Ana Labaš: Moja misija je pomoći što većem broju žena da se za njihove poduzetničke priče čuje

by Vaše Priče
420 views

Možeš li se predstaviti našim čitateljicama?

Ja sam Ana, trenerica javnoga nastupa, unazad dvije godine poduzetnica, mama, supruga… i ona koja obožava vožnju, pjevati na sav glas i pjevanje na sav glas u vožnji. Oduvijek me privlačila pozornica, ali sam kroz različite aktivnosti u djetinjstvu spoznala da si pozornica i ja nismo na ti. Vjerujem da je to bio razlog zašto je uz različite interese poput turizma, psihologije i novinarstva kod odabira studija odluka ipak pala na fonetiku (smjer govorništvo) i španjolski jezik.

Što te točno potaknulo da se posvetiš edukacijama o javnom nastupu?

Činjenica da sam na svojoj koži osjetila da javni govor zaista je vještina, činjenica da jako puno ljudi i dalje vjeruje da javni nastup nije za njih i činjenica da ga je uz prave alate, vježbu i podršku moguće svladati u jako kratkom roku. Vrlo brzo sam se specijalizirala za rad s poduzetnicama zato što sam kroz različite biznis edukacije upoznala puno previše žena koje imaju izuzetne ideje i genijalne proizvode i usluge, a mi za njih ne znamo. Moja misija je pomoći što većem broju žena da se za njihove poduzetničke priče čuje.

Javni nastup može biti zastrašujuć za mnoge ljude, pa tako i poduzetnice. Kako motiviraš svoje klijentice da prevladaju te strahove?

Prvo na što ih volim podsjetiti je da su u jako dobroj poziciji zato što će se kroz svoje nastupe uglavnom obraćati svojoj ciljanoj skupini i govoriti o temi koju vole, koju žive. Ne pričamo više o nastupima koje moramo odraditi zato što nam je profesor na faksu ili šef na poslu zadao temu s kojom ne osjećamo nikakvu povezanost.

Drugo što ih volim podsjetiti je da smo onda kada javno govorimo, iako može zvučati paradoksalno, mi nebitne. Sve što publiku zanima u trenutku u kojemu odvoji vrijeme za čuti naš govor, poslušati naš podcast ili pogledati naš video je odgovor na pitanje – što ću ja dobiti iz ovoga? Koja je tu vrijednost za mene? Naš jedini zadatak uoči nastupa je napraviti sve što je u našoj moći da naša poruka u kombinaciji s našom izvedbom publici da ono po što je došla. Osim toga, većina mojih žena se dodatno motivira i prevlada strah u trenutku kada vidi koliko je sam proces pripreme govora jednostavan.

Kako si se ti osjećala kad si prvi put sama stala pred publiku? Kako su se tvoji osjećaji i iskustvo razvijali tijekom vremena?

Najranije sjećanje mene pred publikom seže u osnovnu glazbenu školu kada sam jednom godišnje sa svojom flautom trebala nastupati na priredbi za roditelje. I to nije nimalo lijepo sjećanje. Te nastupe je svake godine obilježilo luđačko lupanje srca, drhtanje koje se čulo u svakoj noti i ljepljivi otisci znojnih prstiju na flauti. Tu sam naučila da imam tremu, ali i počela vjerovati da sa mnom nešto nije u redu jer nijedno dijete oko mene nije imalo ni približno takve simptome. Dosta godina kasnije do mene je došla informacija da je trema normalna pojava. Iz današnje perspektive banalna rečenica, ali onda je za mene bila u potpunosti transformirajuća. I tu sam krenula više učiti, upoznavati se s tehnikama, a s vremenom i sve više nastupati što mi je donijelo sve veću opuštenost.

Zahvalna sam što sam na studijima (kasnije sam dodatno upisala i turizam), ali i tijekom 10+ godina rada u velikim i respektabilnim domaćim i stranim firmama imala prigodu dodatno učiti, usavršavati se i prezentirati pred različitim tipovima ljudi. Iako sam trenerica javnoga nastupa, i danas znam osjećati tremu, ali ne u obliku straha nego u obliku uzbuđenja uoči nastupa koje također ponekad uključuje ubrzano kucanje srca i ostale svima poznate simptome.

Svi smo mi ljudi i pojave poput treme su normalne, posebno ako se radi o pojavljivanju u nekom novom formatu ili pred nekom novom publikom. Pitanje je što ćemo s tom tremom – pustiti je da nas paralizira ili se zahvaljujući njoj još bolje pripremiti za nastup.

Što smatraš najizazovnijim aspektom javnog nastupa? Koji savjet o tome daješ svojim klijenticama?

Žene s kojima radim dolaze s različitim izazovima, a najčešće se svi oni mogu svrstati u tri kategorije.

Prva je strah od nastupa koji se najčešće svodi na strah od publike. Drugi je nedostatak opuštenosti i autentičnosti pred kamerom. Treći je nepoznavanje alata za efikasnu pripremu govora koji jasno prenosi poruku i postiže cilj. Svakom od tih izazova je zajedničko to da se uspješno rješavaju kombinacijom poznavanja samog procesa pripreme govora i vježbom. I to puno brže nego što obično mislimo. U prošlom krugu programa Javni nastup za poduzetnice cilj jedne divne klijentice bio je postići prirodnost tijekom nastupa i pronaći adekvatan ton za osjetljivu temu kojom se bavi, a da ne zvuči prestrogo i preozbiljno. Već na pola programa imala je prigodu dati izjavu za medije nakon koje je podijelila da je to bilo to – prvi puta se osjećala ugodno i kao da govori ona, a ne netko drugi. Navodim ovaj primjer jer mi se čini da je mnogim ženama najteže povjerovati da je njihov izazov zaista rješiv. I najčešće u kraćem roku nego što su inicijalno predvidjele.

Mnogi se boje upravo negativnih reakcija ili kritike tokom ili nakon javnog nastupa. Imaš li možda kakav dobar savjet kako se nositi s time?

Prvo što vrijedi vidjeti je radi li se o kritici ili konstruktivnom feedbacku. Ako se radi o konstruktivnom feedbacku, to je savršena prigoda da već sljedeći put nešto mijenjamo i napravimo bolje i vjerujem da je kao takav jako dragocjen. Također, važno je od koga te riječi dolaze i pitati se koliko je ta osoba relevantna za našu priču. Za sve ono što stvaramo u sklopu našeg posla više vrijede riječi naše zajednice i naših mentora nego naših članova obitelji, susjeda i prijatelja iz srednjoškolskih dana. Što se samih kritika tijekom nastupa tiče, dobra vijest je da se i za te situacije uvijek možemo pripremiti unaprijed. Svojim klijenticama redovito savjetujem da imaju spremne rečenicu, dvije u slučaju negativnih reakcija, provokativnih pitanja i slično.

Postavljanje pitanja nakon izlaganja s naglaskom na ona neugodna i pomalo provokativna je jedna od vježbi koju izvodimo u grupnom programu. I moram reći da ju žene jako vole. Upravo ta vježba im je finalna potvrda da u javnom nastupu zaista svaka situacija je u našim rukama.

Kako balansiraš svoj poduzetnički posao s osobnim životom i kontinuiranim učenjem? Jesi li razvila neke posebne strategije za to?

Ovaj dio je još uvijek work in progress, ali primjećujem veliki napredak u odnosu na razdoblje prije dvije godine kada sam tek pokrenula posao. Osim što su mi djeca veća pa je danas puno lakše, mislim da pomažu i jasno definirani prioriteti koji me redovito podsjećaju za što jesam, a za što nisam dostupna u određenom trenutku. Što se tiče nekih tips&tricks pokušavam što više grupirati obaveze pa su tako neki sati u danu rezervirani za kreiranje sadržaja, neki dani u tjednu za pozive i rad s klijentima, a neki dijelovi tjedna za planiranje i edukacije. Poslijepodneva i vikendi su rezervirani za obitelj i druženja, a ako procijenim da će mi u nekom danu ili tjednu trebati više vremena za posao, iskomuniciram to mužu na vrijeme, a zahvalna sam što imamo i podršku roditelja koji uskoče kad god mogu.

Možeš li podijeliti s nama nešto što smatraš svojom najvećom lekcijom koju si naučila kroz poduzetništvo?

Naučila sam da, ako želim da moj posao funkcionira, prvo ja moram biti dobro i u skladu s tim sam počela više brinuti o sebi. I zato mi je jako važno da svaki dan napravim nešto lijepo i korisno za sebe. Čitanje, pisanje dnevnika, vježbanje, pjevanje, ples, slušanje podcasta, meditacija. Svaki dan odabirem barem jednu od tih aktivnosti, a nerijetko i više njih, ovisno o vremenu koje imam na raspolaganju. Također, danas puno više biram kakve razgovore vodim, koji sadržaj konzumiram, kojim ljudima se okružujem, ali i koju hranu konzumiram. Puno više planiram i puno svjesnije idem kroz život. Mislim da je u svemu ovome, uz poduzetništvo, ključnu ulogu odigralo i majčinstvo.

Naravno, kao i svugdje, i u poduzetništvu postoje teški dani. Kako se nosiš s neuspjesima ili neugodnim situacijama?

Iz svakog ‘nazovimo ga’ neuspjeha sam nešto naučila i mislim da kao takav ne može biti neuspjeh nego samo jedna vrijedna lekcija za dalje. Kada me nešto baš uzdrma, dopustim si tugu, ali u najvećem broju slučajeva si volim reći – to je samo još jedna fora crtica koju ću danas sutra pričati u sklopu svoje priče o uspjehu.

Gdje vidiš sebe za pet godina? Kakvi su tvoji dugoročni ciljevi?

Vidim se da s jednakim guštom radim svoj posao, da pomažem još većem broju žena u širenju njihovih misija i da nekoliko mjeseci godišnje provodim na jugu.

I za kraj, gdje te mogu pronaći čitateljice koje zanimaju tvoje usluge?

Mogu me pronaći na Instagramu i podcastu, a redovito se družimo i na newsletteru.

Na webu su svi dostupni načini suradnje, a već u 10. mjesecu se družimo u mentorskom programu Javni nastup za poduzetnice na koji su pozvane sve žene kojima je javni nastup prepreka u realizaciji njihovih poslovnih ideja.

Veselim se daljnjem druženju u bilo kojem obliku!

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More