Kad krenemo u svoju poduzetničku priču vodimo se različitim idejama kako ta priča treba izgledati, odnosno imamo neka očekivanja od sebe, od naših potencijalnih kupaca/klijenata, ali i od naših bliskih ljudi, kolega, pa i cijelog sustava.
Na čemu temeljimo ta očekivanja?
PRIJE nego postanemo poduzetnice i otvorimo nešto svoje, temeljimo ih na pričama drugih poduzetnika i poduzetnica, najčešće onih uspješnih priča, brzih uspjeha, velikih zarada, malo rada ili pak puno previše rada jer odmor se treba zaslužiti i uvijek se nešto može raditi. Očekivanja temeljimo na posrednim iskustvima. I to je ono što nam bude korisno, inspirativno, motivirajuće. Zapravo i zakoračimo u poduzetništvo jer želimo nešto više, nešto svoje. Ja osobno želim živjeti po svojim pravilima, određivati svoje obaveze, organizirati se u skladu sa svojim prioritetima u određenim fazama života, u skladu sa svojim vrijednostima i načinom na koji želim živjeti.
Koja je bila tvoja ideja ulaska u poduzetništvo?
Svaka ideja, motivacija, inspiracija, svako naše zašto je okej, bez toga ne bismo nikad ni zakoračile u tu priču.
No, zašto nas takva očekivanja mogu zeznuti?
Baš iz razloga jer su posredna. Netko drugi živi svoju poduzetničku priču, gradi je na drugačijim temeljima, u skladu sa sobom (ili uopće ne), svojim vrijednostima, prioritetima ili kopira nečiji sistem za koji vjeruje da bi mogao biti uspješan i za njega. I tu dođemo do problema. Očekujemo da će tuđi način biti i ispravan način za nas. Da će nas to dovesti do uspjeha (što god za nas to značilo). Jednako kao i u majčinstvu, vodimo se različitim idejama kako će to izgledati, a onda tek kad uđemo u tu ulogu vidimo što to zapravo znači za nas. Kad individualno radim s mamama poduzetnicama, najčešće im je izazovno doći do zaključka koja sve očekivanja imaju one od sebe same (a ne koja su tuđa očekivanja pripisala sebi kao svoja vlastita). Dođemo do iste podloge – ne znamo koja su to samo naša očekivanja i gdje nas ona vode kao takva. Zato sam i osmislila program „10 pravila kako preživjeti majčinstvo i ostati normalna“ kako bi svaka mama (pa i poduzetnica) izgradila temelje svog života kakvog želi živjeti. Isto je i za poduzetništvo.
Samo na temelju neposrednog iskustva gradimo vještine, učimo, testiramo što za nas funkcionira, a što ne.
Najgore je kad svoj uspjeh i poduzetnički rast uspoređujemo s nekim drugim poduzetnicima u svojoj branši. Pa mislimo da ćemo odmah raditi 3h dnevno i imati zaradu od 5000€/mj jer netko priča da mu je to uspjelo. I onda mislimo da smo neuspješne, da nismo dovoljno dobre, da moramo više i jače i bolje. Tu zeznemo same sebe jer si na leđa stavimo očekivanja na temelju onoga što smo ne zapravo vidjeli kod drugoga, nego protumačili mi sami.
S druge strane, neki poduzetništvo žive tako da rade 10-12h svaki dan, nemaju slobodnog vremena, vjeruju da odmor treba zaslužiti, bez muke nema nauke, u radu je spas ekipa. I onda vjerujemo da smo produktivne i uspješne ako nam je kalendar prepun svaki dan, ako nemamo ni malo odmora ni vremena za kave, druženja jer „prezaposlena sam“ znači „uspješna sam“. Jer očekujemo da ako puno radimo svaki dan da će nas do dovesti do mjesta na kojem želimo biti.
Gdje je tu problem?
Vjerujem da ga već i vidiš. Niti jedna opcija nije dobra za nas. Živimo svoju poduzetničku priču tek kad je pokrenemo i otkrivamo što želimo i što je dobro za nas. Na kraju, nije bitno koliko tko ima novaca na računu nego KAKO je do tog novaca došao. Ne vjerujem da svatko na početku ima prilike raditi 2h dnevno, ali realno kod poslodavca radimo 8h, ali jesmo li produktivni svih 8h. Vrlo vjerojatno je to negdje 5h. I to je dobar start. Upoznati sebe, svoje kapacitete, način na koji se bolje koncentriramo, kad nam je fokus veći, kad kakve poslove lakše radimo.
A tu su nam temeljna i ova pitanja:
Kakav život želim živjeti?
- Kako želim doći do uspjeha?
- Tko mi u tome može pomoći i biti podrška?
- Želim li nešto delegirati?
I tu se negdje krije:
- Koja su zapravo moja očekivanja od mene same?
- Koji su moji prioriteti u trenutnoj fazi života?
- Što mi treba?
- Kako ću do toga doći?
