Na početku solo poduzetništva mnogi dani vam se čine kao „tapkanje u mraku“.
Jave se mnogi saboteri, kriva uvjerenja, „prijatelj“ imposter čest je gost.
Znate onaj osjećaj kada sve radite „kako treba“.
Slušate biznis mentore, pišete tekstove, objavljujete, educirate se, poduzimate akcije iz dana u dan. Svakodnevno izlazite iz svoje komfor zone. Radite dosljedno i posvećeno. Prati vas osjećaj kako ono što radite ima smisla, kako može pomoći drugima. Taj dobar osjećaj nosite sa sobom. On je taj koji vas “gura”.
No nema pomaka.
Tada – mnogi odustaju.
Kako ne bi došlo do navedenoga – potrebna vam je zajednica, podrška i razumijevanje jer upravo to često izostaje u našem okruženju.
Ne zato što ne žele pomoći. Samo ne razumiju.
Slično je i u roditeljstvu i odgoju.
Roditeljima s kojima radim događa se slično.
Oni su osviješteni i znaju „kako treba odgajati“.
Knjige su pročitali i teoriju su savladali.
Činjenica je kako uz dijete na jedan način (pre) odgajamo i sebe.
Ponekad kao i na vlastitom poslovnom primjeru – roditeljima se čini kako tapkaju u mraku.
Kako nema pomaka.
Naočigled sve rade kako treba, poduzimaju akcije, svjesni su kako bi trebali odgajati, no isto tako svjesni su kako je stvarnost izazovnija i zahtjevnija od teorije.
Okolina često ne razumije moderne pristupe. Kažu da je „prepopustljivo“, da su nekada djecu odgajali drugačije, kako su granice izostale.
Potrebno je mnogo ponovljenih iskustava i poduzetnih akcija kako bi s vremenom vidjeli te male pomake koji čine razliku i koji nas motiviraju za dalje.
Teško je ostati dosljedan.
Često se događa – da odustaju.
Upravo zato je danas roditeljima prije svega potrebna podrška, zajednica roditelja koji razumiju.
Koji se trude i promišljaju o načinu odgajanja jer nitko im nije rekao kako je to ponekad jeb… teško.
Jer…lakše je korigirati ponašanje.
Lakše je dijete „uplašiti“, kazniti ili ona druga krajnost nagrađivati.
Lako upadnemo u one stare obrasce ponašanja i odgoja.
Onda se uklapamo u zajednicu, onda nismo oni „čudni moderni roditelji“, onda dobivamo odobravanje i odustajemo od našeg pristupa – od nas.
Tako je i poslu.
Lako je odustati ali teško je opstati.
Kada razgovaram s roditeljima pitam ih što oni žele postići odgojem koji prakticiraju?
Koje vrijednosti žele prenijeti svom djetetu?
Ukoliko imaš jasnoću u svom odgoju (kao i u poslu) što želiš:
ostvariti skladne obiteljske odnose,
odgajati samopouzdano, odgovorno, samostalno, empatično, zadovoljno dijete i
emocionalno zrelo dijete
tada ćeš ostati motivirana za dalje.
Znati ćeš kako je to ono u što vrijedi ulagati vrijeme, energiju i srce.
Roditeljstvo je cjeloživotni proces – no kroz taj proces događat će se male „pobijede“ – znakovi koji ti potvrđuju kako si na pravom putu.
Kada vidiš svoje dijete kako pridržava vrata učionice dok učiteljica izlazi
Koje kaže kuharici u školi „Baš vam je bio fin ručak danas“ jer je prepoznalo kako je taj dan tužna
Dijete koje vam donese čašu limunade kada vidi da ste umorni
Dijete koje kaže kako vas voli i kako se trudite – onako bez razloga
Koje svoj džeparac stavlja u obiteljsku kasu za kuću koju priželjkujete…
Sve su to veliki znakovi koje je potrebno samo prepoznati – oni su tu!
Tako je i u poslu – cijeni svaki komentar, svaku odluku, svaku „malu pobjedu“ koju si ostvarila.
Formula je ista – dosljedno i posvećeno kako u roditeljstvu tako i u poslu.
