Razvod

KAKO SE RAZVESTI OD (STARE) SEBE… ?

by Vaše Priče
432 views

Svjesna sam odgovornosti za svako slovo koje ću napisati na ovu veoma kompleksnu i široku temu. Zato sam si uzela vrijeme da se pročistim i uskladim sa svojom suštinom. Također sam i svjesna da neću obuhvatiti apsolutno sve točke gledišta.  Odmah na početku želim naglasiti da ću vjerojatno razočarati neke od vas, a nekima i “stati na žulj” jer neću dati sažete “tip&tricks” kako kroz proces proći, brzo, efikasno, bezbolno… Ipak, moja namjera je ovim riječima dati podršku i biti “svjetionik” onima koje su se izgubile u mraku i misle da se postojeća situacija ne može mijenjati ili onima koje su odlučile krenuti na ovaj put.

Može se! Ali da je zahtjevno, jeste!

Obraćanje Tebi, nemoj doživjeti kao napad ili upiranje prsta, jer vrijedi za sve koji su na ovom putu, ali mi je iz nekog razloga lakše obraćati se Tebi nego Vama.

Krenimo.

Budući da se razvodiš od druge osobe, pa u konačnici i od sebe same tekst ću podijeliti na dva dijela radi lakšeg razumijevanja i sažimanja u smislenu cjelinu:

1.            Razvod od druge osobe (supružnika)

2.            Razvod od sebe (stare)

Ako si došla do razvoda onda si vjerojatno došla do točke da u tom odnosu više ne možeš rasti. Okraćao ti je. Bila ti toga svjesna ili ne. Da si mogla rasti i razvijati se, izgraditi novu sebe u postojećem odnosu, vjerujem da bi to učinila. A status quo više ne drži vodu. Potapa. Guši.

  1. Razvod od supružnika
  • Važno je imati na umu da prilikom okončavanja braka/odnosa u kojemu ima maloljetne djece, “supružnici” moraju biti veće osobe nego su bile u braku. Tako je! Moraš narasti kako bi obuzdala svoj ego, dogovarala se na nov način u  vezi novih (neuhodanih) situacija i puno toga. A najvažnije je izbjeći  preje…e preko djece! U ovoj priči zaista moraš postati  “veća” osoba nego si bila u braku. Pogotovo dok traje proces razdvajanja i dok se podignuta prašina i novonastalo stanje ne slegne. Treba moći dostojanstveno izaći iz odnosa i cijele priče. Za to je potrebno puno snage i ljubavi. I mnogima je to teško. Nekima i nemoguće.
  • To što se razvodiš ne znači da prestaješ biti roditelji! Ovo je jako važno osvijestiti i vrijedi naravno za oboje. Nekima se dogodi da nekako zaborave taj dio odluke i uloge. Najčešće (iako ne mora biti slučaj kod svih) se ovo dogodi kad se dogodi zaljubljivanje u treću osobu. Emocije koje se uskovitlaju kao da zasjene roditeljsku ulogu i odgovornost. A može biti da je jednostavno proradio i preuzeo ulogu infantilni dio osobe te ista nema kapacitet za biti roditelj svom rođenom djetetu, jer ne zna poslušati i smiriti svoje unutarnje dijete.

  • Važno je za znati i to da nikada nije jedna osoba “kriva” ili da bolje kažem odgovorna za raspad sistema. Naravno, u pitanju su „omjeri“.  Jednako kako nije jedna osoba ni zaslužna za sve lijepo što se stvaralo/dešavalo. Odnos čine dvije osobe ili odnosa zapravo nema, već se radi o formi koju nazivamo odnos/brak, a svatko živi svoj život. I često je na stvari usamljenost.
  • Usamljenost u odnosu/ili kad smo okruženi ljudima, nije isto što i samoća. Na papiru je to svima jasno, ali u praksi rijetkima. Ovo sam i sama smatrala da “znam”. Nakon što sam prošla put usamljenosti u odnosu i suočavanje sa samoćom (svim njezinim licima) u novom stanu, mogu reći da sam “saznala” jer sam iskusila na svojoj koži.
  • Svašta nešta dešava na putu razdvajanja. Ovisno što ste supružnik i ti unijeli u brak. Svatko u svom “koferu” i  što se skupilo putem. Strahovi/uvjerenja/programi/zaštitni mehanizmi  koji se aktiviraju podižu zid između dvije osobe pa se oboje pitaju: “S kim sam ja živjela tolike godine? Tko je ova osoba?”
  • Osim emotivnog dijela priče tu je i logistika/operativa. Selidbe/novo mjesto stanovanja (za one koji odlaze), kako uskladiti obveze svoje sa obvezama osobe od koje se razvodiš i sa obvezama djeteta/ce, pisanje Roditeljskog plana/obvezno, savjetovanje u Centru za socijalnu skrb, tko su osobe od povjerenja za djete ako se tebi/njemu nešto dogodi (ovaj dio je jako interesantan, jer ćeš trebati pročistiti osobe oko sebe i vidjeti u kog zaista imaš povjerenja i na koga se možeš osloniti)… itd. 
  • Kad dođete do koraka da ste prikupili “papirologiju” (popis što sve trebate priložiti imate na stranicama suda) i predali zahtjev za razvod na sud (ako radi se o sporazumnom braku) slijedi konačna odluka.

Moram priznati da sam bila u stanju blagog šoka kad sam u sustav e-Građani dobila obavijest o odluci suda. Otvorila sam dokumete. Bila su tri u pitanju. Dva Rješenja o plaćanju pristojbi (za svakog od nas) i Rješenje o razvodu. Sjedila sam ispred ekrana laptopa i nikako mi nije sjedalo, a moj mozak koji je proveo 10-tak godina učeći pravo i pravdu nije mogao skužiti to je to! Sud je razriješio brak bez ročišta, za nekih 10-14 dana od dana predaje zahtjeva i za cca 17 eura pristojbi po osobi.

  • Vjerujem da svatko ovu konačnu odluku doživi drugačije. Od osjećaja olakšanja pa zbunjenosti a zasigurno i tuge. Neke su mi žene rekle da su svoje Rješenje o braku išle proslaviti. Meni je trebalo vremena da mi se slegne i taj dio, iako sam u tom trenutku živjela odvojeno godinu i dva mjeseca. Na poruku jedne prijateljice koja je napisala: “Čestitam!”, zapitala sam samu sebe: “Jel to za mene uspjeh na kojem se čestita?”
  • Oni koji kažu: “Lako se razvesti!” u stilu: “Blago tebi/njoj, riješila si se budale”, pojma nemaju.  Ako si o tome samo čitala u knjizi, gledala u filmu ne znaš! A ako si kročila tom stazom onda znaš kako je. Lako – nije. I vjerujem na nitko tko je prošao taj put neće izjaviti ovaku glupost.
  • Kad je okončan taj proces s drugom osobom počinje onaj koji ne prestaje nikada u potpunosti, a to je proces sa samom sobom. Moj je počeo puno prije konačne odluke suda i nastavlja se iz dana u dan. No, sada nakon “istrčanog maratona”, mogu reći da znam što za mene jeste uspjeh i na čemu sama sebi čestitam. (odgovor na kraju drugog dijela teksta)????

2. Razvod od sebe (stare)

  • kad kreneš u priču razvoda/razdvajanja, ne razvodiš se samo od čovjeka s kojim si živjela xy godina, razvodiš se prvenstveno sebe koja si bila u tom braku, a koja više nisi i/ili ne želiš biti. U protivnom, nosiš sebe u novi odnos i vjerojatnost je jako velika da ćeš imati istog partnera/muža samo s drugim imenom.
  • Često, vrlo često želimo pobjeći od sebe i odgovornosti za svoj život, a u ovom slučaju i odgovornosti za brak. Možeš se neko vrijeme praviti luda/ignorirati/upirati prstom u njega/druge… ali kad tad ćeš morati stati ispred ogledala i vidjeti sebe onakvu kakva jesi. Ovo zvuči grubo, ali zapravo samo je istinito.                                               
  • Ogledalo, može biti doslovce ogledalo ili pak neka druga osoba koja će poslužiti kao ogledalo i  pokazati pravu sliku. Trebat će vremena, nježnosti i milosti da vidiš sebe sa svim što jesi i sa svime što nisi, a da ne opališ paljbu po sebi. Da se uspiješ vidjeti sa suosjećanjem. Ovo stvarno jeste proces i treba imati u vidu da traje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Nemoj očekivati od sebe da odjednom staneš u tu famoznu “ljubav prema sebi”. Bit će vjerojatno kao u plesu, dva naprijed, dva nazad, pa opet dva nazad, pa tri naprijed…                                                   
  • Ogledalo će pokazati i to da svako upiranje prstom u druge je zapravo upiranje prstom u sebe. Ovo je jako teško prihvatiti. Potrebna je velika hrabrost za iskrenost, prema sebi prvenstveno. 
  • I proces odvajanja je zaista proces i on traje. Kako kod koga ali uglavnom je u pitanju duži period cca 2 godine a nekad i duže. Ovaj proces često počne puno prije nego skužimo da imamo problem. Krene se skupljati mrvica po mrvicu dok ne naraste brdo od kojeg se više nit se vidimo nit se čujemo. Niti partnera, a često ni same sebe.Pa kad krenemo na partnersku terapiju (ako je sreće da sa obje strane ima volje za to) krene izlaziti svašta i oboje se pitamo: „Gdje je sve to bilo?“U svakom od nas po malo. Niti jedan brak na završava preko noći.

Moj zaključaj jeste: na terapiju treba ići dok ne dođe voda do grla. Bilo da je u pitanju individualna ili partnerska terapija. 

  • Koju vrstu podrške ćeš izabrati, na tebi je. Dal će to biti neki oblik psihoterapije, duhovna podrška/obnova ili nešto treće, no, svakako računaj da ti je potrebno da se pročistiš, oslobodiš i da ti netko (jedna ili više osoba) budu svjetionik kad uđeš u mrak, a ulazit ćeš.
  • Ja sam bila svjesna da su mi psihoterapeutkinja i još neke bliske osobe posuđivale vjeru u danima kad bi se pogubila u tminama mog uma. Doslovce bi mi bile kao svjetionici koji odašilju svjetlost da znam kamo ići kad svjetlo u meni usahne i ne vidim puta samo crnu rupu koja me guta. I sad mi neke osobe posuđuju vjeru ali u puuno manjoj mjeri i za neke druge teme i tematike. Podrška su na mom putu i jako sam im zahvalna na tome.
  • Često se spominje riječ: “štake”. Da, bit će ti potrebne štake dok ne staneš na svoje noge. Nit je to sramota nit trebaš glumiti da ti ne trebaju. Svima nam trebaju štake kad smo “slomljeni”.
  • Proces tugovanja moraš proći ako se želiš iscijeliti, zaliječiti rane, umjesto nastaviti puna srdžbe i frustracije.Proces tugovanja ću za ovu prigodu svesti na 5 faza: poricanje, bijes/ljutnja, pregovaranje, depresija/aktivno tugovanje i prihvaćanje. Ove faze se smjenjuju. Na tjednoj i dnevnoj bazi. Znači do podne je moguće da će se odigrati njih 3 ili pak svih 5. Od ushićenosti da si se “riješila budale koja te ne zaslužuje” do toga da ne možeš zamisliti život bez njega ili da smatraš kako je sve to što se dešava neki glupi, ružan san i da ćeš se sutra probuditi i sve će biti staro. I to je prirodno! A staro više neće biti. O tugovanju i cijelom procesu svakako potraži konkretniju pomoć/podršku ako smatraš da trebaš.
  • Tijekom prolaska kroz te faze moguće je da ćeš ulaziti i u “kolektivno”. To znači da su neke emocije dugo “praksane” i da su vrlo žive i aktivne. Osjećaj tuge (budući da puno ljudi zapravo nikada ne zacijeli svoje rane) je energetski obrazac u koji lako skliznemo. Pogotovo ako smo umorne i iscrpljene. Zato je odmor (svjesni) jako bitan. Prisutnost također.

Što si prisutnija u svom tijelu i prepoznaješ što se dešava, koja se emocija aktivirala i gdje se u tijelu nalazi, to ćeš manje upadati u kolektivnu tugu i ako upadneš brže izlaziti iz nje van. Ovaj dio o kolektivnosti ću još bolje pojasniti u nekom od idućih tekstova.

  • Plakat ćeš. Za njim, za svim što je moglo biti a nije, za onim što je bilo a nije trebalo biti, za svim snovima, očekivanjima itd… i ono što je srž ove teme, treba isplakati i odtugovati sebe! Sebe koja si bila a više nisi. Sebe koja si htjela biti a nisi uspjela biti. Plakat ćeš i za djevojčicom u sebi koju nisi čula/slušala/vidjela. Ne samo u braku, već i puno prije.

Tuga i tugovanje su još jedan od procesa i to ključnih. Te koliko kvalitetno prođeš kroz njih toliko ćeš moći početi na zdravim temeljima graditi novu sebe. Ova tema zaslužuje puno više od ovih par redova, točnije cijeli članak, stoga neću ulaziti dublje da sve skupa ne bude knjiga.

  • Postoji i opcija No.2. A to je ostati u braku/odnosu koji ti ne odgovara. Zbog raznih razloga. Čest slučaj jeste financijske prirode iliti nedostatnost sredstava za odvojen život. Iako zapravo to je samo izgovor za nedostatak hrabrosti da pogledamo sebe i život u oči. Mnogi koriste ovu opciju. Uz nju koriste i mnoge načine “preživljavanja”, točnije bježanja.
  • Neki od tih poznatih načina bježanja su: alkohol, razne vrste droga (tablete/antidepresivi, marihuana…i koješta drugo), video igrice, radoholičarstvo, neka druga osoba… Recimo, super interesantan kolega/kolegica na poslu s kojim dijeliš/podijeliš intimu pa i “body fluids” na nekom team buildingu/konferenciji…. jeste također pokazatelj muljanja same sebe. Neke od nabrojanih stavki sam i sama prošla/iskusila… tako da nemoj ovo doživjeti kao “bacanje kamenja” niti upiranje prsta. Pokušaj u tišini svog srca/uma/duše biti iskrena prema sebi i priznati koji “mehanizam bijega” koristiš? I želiš li ga i dalje koristiti?
  • Već sam spomenula koliko je potrebno hrabrosti biti iskrena prema sebi. No, utoliko je i velika vrijednost. Pa taman i da si iskrena prema sebi da ostaješ u “drljavom” braku jer nisi skupila dovoljno snage/sredstava za izaći ili preuzeti odgovornost.
  • Kad prođeš proces razdvajanja/tugovanja/strahovanja/kad se pročistiš… moći ćeš početi na zdravim temeljima graditi novu sebe. Koja želiš biti!? Svakako preporučujem neku vrstu psihoterapije (individualne), neki oblik podrške na tom putu. Stvarno nije potrebno sve prolaziti sama, a često nije niti moguće. Bar ne na zdrav i konstruktivan način.
  • I za kraj… ne mogu reći da mi je drago što sam se razvela. Zapravo, voljela bih da sam do ovih i mnogih drugih spoznaja došla u braku, ali očito nisam znala/mogla. No, ono što mogu reći jeste da se sada puno, puno više sviđam sebi, nego ona koja sam bila zadnje 2-3 godine braka. Čistija sam i jasnija sama sebi. I to uistinu jeste uspjeh za mene!

I ako sam morala proći kroz polje trnja, pakla, strahova, umiranja/rađanja… ili da skratim: razvoda, da postanem bolja osoba, izabrala bih to iznova. Više ne biram igrati stare igre (svjesne) manipulacije, skrivanja, bježanja, umotavanja i koječega drugoga bilo da se radi o privatnim odnosima ili o poslovnim.

Osim svega gore navedenog postoji još dosta nijansi što sive što šarene, a bome i crne kao noć. To su trenuci kad sahranjujemo sebe, dijelove sebe. I jasno nam je da nešto umire, ali često ne želimo pusitit da umre, jer ne vidimo dalje, ne vidimo smisao… samo široko polje besmisla.

Za sve ovo treba jaaaaako puno unutarnje snage koje u početku nemaš. Jer… kapacitet se ne gradi tako što čitamo u knjizi tuđa iskustva, kapacitet gradimo kročenjem kroz naše sopstveno iskustvo. Naše emocije. 

Stoga, želim ti puno nježnosti, blagosti i snage svima na ovom putu.

O Autorici:

Zvjezdana (Parabucki) Debić je autorica knjige Majka u meni, koja se bavi temama i izazovima kroz koje žena prolazi ulaskom u trudnoću i majčinstvo, a koje su s drugu stranu “blaženog stanja”.  Osnivačica je brenda Povratak sebi kroz koji ispunjava svoju misiju osnaživanja žena, na način da ih podsjeća na odmor, opuštanje i povezivanje sa sobom. Osim individualnih holističkih tretmana, vodi i radionice Ritam&Zaboravljene moći ženskih ciklusa, kroz koje pomaže ženama da osvijeste ritam svog tijela i Mjesečnog ciklusa, te da postanu sebi Majke a ne Maćehe. Majka je 10-to godišnje Franke kojoj će sa zadovoljstvom predati u nasljedstvo spoznaje i saznanja do kojih je došla i dolazi, a koja nitko u njihovoj lozi pretkinja nije znao niti prakticirao.

You may also like

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More