Za početak, možeš li se predstaviti našim čitateljicama?
Najdraža moja skupino žena, moje ime je Karmen i vječni sam sanjar i kreativac. Iako se smatram obiteljskim fotografom, volim reći i da fotografiram “sve što odiše emociju”, baš kako bi trenutak sačuvala od zaborava i pokazala ljudima ljepotu koju često sami u sebi ne vide. Mama sam živahnog trogodišnjaka, i on je moj najveći pokretač kroz sve životne segmente. Veliki sam fan fantasy žanra u svim oblicima, i osim što je to svijet u koji rado zavirim u slobodno vrijeme, on je i moj nepresušan izvor inspiracije koji me podsjeća na svu čarobnost svijeta koju često zaboravljavamo kako rastemo. Upravo tu čaroliju nastojim stvoriti i očuvati kroz Misterium, svoj studio koji sam otvorila prije malo više od godinu dana.Kako je tvoja ljubav prema fotografiji započela i kako je oblikovala tvoj životni put do danas?
Počelo je jako rano, zapravo. Sjećam se da mi je baka poklonila tzv. “idiot”, analogni fotoaparat u kojem tada niti nije bilo filma. Gledala sam kao klinka kroz okular i bila fascinirana kako cijeli svijet može stati u taj mali prozorčić. Kasnije sam dobila i film, i kada sam shvatila da moj pogled upravo kroz taj maleni prozorčić postaje opipljiva stvarnost – desila se ljubav. Fotografija je oblikovala apsolutno svaki aspekt mog života. Zbog nje sam naučila promatrati svijet kroz kadrove i svijetlo, postala sam svjesnija okoline i počela sam primjećivati ljepotu u ljudskoj raznolikosti. Ono gdje mi je fotografija najviše pomogla je definitivno samopouzdanje. Kroz odrastanje, fotografijom sam “liječila” sebe nizom autoportreta u svim emotivnim stanjima, i tako sam, osim same fotografije, upoznala i prihvatila sebe. Ja sam uvijek bila “ona s fotoaparatom”, pa je tako moja supermoć postala upravo “liječenje” drugih kroz prizmu fotografije. Silno sam željela ljudima pokazati ljepotu koju vidim u njima, a koje sami nisu svjesni. Iako je većina u društvu tada negodovala stati ispred objektiva, danas su sretni da imaju uspomene iz različitih perioda života i nerijetko naša druženja danas završe na pregledavanju starih fotografija i ponovnom proživljavanju zajedničkih trenutaka.
Jesi li imala podršku okoline kad si odlučila postati poduzetnica? Što ti je bilo najteže?
Moj početak poduzetništva krenuo je u jako izazovno doba, upravo u doba ozloglašene pandemije, a na završetku porodiljnog. Tada je sve bilo teško, ili se bar tako činilo. Kao friška mama, kraj sebe imaš jedno novo biće za koje si odgovoran i nemaš pojma što radiš, a kad tome dodamo još jednu nepoznanicu – start poduzetničkog puta, stvari postaju kaotične. Prvi put u životu sam odlučila stati svom overthinking mozgu sa tisuću pitanja na kraj i riskirati, i mislim da me to u tom trenutno i spasilo. Inače sam veliki štreber i ziheraš, i ovakvi pothvati su mi do tada bili daleko van zone komfora. Shvatila sam da prvenstveno ja moram biti sretna kako bi mogla biti dobra mama, a moja sreća je bila upravo u stvaranju. Podršku sam imala sa svih strana, i to me dodatno motiviralo da guram naprijed. Svi moji bližnji znali su da je fotografija dio mene većinu mog života, i to je svima nekako bio logičan razvoj događaja.
Možeš li podijeliti s nama svoj put do prvih klijenata?
Iako možda zvuči nerealno i utopijski, nekog određenog puta zaista nije bilo, baš zato što sam se prvi put “prepustila” struji. Prvi klijenti (plaćeni) bili su nepoznati ljudi koji su vidjeli par mojih fotografija na društvenim mrežama, i prepustili su mi se u ruke bez previše pitanja. Neizmjerno sam zahvalna na prilikama koje sam onda dobila jer sam zbog njih danas ovdje, ali isto tako sam svjesna da je dio mene uvijek znao da sam upravo na putu na kojem trebam biti.
Koje su tvoje najdraže uspomene ili iskustva koja si doživjela radeći kao fotografkinja obitelji i beba?
Svako iskustvo u tako intimnom radu s ljudima je posebno i emotivno. Svaka obitelj s kojom sam do sada imala prilike raditi me zaista pustila u svoje domove i živote kao da sam jedna od njih, a to su izuzetno osjetljiva područja svima nama. Posebno se divim i zahvalna sam svim novim mamama koje mi daju u ruke svoje bebice s punim povjerenjem, jer su djeca najvrijednije što imamo. Ipak, najsretnija sam kada “rastem” zajedno s klijentima i pratim ih kroz trudnoću, porod, krštenje, pa i vjenčanje. Nema mi ljepšeg nego kada se nalazim s istom obitelji treći ili četvrti put, a zidovi su im puni mojih fotografija.
Kako vidiš ulogu fotografije u očuvanju obiteljskih trenutaka i emocija te kako te ideje oblikuju tvoj pristup fotografiranju?
Očuvanje uspomena je i jedan od bitnijih razloga zašto radim to što radim. Kako vrijeme odmiče, sve manje pridodajemo važnost fotografijama kao takvim. Sa pojavom pametnih telefona i super kamera, samo očuvanje trenutka nekako je izgubilo svoju čar. Sve te fotke svima nama “čame” u telefonima, i rijetko vide svijetlo dana. Ipak, moj najveći pokretač su generacije koje dolaze iza nas. Ja sam kao klinka uživala kopajući po starim obiteljskim albumima, i proživljavajući uspomene svojih djedova, baka i roditelja kroz njih, i njihove priče. U tim trenucima imala sam osjećaj da sam tamo s njima, i stupila sam u dodir sa nekim dijelovima sebe koji mi inače nebi bilo dohvatljivi. To je ono što želim da svi osvjestimo i ostavimo onima koji dolaze iza nas. To je na kraju i naša dužnost kao čuvara uspomena.
Koja je najbitnija lekcija koju si naučila otkako si poduzetnica?
Najbitnija lekcija koju sam naučila, i svakako lekcija koja je obilježila prethodnu godinu je samo jedna riječ- blagost. Prvenstveno prema sebi, a onda i prema drugima. Svi vode borbe, i svima su njihove borbe najteže. Osobno, kroz moj poduzetnički put, mislim da je to upravo ono što je bilo najbitnije osvjestiti zbog intimnog rada s različitim ljudima, u različitim periodima života.
Što bi voljela poručiti ženama koje tek kreću u poduzetništvo?
Htjela bi im poručiti da ciljaju visoko, ali ne očekuju od sebe previše u startu. Dozvolite si ići postepeno, učiti i rasti po putu, i budite blage prema sebi. Poduzetništvo je teško. Puno žena koje poznajem obeshrabrilo se i odustalo upravo kada su si postavile previsoka očekivanja na samom startu poduzetničkog puta. Stotinu puta sam i ja sama preispitivala ima li ovo što radim smisla, ali nekako se uvijek desi da baš u takvim trenutcima dobijem potvrdu. Kao i sa svime u životu, zaista je bitna samo ustrajnost i strpljenje, nešto što i ja definitivno moram vježbati!
Gdje te mogu pronaći žene zainteresirane za tvoje usluge?
Za sada me možete pronaći na društvenim mrežama fb: studio.misterium i ig:misterium.studio, a web stranica stiže uskoroooo 🙂
