Pisala sam vam nekad ranije o najvećem zemljotresu u mom životu do sada. Prije nekih 9 mjeseci, izgubila sam 10 godina mlađeg brata od suicida. Znam reakcije (većine) ljudi na ovu moju rečenicu i razumijem ih u potpunosti. To je jedan od onih događaja u životu za koje nikad nisi spreman i nemaš alate za nositi se s njime pa ipak se dogodi i preživiš. Uz dug, zahtjevan i intenzivan proces žalovanja, paralelno se događala velika promjena i u mom poslovanju.
Naime, prije već sad cca 3 godine kada sam otišla iz odvjetništva sam odlučila da želim pružati administrativnu podršku poduzetnicima jer je to bila domena u kojoj sam doma. Dokumenti, ugovori, obrasci, zakoni, pravilnici su godinama bili moja svakodnevica. U tom radu sam uživala u novostvorenoj slobodi i klijentima iz raznih branši. No nakon bratovog odlaska (koristim riječ odlazak za nečiju smrt jer vjerujem da samo odemo iz fizičke stvarnosti) na apsolutno sve u životu sam stavila “?”.
Za cijeli svoj život, posao, odnose, mjesto života, način života, bosu kose i odjeću sam se zapitala – ima li mi ovo smisla? Čemu mi ovo služi? Sviđa li se meni ovo? Želim li i dalje ovo?
Ovdje neću ulaziti u neke druge velike promjene koje su se događale na privatnom planu, ali osjetila sam da imam ogromnu potrebu i u poslovnom svijetu promijeniti neke stvari.
Moja dugogodišnja strast je ljudska psiha i emocije. Školu psihoterapije promatram iz prikrajka godinama, čitajući popis literature i baveći se tim temama na osobnoj psihoterapiji. Osjećam da želim dati svoj doprinos u tom smislu. Želim maknuti tabu s mentalnog zdravlja, želim ljudima pričati koliko je važno kako se osjećaju, želim ih razumjeti, čuti i zaista vidjeti. Primarno sve to želim za sebe i krećem na taj put uzbuđena. (Zato sam i ponudila program emocionalne inteligencije tu u BYOB grupi i uživam u tome).
Donosim odluku da ću u skoroj budućnosti upisati edukaciju iz psihoterapije, a u međuvremenu mijenjam svoju nišu odnosno sužavam ju. Želim biti asistent psihoterapeutima koji imaju svoje online poslovanje jer je to moj doprinos koji itekako mogu dati u ovom trenutku.
Imam veliko znanje i iskustvo rada u support sistemima i administrativnom poslu, a opet ova tema je nešto od čega meni zasjaje oči malo jače. Znam da postoji puno ljudi u svijetu do kojih treba doprijeti rad svih divnih terapeuta i ja im želim u tome pomoći. Osjetim da dok o tome razmišljam mi se opet vraća onaj osjećaj da ono što radim – IMA SMISLA.
I onda kao malo dijete, nekako trapavo i nezgrapno potražim pomoć i odvažim se da to na glas kažem (ovaj članak je jedan od tih koraka). Želim biti asistent psihoterapeutima koji imaju svoje online poslovanje. Wow. Kakav joy! 🙂
Htjela sam ovo podijeliti s vama jer ja ne vjerujem da privatno odvajamo od poslovnog kao mačem odsječeno. Vjerujem da se život događa i da sve to utječe na naše želje i potrebe, da pritom trebamo hrabro slušati sebe i slijediti to gdje nas srce zove bez obzira što ne vidimo krajnji cilj.
Znam da ne mogu vratiti vrijeme i mijenjati prošlost, ali isto tako znam da imam znanja i vještine da dostavim informacije onima koji pomoć traže i jedva ju čekaju.
ps. sva ova pitanja na koja sam ja stavila “?” kada je brat otišao vam mogu poslužiti sada da ih postavite, da ne čekate da vas život klepi pa da nemate izbora nego dati odgovore.
A sad hrabro u neke nove avanture, s njim na desnoj strani s puno povjerenja u život u oboje ruke! 🙂
1.5K
