše graditi stabilan posao.
Što bi voljela da si i sama znala prije nego što si krenula u poduzetništvo?
Voljela bih da sam prije osvijestila da ne moram sve znati prije nego što krenem. Dugo sam mislila da prvo moram imati sve odgovore, jasan plan i sigurnost da će uspjeti. Danas znam da većina poduzetnika kreće upravo suprotno, s puno pitanja i malo odgovora.
Također bih voljela da sam ranije znala koliko je važna okolina. Podrška ljudi koji prolaze sličan put zaista može napraviti veliku razliku.
Kako danas definiraš uspjeh u odnosu na vrijeme kada si radila u korporaciji?
Prije sam uspjeh povezivala sa sigurnošću, stabilnim primanjima i napredovanjem u sustavu.
Danas je uspjeh mogućnost da sama odlučujem kako će izgledati moj dan. Da mogu birati s kim ću raditi. Da mogu otići na kavu usred dana ili pomoći svojoj djeci kada me trebaju bez traženja dopuštenja.
Naravno da su mi važni i prihodi, ali danas mi uspjeh znači slobodu i život usklađen s mojim vrijednostima.
Što te danas najviše veseli u poslu koji radiš?
Veseli me sve jer radim ono što volim. Sretna sam što sam uspjela prilagoditi posao sebi, a ne sebe poslu.
Veseli me što moj rad zaista olakšava posao i život klijentima, što to klijenti vide i cijene. Uspjesima svojih klijenata radujem se kao svojima.
Za kraj, što bi poručila ženi koja ima ideju ili želju za vlastitim poslom, ali misli da je za nju možda već prekasno?
Nikad nije kasno. Ja sam, za neke, krenula kasno, a znam poduzetnice koje su krenule i starije nego ja i super rade. I sama sam dvoumila, no mogla sam probati ili se cijeli život pitati što bi bilo kad bi bilo.
Pitanje koje mi je nekako bilo vodilja, a i danas je „što je najgore što se može dogoditi“?
I gdje te mogu pronaći osobe zainteresirane za tvoje usluge?
Više o meni i mojim uslugama mogu promaći na mojoj web stranci, a aktivna sam i na društvenim mrežama: Instagramu, Linkeldinu i naravno Facebooku
