Let me tell you a story…
Moj djed je imao dijabetes. Rezultat toga nije bio lijep – noga mu je počela propadati – ne znam medicinske termine. Znam da je bila ljubičasta i grda i boljelo ga je u pm. Doktori su predložili amputaciju stopala ali moj djed nije htio ni čut!
So he limped. Ignored the pain. Sve manje se kretao. Dok je on to ignorirao, that shit spread through his entire body.
Guess what happened?
Umjesto stopala – na kraju su mu amputirali nogu iznad koljena. Which was much much worse.
Moral of the story?
Ista stvar se događa s limitirajućim uvjerenjima. S mislima koje ti ne služe.
Uzmimo npr. uvjerenje o tijelu.
Pojavi ti se misao “Nikada neću imati tijelo kao prije trudnoće – tu svašta nešto visi”.
I gurneš to pod tepih.
Ne želiš se baviti s tim.
Lakše je tako.
Naučeni smo tako.
Društvo nam nameće samo jednu verziju lijepog tijela – ostalo je za ku***.
Na taj način samo pogoršavaš situaciju jer se praviš da ružićasti slon nije u sobi. A stoji pored tebe i trepće. U neugodnoj tišini dok oboje buljite u cipele.
Ti toj misli daš značenje. Not a nice one. “Ja sam ____ zbog toga”.
Ta pokvarena ploča ti krene svirati u pozadini mozga.
Stvarati noise.
Before you know it – postane tvoja istina.
Spremna si zakleti se na Bibliju na sudu da je to 100% true.
What happens then?
Kreneš kupovati preširoku odjeću da sakriješ to grozno tijelo.
Ne sekira te ni ako odes do dućana flekava.
Počneš masnu kosu vezati u rep danima.
Ne kupuješ si ništa lijepo jer “budeš kada smršaviš”.
Ne osjećaš se ni sexi ni privlačno i kada tvoj partner/partnerica namigne za sex – ti se cijela stepeš. “Sada?!?” izgovoriš na glas dok je u pozadini toga “Sa mnom ovakvom?!?”
Before you know it – nema sexa mjesecima. To počinje utjecati na vaš odnos. Na tvog partnera.
Ask me how I know? Been there – done that.
Imaš li izbor? Da!
Umjesto toga možeš tu misao izazvati na kaubojski dvoboj s ovim metcima:
- Moje tijelo je hram koji je stvorio dva života – I love all shapes and sizes of it.
- Moje tijelo je sada drugačije – vrijeme je da upoznam tu 2.0 verziju i vidim što sve možemo stvoriti zajedno.
- U svom tijelu se želim osjećati moćno/snažno/sexi… S kojim malim korakom to mogu postići već danas?
- Moje tijelo je savršeno uštimani instrument s kojim živim život punim plućima.
- Zahvalna sam na svom tijelu – imam ruke s kojima grlim djecu, imam noge s kojima idem na Sljeme, imam osjetilne pupoljke s kojima uživam u hrani, _____. (fill the gap)
- Ljudsko tijelo je fascinantno – koliko funkcija obavlja, a da ih nisam ni svjesna (disanje, probava…) – kako se mogu bolje brinuti za tu svoju mean machine? Imam samo jednu.
To sum it up:
1. Možeš ignorirati misli koje ti ne služe ali budi svjesna toga da se one šire po svim područjima tvog života. Kao korov po vrtu ako ga ne plijeviš. In a blink of an eye – možeš ostati bez cijele noge jer se nisi željela pozabaviti sa stopalom. Or worse.
2. Sjedni s tom mišlju. Provjeri njenu istinitost. Stavi Sherlock Holmes šeširića i pitaj se:
- Mogu li tu misao dokazati na sudu? Let’s be honest – probably not.
- Kako se zbog te misli ponašam prema sebi? Kako se ponašam prema drugima?
- Kako bi se ponašala da mi ta misao nikada nije pala na pamet? Kupila bih odjeću koja fitta ovoj verziji mog tijela. Njegovala bih ga. Uživala bi u sexu. ____ (fill the gap)
Ovakve stvari se rade na coachingu. Hunt downamo taj korov u tvom vrtu nemilosrdno poput Artemide.
Dok ne ostane tvoja pure magic.
Bez korova.
