Draga poduzetnice,
Dok čitaš ovo pismo, možda sjediš uz ventilator ili klima uređaj, pokušavaš se rashladiti između dva Zoom sastanka, listaš kalendar i pokušavaš negdje “ugurati” odmor, ili samo žudiš za malo mira dok svakodnevica bruji oko tebe i tvoj posao stalno nešto treba.
Ljeto u teoriji znači opuštanje – ležaljke, zvukovi valova, miris borova, sunce na koži. Ali za mnoge žene koje vode vlastiti posao, ljeto je samo drugačija verzija istog pritiska: računi stižu, klijenti se javljaju u “hitnim” fazama, algoritam ne uzima godišnji, a odgovornost ne zna za sezonu.
I umor – onaj duboki, potisnuti – postaje glasniji.
Tako to biva kad vanjska buka utihne. Tek tada čujemo onu unutarnju.
U svom terapeutskom radu, ali i kao žena koja vodi posao iz svojih vrijednosti, vidim to stalno: kad poduzetnica uspori, nerijetko se prepadne onoga što ispliva. Jer tišina zna biti brutalno iskrena.
Zato ti ovog ljeta neću reći da “samo usporiš” ili “napraviš digitalni detox”. Neću ni romantizirati mir.
Reći ću ti ovo:
Ne boj se onoga što ćeš čuti kad napokon prestaneš juriti.
Možda otkriješ da ti više ne pašu ljudi s kojima ideš na more.
Možda te frustrira što ti treba tri dana da mozak isključi iz poslovnog moda.
Možda se probude tuge koje nisi stigla doživjeti jer si stalno bila zauzeta “izgradnjom”.
Možda shvatiš da si mjesecima živjela na autopilotu, jer nisi znala kako stati bez da sve stane.
Ljeto nije samo vrijeme sreće – to je vrijeme ogoljenosti.
Manje slojeva, više osjećaja. Više kože, više srži.
I ako ti se čini da svi drugi “uživaju”, a ti samo pokušavaš preživjeti još jednu sezonu bez krivnje, znaj – nisi sama. I ne radiš ništa “krivo”.
Jer unutarnji mir nije destinacija za koju se prijaviš kad ti klijenti daju mira.
To je vještina da ostaneš uz sebe i kad je nemir tu.
To je zrelost da vidiš sve što ti ne štima – i ne pobjegneš.
To je hrabrost da prepoznaš svoje potrebe – i ne šutiš.
To je ono kad si sama sebi boss, ali i sigurno utočište.
Možda ti ovo ljeto neće donijeti bijeg, ali može ti donijeti uvide i istinu.
A istina o tome gdje si i kako si je dobar temelj za jesen i njene plodove.
Zato, ako ovih dana uhvatiš trenutak mira, ne puni ga odmah obavezama. Pokušaj ga izdržati. Sjedni. Diši. Pusti i ne popravljaj odmah. I bar kratko – pleši!
Možda ćeš baš u tom prostoru čuti ono što si mjesecima izbjegavala – a što te vodi natrag k sebi.
I ne zaboravi – mir ne dolazi kad sve “štima”, nego kad znaš disati čak i kad stvari još nisu posložene.
Ovo je ljeto odraslih žena koje su odlučile da više neće graditi slobodu tako da pritom izgube sebe.
Grlim!.
Lea Ivančić Žic, psihoterapeutkinja, logopedinja, edukatorica, autorica i AuDHD coach. Pomažem neurodivergentnim poduzetnicama da prigrle svoju neurorazličitost i prevladaju imposter sindrom i burnout kroz humor, zaigranost i kreativnost. www.leaivanciczic.com
